Obiteljski hotel Villa Dvor u Omišu prkosi svim izazovima održivog turizma u Hrvatskoj

Na samom ulazu u Omiš, tik do klanca kojim protječe rijeka Cetina prije nego li se slije u Jadransko more, na tvrdoj omiškoj stijeni smjestio se obiteljski hotel toploga srca. Vlasnika hotela „Villa Dvor“, Petra Ćurlina, zatekli smo dok je izlazio iz svoga vrta.

Okus je teško prevariti pa je Ćurlinima kvalitetna sirovina najvažnija. Sve namirnice koje koriste u vlastitoj kuhinji i koje serviraju gostima dolaze iz ekološkog uzgoja kojim se sami bave. U vrtu pored ovog obiteljskog hotela nalazi se kompostana na kojoj kalifornijske gliste prerađuju kompost u humus na kojem obitelj kasnije proizvodi povrtlarske kulture.

No, to je tek mali dio njihove zaokružene poljoprivredne priče. Najmlađi Petrov brat Ante vodi obiteljsku farmu u Srijanima, selu nedalekom od Omiša. Imaju domaće svinje, kokoši, ovce, a posebno su ponosni na svoje krmače i činjenicu da je njihov dalmatinski pršut originalan proizvod.

Svestrani tata Petar glavni je kuhar u poznatom hotelskom restoranu „Knez“. Ekonomist je, predavač na Ekonomskom fakultetu u Splitu, ali i aktivan član turističkih zajednica na lokalnoj i državnoj razini. Dolazi iz obitelji vlasnika restorana, a posebno je ponosan na suradnju s omiškom srednjom školom i činjenicu da mnogi budući kuhari svoje naukovanje i praksu odrađuju pod njegovim mentorstvom.

„Gosti se kod nas vraćaju zbog hrane i obiteljske atmosfere, a dobro su upoznati s našim konceptom samoodrživosti i oznakom 'eko-obiteljski hotel'. Sjećam se jednog francuskog gosta koji je probavši naše rajčice uzviknuo da taj okus nije osjetio 65 godina! Imamo goste iz Danske koji se vraćaju nekoliko puta godišnje samo zbog naše hrane. Gostima je neshvatljivo da sam u vrtu, u menadžmentu, u kuhinji i da nosim prtljagu. Mislim da cijene i našu prisnu komunikaciju“ priča vlasnik, dodavši da u njihovom hotelu rade lokalni zaposlenici, neki čak i više od 30 godina.

U energetskom smislu, hotel „Villa Dvor“ je 100 posto neovisan. Na krovu ima vlastitu solarnu elektranu snage 24 KW, zatim 6 KW snage pripreme potrošne vode na suncu, a u suradnji sa splitskim Fakultetom elektrotehnike patentirali su dizalicu topline koja uz pomoć vode iz Cetine održava toplinu u hotelu. Imaju i koncesiju nad obližnjim potokom. Patentirana pumpa ulijeva vodu u hotelsku strojnicu, a ta voda ljeti vraća višak energije, dok zimi iz te vode uzimaju dio topline kojeg dalje transformiraju. Također, hotel ima sustav rekuperacije topline koju povuče iz klimatskih uređaja, a koja se vraća kroz potrošnu toplu vodu.

Matej, najmlađi od četiri vlasnikova sina, objasnio nam je koliko je pridjev 'obiteljski' snažan u hotelu. Kako odlično kuha, osim rada na recepciji i prenošenja prtljage, čest pomogne ocu u kuhinji. Majka Marija vodi brigu o doručku i majstorica je za slastice, dok je najstariji sin Stipe naslijedio očevu sklonost inovacijama, a mlađi Ante vodi prodaju. S obzirom na to da svi doprinose u razvoju hotela, on je postao svojevrsni obiteljski start-up.

Počeci su bili teški. Put od zgrade sagrađene 1937. koju na petnaestak javnih dražbi prije 20 godina nitko nije želio kupiti zbog velike adaptacije, do dobro uhodanog i autentičnog obiteljskog hotela nije bio nimalo lak. Petar Ćurlin kaže da je koncept samoodrživosti, kojeg prenosi i na svoje sinove, duboko usađen u njegovu životnu filozofiju utemeljenu na težačkom djetinjstvu i odrastanju uz rad na polju i među životinjama.

Međutim, obiteljski obrt Villa Dvor u Omišu jedan je od rijetkih primjera održivog turizma u Lijepoj Našoj, unatoč tome što se ta sintagma prostire po svim strateškim dokumentima i akcijskim planovima 'žile kucavice' hrvatskog gospodarstva. U praksi, iznajmljivači su prepušteni da sami procjene kako i pod kojim uvjetima se žele prilagoditi smjernicama održivog turizma, koje brojni hrvatski obrtnici doživljavaju vrlo skupima i izuzetno kompliciranima.

S najvećim se izazovom svakako susreću obrti koji se nalaze na otocima i u dislociranim ruralnim sredinama, jer su im opcije nabave i zbrinjavanja otpada vrlo ograničene. Ima li takav način poslovanja uopće računicu?

„Takvi hoteli mogu biti isplativi ako su doprijeli do niše zainteresiranih gostiju koji su spremni platiti 'koju kunu više' za boravak u samoodrživim objektima. Zainteresiranih kupaca svakako ima, ali oni najčešće ne potječu iz Hrvatske.“ tvrdi gđa. Neda Telišman-Košuta s Instituta za turizam.

„Kako smo slabi u implementaciji naših strategija, doveli smo do toga da je održivost postala svojevrsna floskula. Ona se vidi u dokumentima, ali ne i u svakodnevnom životu“ dodaje, uz napomenu da održivost podrazumijeva ravnotežu između njezina tri temeljna stupa; gospodarstvo, društvo i okoliš.

„Da bi gospodarstvo bilo održivo, najčešće trpe društvena i okolišna komponenta. Riječ je o svjetskom fenomenu koji se najviše očituje u klimatskim promjenama.“ rekla je gđa. Košuta, istaknuvši da je trend prisutan i u hrvatskom turizmu temeljenom na bombastičnim pokazateljima noćenja, dolazaka i potrošnje koji na uštrb prenapučenih plaža, svake godine moraju biti oboreni.

Prema njoj, najveći izazov hrvatskog turizma je korištenje prostora.

„Turizam agresivno uništava okoliš, ali samo ako mu se to dozvoli. Naime, on sam po sebi gravitira prema određenim lokacijama koje su atraktivne zbog svojih prirodnih ljepota. Paradoksalno, upravo se one najviše uništavaju u slučaju da se ne poštuju minimalni standardi“ tvrdi gđa. Košuta, dodajući da su to 'boljke' s kojima se nose i druge mediteranske zemlje.

No, izazov koji je posebno bolan za Hrvatsku odnosi se na stihijsku izgradnju apartmana u tzv. 'građevinskim područjima naselja', koja ne prati kapacitete lokalnih plaža i infrastrukture.

„Kada se rapidno diže kapacitet noćenja, osobito onog apartmanskog koje kod nas ima najvišu stopu rasta, moramo se zapitati imamo li dovoljno vode, struje, kapacitete odvodnje i parkirnih mjera za toliki pritisak na njihovo sezonsko korištenje.“ upozorava gđa. Košuta.

Kako doskočiti problemu? Ako je suditi po mišljenju struke, vrlo teško.

„Sve bi trebalo početi od države i njezine porezne politike, što je izuzetno nepopularna mjera, osobito u Hrvatskoj u kojoj je izmamljivanje privatnog smještaja inicijalno i krenulo kao svojevrsna socijalna politika.“ tvrdi, uz napomenu da ipak nije sve 'toliko crno'.

„Kako su kupci sve više orijentirani na održivost, zato što su postali svjesni dodane vrijednosti domaćeg uzgoja hrane i kvalitetnog razvrstavanja otpada, mijenja se i sama ponuda koja postaje sve više održiva.“zaključuje gđa. Telišman-Košuta u pozitivnom tonu.

S tom se procjenom slaže i Petar Ćurlin. Prema njegovim saznanjima, udio ekološki osviještenih gostiju u Hrvatskoj trenutno se kreće oko 5 posto ukupnih turista, ali bi ta brojka kroz sljedećih 15 godina mogla 'skočiti' na čak 40 posto.

„Koliko god grozna bila ova pandemija, ona je ipak osvijestila brojne ljude o važnosti suživota s prirodom. Smatram da će se vidjeti velika promjena i u svijesti turista koji pristižu u Hrvatsku.“ zaključuje.