Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Možda je nemoguće pronaći jednu točku gledišta otkuda je najbolje promotriti razmjere razaranja izazvanih građanskim ratom u Sudanu, koji je sada ušao u četvrtu godinu. No, kako novinari The Economista zaključuju nakon što su posjetili tu zemlju, možda je kroz njezin razrušeni glavni grad najbolje početi priču o tome kako je sve pošlo po zlu.
Prije nego što je rat izbio u travnju 2023., Kartum je bio živahan grad s oko sedam milijuna stanovnika. Danas je njegovo središte pusto. Od zgrada državnih institucija ostale su tek ogoljene ruševine. Nekadašnje luksuzne kuće i hoteli pretvoreni su u zgarišta. Ulice, spaljene u borbama, sada zjape prazne. Toliko je leševa da iz improviziranih masovnih grobnica vire ljudske lubanje. A ubijanje ne prestaje.
Razrušeni Kartum utjelovljuje razmjere jednog od najtežih afričkih sukoba ovog stoljeća. Rat je opustošio velike dijelove treće najveće afričke države i prisilio 14 milijuna ljudi da napuste svoje domove. Procjenjuje se da su stotine tisuća ljudi poginule u borbama, od gladi ili u valovima genocidnog nasilja.
Jedini noviji afrički rat čije se strahote mogu usporediti s ovim jest onaj u Demokratskoj Republici Kongo, koji je početkom 2000-ih odnio više od pet milijuna života. Rat u Sudanu geopolitički je još važniji. Kako je The Economist upozorio prije dvije godine, taj sukob uvukao je i susjedne države, pridonio ponovnom rasplamsavanju građanskih ratova u Južnom Sudanu i Jemenu te zaprijetio novim valom nasilja u Etiopiji. Vanjski akteri pokazali su zapanjujuću ravnodušnost prema patnjama stanovništva; ili su financirali nastavak borbi ili su jednostavno okrenuli glavu. No rat u Sudanu sada se isprepleće s krizom na Bliskom istoku. Zbog ugrožavanja plovidbe Crvenim morem raste cijena sukoba za države koje podupiru zaraćene strane, što bi ih napokon moglo potaknuti da ozbiljnije podupru mirovne pregovore.
Posrednički rat
Na prvi pogled, rat u Sudanu vodi se između dviju zaraćenih strana: Sudanskih oružanih snaga (SAF), koje predstavljaju redovitu vojsku i de facto vlast u zemlji, te Snaga za brzu potporu (RSF), bogate i dobro naoružane paravojne formacije. Uz njih djeluju i brojne druge sudanske skupine koje su se priklonile jednoj od dviju strana. Rat između RSF-a i SAF-a po razmjerima razaranja može se usporediti jedino s ratom između Ukrajine i Rusije te predstavlja jedan od najsmrtonosnijih sukoba u svijetu danas. Procjenjuje se da su poginule stotine tisuća ljudi, dok je, prema podacima Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), oko 14 milijuna ljudi bilo prisiljeno napustiti svoje domove. Time je riječ o najvećem prisilnom raseljavanju stanovništva u ovom stoljeću.
Sudanske oružane snage (SAF) žele ostaviti dojam da se rat približava završnoj fazi. No bez novih političkih i diplomatskih inicijativa takav se ishod čini malo vjerojatnim. SAF-om, kojim zapovijeda general Abdel Fattah al-Burhan, načelnik vojske i de facto predsjednik Sudana, posljednjih je mjeseci ostvario značajne vojne uspjehe. Ipak, prema ocjeni Kholood Khair iz sudanskog analitičkog centra Confluence Advisory, pitanje je hoće li uspjeti zadržati taj zamah.
S druge strane, RSF pod vodstvom Mohammeda Hamdana Dagala, poznatijeg kao Hemedti, i dalje čvrsto drži uporišta u Darfuru, regiji iz koje potječe većina njegovih boraca.
No sukob je ujedno i posrednički rat u kojem se bogate regionalne sile natječu za utjecaj i pristup resursima. RSF prima oružje, novac i plaćenike iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, iako Abu Dhabi odlučno niječe da pruža potporu toj skupini. U manjoj mjeri, Sudanske oružane snage podupiru Egipat, Katar, Saudijska Arabija i Turska, opskrbljujući ih oružjem i financijskim sredstvima.
Donedavno su gotovo svi ti akteri imali snažan interes da se rat nastavi. RSF je povremeno izražavao spremnost na pregovore o prekidu vatre, ali je istodobno koristio ratni plijen kako bi izgradio vlastito vojno i gospodarsko carstvo s ambicijom da preuzme vlast u zemlji. S druge strane, razgovori koje su novinari The Economista vodili s čelnicima Sudanskih oružanih snaga ostavljaju dojam da oni i dalje vjeruju kako mogu vojno poraziti RSF te se upravo zbog toga protive mirovnim pregovorima.
Dvije šanse za mir
Međunarodni akteri koji imaju dovoljno utjecaja da izvrše pritisak na zaraćene strane i njihove pokrovitelje svoju su pozornost usmjerili trenutačno na druge krize. Europa je zaokupljena ratom u Ukrajini. Američki predsjednik Donald Trump, koji je prošlog studenoga obećao okončati rat u Sudanu, sada je zaokupljen svojom, kako mnogi kažu, "katastrofalnom ratnom kampanjom protiv Irana". Mnogi Sudanci, pomireni s činjenicom da ih svijet smatra izgubljenim slučajem, sve češće govore da ih čeka "somalijski scenarij", odnosno desetljećima dug sukob kojem se ne nazire kraj.
Sada su se, međutim, pojavila dva razvoja događaja koja otvaraju mogućnost (koliko god ona bila mala) za završetak rata.
Nakon što su Sjedinjene Države u veljači napale Islamsku Republiku Iran, nestabilnost u Perzijskom zaljevu gurnula je rat u Sudanu još niže na ljestvici međunarodnih prioriteta. Čak ni zajednički protivnik – Iran – nije uspio ublažiti suparništvo Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, koje rat vode i preko Sudana. Bivšem američkom predsjedniku Dwightu D. Eisenhoweru pripisuje se izreka: "Ako problem ne možete riješiti, učinite ga većim." Upravo se to sada događa.
Širenjem sukoba s Iranom fokus javnosti se s Hormuškog tjesnaca, koji je trenutačno zatvoren za plovidbu, sve više prebacuje na Crveno more, gdje također raste opasnost od ozbiljnog narušavanja pomorskog prometa. Posljednjih tjedana Hutisti, jemenska pobunjenička skupina koju podupire Iran, napadaju naftne tankere povezane sa Saudijskom Arabijom, što je dovelo do naglog pada pomorskog prometa kroz tjesnac Bab el-Mandeb na ulazu u Crveno more.
Kiše će usporiti borbe
Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati dosad su svoje regionalno suparništvo promatrali kao igru u kojoj dobitak jedne strane znači gubitak druge. No posljednji napadi u Crvenom moru ponovno su istaknuli stratešku važnost sudanske obale za Saudijsku Arabiju i vratili Sudan u fokus njezinih interesa. Time raste politička i sigurnosna cijena koju bi Ujedinjeni Arapski Emirati mogli platiti nastave li podupirati Snage za brzu potporu (RSF). To povećava izglede da će obje strane biti spremnije na kompromis, čime bi se otvorio prostor da primirje u Sudanu postane dio šireg mirovnog dogovora na Bliskom istoku.
Drugi čimbenik koji nudi mogućnost za mir jest promjena odnosa snaga na bojištu.
U posljednja dva tjedna Sudanske oružane snage (SAF) ostvarile su najveće vojne uspjehe otkako su se prije 18 mjeseci vratile u Kartum. Krajem srpnja ponovno su preuzele nadzor nad ključnom prometnicom koja povezuje glavni grad s El-Obeidom, strateški važnim regionalnim središtem koje su Snage za brzu potporu (RSF) mjesecima pokušavale osvojiti. Vojska je također vratila pod svoju kontrolu Kurmuk, grad na granici s Etiopijom.
Iako bi ti uspjesi mogli potaknuti vojsku da pokuša potpuno poraziti RSF, SAF je dugo tvrdio da želi pregovarati isključivo s dominantne pozicije, a upravo se u takvoj poziciji sada nalazi. Istodobno, što se dulje odgađa potraga za prekidom vatre, manja je vjerojatnost da će budući dogovor biti održiv. Naime, obje strane čine deseci različitih milicija, a vodstvo SAF-a svjesno je da će, kako rat bude trajao, sve više moći prelaziti u ruke skupina koje imaju interes održavati ratnu ekonomiju. Bez obzira na to tko na kraju prevlada, nastavak rata vodio bi daljnjoj fragmentaciji zemlje.
Istina, izgledi za prekid vatre i dalje su mali. No upravo je sada trenutak za snažniji diplomatski angažman. Tijekom sljedećih mjesec dana kišna sezona u Sudanu prirodno će usporiti borbe, što povećava izglede da bi "humanitarno primirje", koje je predložio Massad Boulos, posebni izaslanik predsjednika Donalda Trumpa za Afriku, moglo potrajati dok su bojišnice relativno stabilne.
Sjedinjene Američke Države i europske zemlje trebale bi izvršiti pritisak na svoje saveznike u Perzijskom zaljevu kako bi oni potaknuli one zaraćene strane koje podupiru na izravne pregovore. To bi bilo prvi put od početka rata. Saudijska Arabija, Egipat i Turska trebali bi uvjeriti Sudanske oružane snage da odustanu od zahtjeva da se RSF najprije razoruža i raspusti prije početka pregovora. S druge strane, Ujedinjeni Arapski Emirati trebali bi iskoristiti svoj utjecaj na RSF da bi tu skupinu privoljeli da doista prihvati prekid vatre, čak i ako to znači odustajanje od ambicije da zavlada cijelim Sudanom.
Nastavi li Sudan putem kojim je krenula Somalija, a to je prema sve većoj rascjepkanosti i dugotrajnom sukobu, patnja stanovništva i nestabilnost samo će se produbiti. Ovo je možda posljednja ozbiljna prilika da se takav scenarij spriječi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....