Terence Crawford frustriran je brojem pojaseva u današnjem boksu: ‘Ovo je jedini pojas koji uistinu vrijedi‘

Krajem sedmog mjeseca ove godine, Terence Crawford drugi put u karijeri stavio je sva četiri svjetska pojasa na svoja ramena. 35-godišnji ‘‘Bud‘‘ uvjerljivo je porazio Errola Spencea u meču za ujedinjenje svjetskih titula u velter kategoriji i tako je postao prvim muškim boksačem u povijesti koji je ujedinio sve četiri titule u dvije različite težinske kategorije.

2017. godine Crawford je ujedinio sve četiri svjetske titule u superlakoj kategoriji. Ono što boksačke laike često zna zbunjivati jesu četiri svjetske titule. Zašto postoje četiri svjetske titule unutar iste težinske kategorije i zašto u pojedinim kategorijama imamo četiri različita svjetska prvaka?

Nešto bolji poznavatelji boksa shvaćaju da postoje četiri krovne svjetske federacije i svaka od njih ima svoje svjetske prvake. Mnogima smetaju toliko brojne svjetske titule i najsretniji bi bili kada bi se četiri federacije mogle ujediniti u jednu. Naravno, što je više federacija u igri, više je svjetskih prvaka, a nastavno na to, više je i mečeva za svjetsku titulu. Jasno je kuda to vodi, a konačni cilj je što veća zarada.

Jedan od onih koji je kritizirao takav sustav upravo je Terence Crawford, vlasnik sva četiri svjetska pojasa. Gostujući u podcastu kod Joea Rogana, Crawford je rekao kako je previše pojaseva u igri, a otkrio je i koji pojas smatra najvažnijim. Niti jedan od četiri glavna pojasa nije odabrao kao najvažniji.

‘‘Mečevi za obranu titule trebali bi biti obvezni i trebali bismo očistiti boks tako da imamo samo jednog prvaka po težinskoj kategoriji, nešto poput UFC-a. Floyd (Mayweather) i Canelo (Alvarez) više puta su nam dokazali da se ne radi o pojasevima. Kad dođete do određene faze u karijeri, veći ste od pojaseva. Dok ste u usponu, svi žele biti prvaci, ali jednom kad vaše ime ispliva i postanete megazvijezdom, pojasevi ništa ne znače. Mi moramo plaćati za pojaseve. Ja plaćam naknade za sankcioniranje mečeve kako bi ljudi iz tih federacija došli gledati mene i uručiti mi pojas za koji sam već platio. Oni ne plaćaju mene, ja plaćam njih.‘‘, objasnio je Crawford, a potom je izdvojio jedan pojas kao najvrjedniji.

‘‘Jedini pojas koji uistinu vrijedi jest pojas ‘Ring Magazinea‘, zato što je besplatan. Zašto bih ja morao platiti da budem prvak? Nositelj ‘Ring-ovog‘ pojasa zapravo je broj jedan u kategoriji, tako bi trebalo biti.‘‘, rekao je Crawford, a radi se o još jednom pojasu koji je u njegovom vlasništvu.

Naknade koje Crawford spominje obavezne su i nositelji više pojaseva gube osjetan postotak plaćajući sankcioniranje mečeva u kojima nastupaju. Tako apsolutni prvak neke težinske kategorije mora platiti tu naknadu WBO-u, WBC-u, IBF-u i WBA federaciji, a boksač mora izdvojiti 2-3 posto ukupnog honorara za svaku od spomenute četiri federacije, ako se radi o meču za sva četiri pojasa. Tako je Josh Taylor prilikom obrane pojaseva protiv Josha Catteralla ostao bez 11 posto svog honorara plaćajući te naknade krovnim boksačkim organizacijama. Isti postotak morao bi i Crawford odvojiti ako se odluči braniti sve četiri titule u velter kategoriji. Sada vam je vjerojatno jasnije zašto boksači ne preferiraju više puta braniti sve četiri svjetske titule i brzo se odreknu pojaseva ili pređu u višu kategoriju.

Za pojas magazina ‘‘The Ring‘‘ nije potrebno plaćati takve naknade, jer ‘‘The RIng‘‘ ima svoj način imenovanja prvaka i ne radi se o nadležnom tijelu koje iziskuje nekakve naknade. Upravo zato Crawford najviše cijeni taj pojas.