Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Ubrzo nakon Drugoga svjetskog rata Sjedinjene Američke Države počele su tražiti mjesto na kojem bi mogle testirati svoj nuklearni arsenal, koji se tada rapidno širio. Odlučile su se za Maršalove Otoke, skupinu atola (prstenastih koraljnih grebena) raspršenih na golemom području Tihog oceana, koji su u to vrijeme bili pod američkom upravom. Tijekom 12 godina Amerikanci su ondje proveli 67 nuklearnih pokusa. Zračenje koje je nastalo kao posljedica tih testiranja ostavilo je trajne posljedice na zdravlje stanovnika Maršalovih Otoka, ali je ujedno oblikovalo i njihov odnos sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Danas su Maršalovi Otoci neovisna država s oko 42.000 stanovnika, no i dalje primaju američku financijsku pomoć na temelju Sporazuma o slobodnom pridruživanju, kojim se SAD-u zauzvrat omogućuje vojni pristup njihovu teritoriju. Dio tog novca sada se koristi za financiranje jedne posve drukčije vrste eksperimenta.
Već gotovo godinu dana svaki stanovnik Maršalovih Otoka koji ima državljanstvo te zemlje, uključujući i djecu, svaka tri mjeseca prima novčanu naknadu od približno 200 američkih dolara. Točan iznos može varirati jer država unaprijed određena sredstva ravnomjerno raspodjeljuje među svim prijavljenim korisnicima.
Program pod nazivom Enra Jen Lale Rara, što znači „dijeljenjem hrane brinemo se jedni za druge”, smatra se prvim nacionalnim sustavom univerzalnog temeljnog dohotka (UBI) na svijetu. Riječ je o obliku državne novčane potpore koja se bez posebnih uvjeta isplaćuje svim građanima, kao dodatak plaći ili kao njezina zamjena. Dosadašnji eksperimenti s univerzalnim temeljnim dohotkom uglavnom su bili ograničeni na manje skupine stanovništva, pojedine gradove, pokrajine ili skupine sela.
David Paul, ministar financija i glavni idejni začetnik programa, izjavio je da bi takva potpora stanovnicima Maršalovih Otoka trebala pružiti osjećaj financijske sigurnosti, osobito u vrijeme zabrinutosti zbog rastućih životnih troškova. Ujedno se nada da će redovite isplate potaknuti stanovnike da ostanu živjeti na otocima.
Naime, prema sporazumu sa Sjedinjenim Američkim Državama, državljani Maršalovih Otoka mogu slobodno živjeti i raditi u SAD-u, a tu je mogućnost već iskoristilo oko 44.000 ljudi.
Državni dužnosnici naglašavaju da cilj programa nije zamijeniti prihode od rada, za što su predviđeni iznosi ionako premali. Godišnja potpora od približno 800 dolara iznosi tek oko desetine godišnjeg dohotka po stanovniku Maršalovih Otoka.
Ipak, kada bi se isti omjer primijenio na američke gospodarske prilike, to bi odgovaralo godišnjoj isplati od otprilike 9.000 dolara po osobi, što nije zanemariv iznos.
Stoga ne iznenađuje što je program iznimno popularan: gotovo svi građani prijavili su se za primanje naknade. Međutim, kako ističe Stefania Pozzi, ekonomistica koja surađuje s ministarstvom financija Maršalovih Otoka, još je prerano donositi zaključke o tome kako će ove isplate utjecati na ponudu rada, odnosno na spremnost i odluke stanovništva o zapošljavanju i radu.
MMF zabrinut
Mnogo su izvjesniji, međutim, učinci univerzalnog temeljnog dohotka na potrošnju. Na dane isplate u Majuru, glavnom gradu Maršalovih Otoka, u kojem je zaposlen najveći dio radne snage, uredi se brzo prazne jer radnici odlaze čekati u redovima kako bi preuzeli svoje čekove. Ubrzo nakon toga trgovine i restorani pune se ljudima koji troše primljeni novac.
„Obitelji su od ovog programa imale iznimno velike koristi”, kaže Giff Johnson, urednik lista Marshall Islands Journal. Prema njegovim riječima, najveći dio novca građani troše na hranu, no neki ga koriste i za izdašnije kupnje, poput klima-uređaja ili kosilica za travu.
Inflacija, koja je također jedan od čestih razloga za zabrinutost kada je riječ o izravnim novčanim isplatama građanima, u međuvremenu je porasla. Međutim, državni dužnosnici taj rast uglavnom pripisuju gospodarskim poremećajima izazvanima ratom u Iranu, a ne samom programu univerzalnog temeljnog dohotka.
Programom su obuhvaćeni i stanovnici udaljenijih otoka, od kojih mnogi nemaju banke, bankomate ni pouzdanu internetsku vezu.
Sporazum Maršalovih Otoka sa Sjedinjenim Američkim Državama omogućio je zemlji da prevlada najveću prepreku uvođenju univerzalnog temeljnog dohotka – njegovu visoku cijenu. Troškovi programa iznose čak oko 8 % bruto domaćeg proizvoda (BDP-a), ali se financiraju iz američkog zakladnog fonda, čija vrijednost trenutačno iznosi približno 1,8 milijardi dolara.
Unatoč tome, Međunarodni monetarni fond (MMF) izražava zabrinutost da novčane isplate građanima već sada istiskuju dugoročno korisnija ulaganja, osobito ona u infrastrukturu i prilagodbu klimatskim promjenama. Još prije prve isplate, u studenome 2025. godine, MMF je preporučio da se univerzalni temeljni dohodak zamijeni sustavom ciljane financijske pomoći, i to „prvom dostupnom i izvedivom prilikom”.
Vlada Maršalovih Otoka, međutim, smatra da bi određivanje kriterija prema kojima bi se odlučivalo tko ima pravo na pomoć bilo skupo i administrativno zahtjevno.
Iako još nije objavljena nijedna službena evaluacija programa, brojne države pozorno prate ovaj eksperiment. Gospodarstva svih pacifičkih otočnih država u određenoj mjeri ovise o novčanim doznakama iz inozemstva te su izložena gospodarskim šokovima. Istodobno je u tim zemljama često vrlo teško provoditi uobičajene programe socijalne zaštite jer je stanovništvo raspršeno po brojnim otocima na golemom oceanskom prostoru.
No ovaj bi eksperiment trebao zanimati i mnogo veće države. Razvoj umjetne inteligencije i mogućnost da ona zamijeni velik broj radnih mjesta ponovno su potaknuli rasprave o univerzalnom temeljnom dohotku diljem svijeta.
Zabrinutost zbog mogućeg gubitka radnih mjesta uslijed razvoja umjetne inteligencije jedan je od razloga zbog kojih se Stranka prilika (Opportunity Party), relativno nova centristička politička stranka na Novom Zelandu, uoči izbora sljedećeg mjeseca zalaže za uvođenje takozvanog „građanskog dohotka”. Univerzalni temeljni dohodak na Maršalovim Otocima možda je skroman po iznosu, ali iskustva i pouke ovog programa mogli bi imati značenje daleko izvan granica te otočne države.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....