Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Godine 1999., tada slabo poznata parlamentarna zastupnica u drugom mandatu, objavila je ambiciozan esej u zborniku o budućnosti Japana. Autorica eseja Sanae Takaichi projicirala je da će u listopadu 2010. biti izabrana za premijerku te svake nedjelje imati jutarnju televizijsku emisiju putem koje će se izravno obraćati javnosti. Pogriješila je samo u pogledu vremena i medija: premijerkom je postala u listopadu 2025., a umjesto televizije koristi objave na društvenoj mreži X. Zbornik u kojem je objavljen esej sadrži tekstove polaznika Instituta Matsushita za upravljanje i menadžment, mjesta gdje je Takaichi od uglednog osnivača Panasonica usvojila lekciju kako politiku treba promatrati kao umijeće "upravljanja državom".
Takaichi je tu pouku primijenila i kao premijerka. "Razmišlja poput glavne izvršne direktorice Japana", kaže za nju Masazumi Wakatabe, bivši zamjenik guvernera Japanske središnje banke (BoJ), a danas jedan od njezinih najbližih ekonomskih savjetnika. A ta je "direktorica" uvjerena kako je sada došlo vrijeme za velika ulaganja.
Dok se priprema prvi cjeloviti proračun njezine vlade, postaju jasni i razmjeri plana gospodarskog preokreta. Strategija predviđa ukupno 370 bilijuna jena, odnosno 2,3 bilijuna dolara, javnih i privatnih ulaganja u 17 gospodarskih sektora do početka 2041. Riječ je o iznosu koji odgovara približno 55 posto japanskog BDP-a. Kako bi omogućila dugoročno financiranje projekata, Takaichi je ministarstvima dopustila da prvi put podnose višegodišnje proračunske zahtjeve. Za sljedeću godinu zatražila su rekordna 143 bilijuna jena, znatno više od prethodnih 122,5 bilijuna.
Tržišta su pokazala nervozu. Zabrinutost zbog javnih financija digla je prinose na desetogodišnje japanske državne obveznice iznad tri posto, što je prvi put u tri desetljeća.
Takaichi je godinama svoju ekonomsku politiku predstavljala kao nastavak Abenomike, tržišno usmjerenog programa svojeg političkog mentora, pokojnog Shinza Abea. Kao premijer od 2012. do 2020. Abe je pokrenuo snažne monetarne poticaje radi suzbijanja deflacije, a reformama korporativnog upravljanja nastojao je disciplinirati troma vodstva velikih japanskih kompanija. Na kraju njegova premijerskog mandata investicijska banka Morgan Stanley usporedila je njegovo nasljeđe s ostavštinom Margaret Thatcher.
Država prije tržišta
Takaichi dijeli Abeovu težnju za nacionalnim preporodom, kao i snažnu volju britanske "Željezne Lady". Ipak, "Sanaenomika" nema ni privlačnost ni ista ideološka polazišta kao Abenomika, a kamoli tačerizam.
"Takaichi nema duboko ukorijenjeno uvjerenje da je tržište uvijek najbolji način za rješavanje problema", kaže Jesper Koll, ekonomist sa sjedištem u Tokiju.
Umjesto tržištu, Takaichi se često okreće državi. Dok su Abeovi savjetnici smišljali kako potaknuti kompanije da povećaju povrat na ulaganja, njezin tim raspravlja o tome u koje bi industrije država trebala usmjeravati kapital. Cilj je početnim državnim financiranjem potaknuti privatna ulaganja u širok krug strateški važnih industrija.
Takaichi je veći utjecaj dala dužnosnicima Ministarstva gospodarstva, trgovine i industrije (METI), institucije koja je imala važnu ulogu u razvoju Japana tijekom poslijeratnog gospodarskog procvata. Istodobno je potisnula dužnosnike Ministarstva financija koji se zauzimaju za ograničavanje državne potrošnje. Model za takvu politiku jest Rapidus, proizvođač naprednih poluvodiča čiji razvoj snažno financira država. Vlada želi sličnim ulaganjima pokrenuti razvoj strateških kompanija i u drugim industrijama. "Žele stvoriti Rapidus u svakom sektoru", kaže Tobias Harris iz konzultantske kuće Japan Foresight.
Saveznici premijerke tvrde da takav pristup opravdavaju promjene u svjetskom gospodarstvu. "Svijet se promijenio od vremena Abenomike", kaže jedan dužnosnik.
"Ona nije protiv tržišta, ali ono u današnjem svijetu više nije dovoljno", dodaje. Zahvaljujući inflaciji i rastu poreznih prihoda, bruto javni dug smanjen je s najviše razine od 230 posto BDP-a na manje od 210 posto BDP-a. Kada se u obzir uzme značajna financijska imovina države, neto dug iznosi oko 130 posto BDP-a.
Njezina vlada tvrdi da kratkoročni izostanak primarnog proračunskog viška, odnosno viška prihoda nad rashodima prije plaćanja kamata, nije presudan sve dok se udio javnog duga u BDP-u dugoročno smanjuje. Prijašnje vlade ostvarivanje takvog viška smatrale su važnim ciljem. Početni proračunski zahtjevi jesu ekspanzivni, ali nisu razlog za uzbunu: iznose 2,4 bilijuna jena više od zbroja glavnoga i dodatnih proračuna tijekom protekle godine.
Ekonomisti su skeptični
Ipak, mnogo je skeptika. U nedavnom istraživanju među 48 uglednih japanskih ekonomista njih 35 ocijenilo je da vladin investicijski plan neće potaknuti dovoljno snažan rast da bi se nastavio smanjivati udio javnog duga u BDP-u.
Novi bi proračun lako mogao znatno narasti. Iako vlada obećava ukidanje naknadno dodatih troškova u proračun, oni se obično donose kao odgovor na neočekivane krize. U proračun je uvrštena i stavka bez unaprijed određenog gornjeg iznosa za ulaganja u „snažan i prosperitetan Japan”. Financirat će se posebnim prijelaznim obveznicama koje se neće uračunavati u službeni omjer javnog duga i BDP-a. Ministarstva su iz tog izvora već zatražila 12 bilijuna jena, uglavnom za projekte povezane s umjetnom inteligencijom i svemirom, a čeka se i zahtjev Ministarstva obrane. Dodatno opterećenje za državne financije bit će smanjenje poreza na potrošnju koje je Takaichi obećala, a koje stupa na snagu u travnju sljedeće godine.
Istodobno rastu troškovi servisiranja javnog duga. U proračunu za sljedeću godinu za njih je predviđeno rekordnih 36,6 bilijuna jena, 17 posto više nego prethodne godine. Takaichi bi željela da Japanska središnja banka što dulje zadrži niske kamatne stope, a njezina prva dva imenovanja u odbor zadužen za monetarnu politiku bili su odlučni zagovornici blaže politike.
Središnja banka ipak je u lipnju povećala kamatnu stopu s 0,75 na jedan posto. Ustrajna inflacija i slab jen dodatno opravdavaju nova povećanja. Američki dužnosnici također su izrazili nezadovoljstvo ekspanzivnom politikom Takaichi, za koju smatraju da je izazvala nestabilnost na američkom tržištu državnih obveznica, te su kritizirali Japansku središnju banku zbog presporog povećavanja kamata. Tržišta očekuju novo podizanje kamatne stope na sjednici 17. i 18. rujna, dok je jen prema dolaru ojačao na najvišu razinu od veljače.
Čak i ako Takaichi uspije dodatno rastegnuti fiskalne mogućnosti Japana, ostaje neizvjesno hoće li veća potrošnja donijeti obećani gospodarski rast. Rezultati Ministarstva gospodarstva, trgovine i industrije u odabiru budućih nacionalnih predvodnika dosad nisu bili uvjerljivi. Čak ni Rapidus, unatoč znatnom napretku, još nije ispunio očekivanja. Strukturne reforme istodobno su potisnute u drugi plan. Dok otvara nove kanale za državna ulaganja, Takaichi otežava dolazak stranih radnika, premda su Japanu potrebni kako bi ublažio sve brže smanjivanje stanovništva. Njezin glavni deregulacijski potez zasad je ublažavanje ograničenja prekovremenog rada.
Ipak, japanska "glavna izvršna direktorica" ne pokazuje znakove kolebanja. Nakon objave početnih proračunskih zahtjeva svoj je pristup branila na društvenoj mreži X.
- Ograničenja potrošnje ne bi smjela spriječiti da financiramo dobre ideje. To ne znači da će svi zahtjevi biti odobreni. Pažljivo ćemo procijeniti je li svaka predložena politika doista učinkovita - napisala je Takaichi.
U konačnici će mnogo toga ovisiti o procjeni same japanske "direktorice".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....