Zašto mnoge majke nemaju dovoljno mlijeka

Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.

Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje

© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.

Borba s dojenjem za mnoge žene jedno je od najstresnijih iskustava ranog majčinstva. Iako u razvijenim zemljama oko 90 posto majki započne dojiti, čak četvrtina odustane već nakon nekoliko tjedana, najčešće zato što strahuju da ne proizvode dovoljno mlijeka za svoje dijete. Dugi niz godina liječnici su pretpostavljali da su takvi slučajevi rijetki i da se problemi pojavljuju kod najviše pet posto majki. Zdravstvene institucije u Engleskoj i Americi zato su zabrinutim roditeljima uglavnom savjetovale da pokušaju povećati proizvodnju mlijeka tako da češće doje dijete ili koriste pumpe za izdajanje mlijeka.

No, pokazuje se da je taj savjet, premda dobronamjeran, nedovoljan. Mnoge žene koje slijede te sugestije i dalje imaju problem: njihove bebe ne dobivaju dovoljno na težini, što jasno pokazuje da majke dojilje ne proizvode dovoljno mlijeka. Studije o proizvodnji majčina mlijeka provedene posljednjih godina na stotinama žena u Americi i Australiji sugeriraju da je udio majki koje proizvode premalo mlijeka mnogo veći nego što se prije mislilo (prava brojka je između 10 i 20 posto). Istraživači sada polako počinju shvaćati zašto su te brojke toliko visoke.

Za mnoge žene objašnjenje ne leži u načinu na koji doje, nego u sastavu i funkciji jedinstvenih stanica u mliječnoj žlijezdi, odnosno aspektu njihove biologije nad kojim nemaju nikakvu kontrolu. Daljnja istraživanja možda će jednog dana dovesti do novih terapija. Čak i prije nego što se razviju novi tretmani, ova bi otkrića mogla pomoći da se žene prestane kriviti zbog nedovoljne proizvodnje mlijeka. "U posljednjih deset godina sve se više prihvaća da iza tih slučajeva stoji biološki razlog", kaže Yarden Golan Maor, istraživačica proizvodnje majčina mlijeka na Sveučilištu Cornell. "Drugim riječima, problem nije u tome da se majke ne trude dovoljno."

Laktociti

U središtu problema nalaze se laktociti, stanice u mliječnim žlijezdama koje se tijekom trudnoće brzo umnožavaju i počinju lučiti majčino mlijeko otprilike tri dana nakon poroda. U prošlosti bi za proučavanje takvih stanica bila potrebna biopsija tkiva dojilje, što je istraživanje biologije laktacije činilo vrlo zahtjevnim. No, 2010. godine istraživači su otkrili da su mikroRNA molekule iz majčinih stanica dojke, koje sadrže informacije o funkciji tih stanica, prisutne u velikim količinama u majčinu mlijeku.

Zbog toga su znanstvenici uzorke majčina mlijeka mogli koristiti za proučavanje uzroka slabe proizvodnje mlijeka. Istraživanja su pokazala da problem može nastati iz različitih bioloških razloga. Neke žene imaju premalo laktocita, stanica koje proizvode mlijeko, dok kod drugih te stanice ne rade dovoljno učinkovito pa stvaraju premalo mlijeka.

Lindsay Hinck sa Sveučilišta Kalifornija u Santa Cruzu došla je do otkrića koja bi mogla pomoći u rješenju prvo spomenutog problema. Komplikacija možda počinje već tijekom trudnoće, kada se pojedini laktociti neprestano dijele kako bi stvorili parove stanica kćeri identičnih svojim "majkama". Međutim, neki su laktociti drukčiji: umjesto da stvaraju nove stanice, oni unutar sebe gomilaju višestruke kopije vlastitog DNK, trik koji im omogućuje proizvodnju većih količina mlijeka. Obje skupine stanica izložene su riziku nakupljanja nasumičnih mutacija unutar DNK, što može uzrokovati njihovo odumiranje ili prestanak normalnog funkcioniranja. Iako postoji mehanizam za popravak stanica koji može povećati broj tih "štedljivih" stanica, on ne funkcionira uvijek kako bi trebao. U pokusima na miševima, objavljenima 2024. godine u časopisu Nature Communications, tim doktorice Hinck otkrio je da niske razine enzima nazvanog WEE1 ometaju taj mehanizam popravka. Posljedica je manji broj funkcionalnih laktocita i smanjena proizvodnja mlijeka. Prema riječima doktorice Hinck, manjak enzima WEE1 mogao bi biti odgovoran za nisku razinu laktocita i kod ljudi.

Druga teorija

Rachel Walker sa sveučilišta Penn State istražuje drugu moguću teoriju. Mnogi hormoni koji laktocitima šalju signal da se množe i pripreme mliječnu žlijezdu za proizvodnju mlijeka nastaju u posteljici. Budući da su neka istraživanja na životinjama povezala oštećenja posteljice sa slabijom proizvodnjom mlijeka, doktorica Walker i njezin tim ispituju vrijedi li to i za ljude. Proučavaju posteljice novih majki u Ugandi kako bi utvrdili postoji li povezanost između infekcija i drugih problema s niskom proizvodnjom mlijeka. Ako se takva povezanost potvrdi, liječnici bi jednog dana već pri porodu mogli procijeniti kolika je vjerojatnost da će majka imati problema s proizvodnjom mlijeka.

Znanstvenici su također napredovali u razumijevanju razloga zbog kojih laktociti ponekad ne funkcioniraju dovoljno učinkovito. Jedan od mogućih uzroka jest manjak ključnih hranjivih tvari u mliječnoj žlijezdi. Te tvari laktocitima služe kao izvor energije za normalan rad, ali i kao sastojci majčina mlijeka koje proizvode. Istraživači vjeruju da manjak tih nutrijenata može natjerati laktocite da rade pod većim opterećenjem kako bi nadoknadili manjak energije ili ih jednostavno može iscrpiti. U oba slučaja rezultat može biti slabija proizvodnja mlijeka.

Takvi nedostaci nisu nužno posljedica majčine prehrane; ulogu mogu imati i određene genske varijante te upalni procesi u organizmu. Neke žene, primjerice, imaju gensku mutaciju koja utječe na prijenos cinka iz krvi u majčino mlijeko. Cink nije važan samo za razvoj djeteta, nego i za razvoj same mliječne žlijezde. Istraživanja su pokazala da je ta mutacija povezana sa smanjenom proizvodnjom mlijeka.

Velika genomska istraživanja provedena na kravama također su otkrila gene koji reguliraju sadržaj proteina u mlijeku, a moguće je da neke verzije tih gena postoje i kod ljudi. Žene koje nose takve gene možda teže postižu odgovarajuću ravnotežu hranjivih tvari potrebnu za aktivaciju laktocita. Ipak, znanstvenici smatraju da su genetski uzroci slabe proizvodnje mlijeka vjerojatno rijetki jer takve mutacije prirodna selekcija vjerojatno nije favorizirala. Drugim riječima, genetika ne objašnjava cijelu priču.

Upalni procesi

Još jedan faktor su upalni procesi u organizmu. Doktorica Rachel Walker i njezini kolege objavili su 2022. godine istraživanje koje pokazuje da kronične upale (kakve su česte kod pretilosti i autoimunih bolesti) sprječavaju ulazak masnih kiselina iz krvi u mliječne žlijezde, zbog čega se majčino mlijeko slabije obogaćuje hranjivim tvarima. Određene upalne molekule mogu poremetiti i stvaranje ugljikohidrata, još jedne važne komponente majčina mlijeka.

Sve veći broj istraživanja ukazuje na niz čimbenika koji mogu povećati rizik da žena proizvodi premalo mlijeka. Primjerice, pretilost, dijabetes i autoimune bolesti uzrokuju kronične upale koje mogu poremetiti rad brojnih organa u tijelu. Preeklampsija, bolest posteljice koja pogađa oko četiri posto žena, također može oštetiti više organa. Istraživanja pokazuju da čak polovica žena koje imaju neka od tih zdravstvenih stanja može imati poteškoća s proizvodnjom dovoljne količine majčinog mlijeka.

Drugi uzroci još su manje jasni. Više istraživanja pokazalo je da veći razmak između grudi može biti jedan od faktora rizika za slabiju proizvodnju mlijeka. Žene koje imaju takvu građu često imaju manje žljezdanog tkiva, a samim time i manje laktocita. Neka istraživanja sugeriraju da bi pretilost u ranom životu također mogla igrati ulogu jer može utjecati na sposobnost razvoja mliječne žlijezde u ključnom razdoblju njezina rasta. No, kako kaže Golan Maor, "za sada su to još samo nagađanja". Jasno je da je potrebno mnogo više istraživanja.

Bolje razumijevanje biologije laktacije moglo bi donijeti velike koristi novim majkama. Prije svega, testovi za dijagnosticiranje slabe proizvodnje mlijeka otvorili bi put preciznijim savjetima i mogućim tretmanima.

Neki takvi testovi već se razvijaju. U radu objavljenom 2025. tim australskih istraživača pokazao je da ručni uređaji mogu precizno mjeriti razinu natrija u majčinu mlijeku, što je koristan pokazatelj nepravilnog rada laktocita, ali i drugih stanja poput mastitisa. Kada proizvodnja mlijeka započne, prostori između stanica koje oblažu mliječnu žlijezdu normalno se zatvaraju i sprječavaju curenje natrija u mlijeko. Neuobičajeno visoka razina natrija kod majke za koju se sumnja da proizvodi premalo mlijeka mogla bi upućivati na neki biološki problem u pozadini.

Znanstvenici se nadaju da će se uskoro pojaviti još sličnih inovacija. Ako se istraživanja o laktaciji nastave ovim smjerom, milijuni žena koje sumnjaju da proizvode premalo mlijeka mogli bi napokon dobiti brz i jasan odgovor je li to doista slučaj.