Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Ruska kampanja sabotaža protiv Europe posljednjih je mjeseci postala toliko intenzivna da je francuski predsjednik Emmanuel Macron 18. rujna sazvao čelnike svih političkih stranaka i predsjedničke kandidate kako bi ih upoznao s rastućom sigurnosnom prijetnjom i mogućnošću civilnih žrtava.
„Nitko nije siguran”, rekao im je Macron, prema pisanju Le Mondea, dodavši da Rusija želi „slomiti našu potporu Ukrajincima”.
Dan ranije poljski premijer Donald Tusk pozvao se na obavještajne podatke prema kojima Rusija dronovima ili projektilima namjeravaju napasti države koje podupiru Ukrajinu, a zatim te napade opisati kao slučajne, uzrokovane pogreškom ili krivom računicom.
Rusija želi „paralizirati” NATO, rekao je, testirajući članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora, prema kojem se napad na jednu članicu smatra napadom na sve. Mlaka reakcija dovela bi u pitanje vjerodostojnost te obveze.
Rusija već godinama provodi različite provokacije protiv europskih zemalja, pritom nastojeći prikriti svoju umiješanost i izbjeći izravnu odgovornost. Od početka potpune invazije na Ukrajinu 2022. takve su aktivnosti postale učestalije. Zabilježeni su upadi izviđačkih dronova, hakerski napadi, podmetanja požara, paketi-bombe usmjereni na teretne letove te zavjere za ubojstvo čelnika europskih tvrtki iz obrambene industrije. Posljednjih mjeseci čini se da se tempo ponovno ubrzao.
Prema sigurnosnim dužnosnicima, ruske operacije imaju tri glavna cilja: prisiliti europske zemlje da obustave potporu Ukrajini, povećati troškove pružanja te potpore i pokušati prikazati NATO kao nemoćan.
„Čini se da Rusija više ne provodi samo povremene incidente, nego kontinuiranu kampanju napada”, kaže Andrew Thomson, bivši britanski diplomat koji danas radi u njemačkoj sigurnosnoj tvrtki Monarch.
U samo tjedan dana dogodilo se nekoliko ozbiljnih incidenata. Talijanski borbeni zrakoplovi u sklopu NATO-ove misije srušili su dron s eksplozivom koji je iz Bjelorusije ušao u litavski zračni prostor. U drugom slučaju NATO-ovi zrakoplovi presreli su dva ruska lovca koja su ušla u zračni prostor Saveza.
Istog tjedna ruski dronovi pogodili su vlak u Ukrajini, manje od dva kilometra od granice s Poljskom. Nedugo prije napada tim je područjem prošao bivši britanski premijer Boris Johnson. U Nizozemskoj je pak željeznički promet bio poremećen nakon što su nepoznate osobe u koordiniranoj akciji postavili cijevi na tračnice.
Još ozbiljniji incident dogodio se u kolovozu, kada je dron napunjen eksplozivom usmjeren prema teretnom zrakoplovu koji se koristio za prijevoz oružja za Ukrajinu u njemačkoj zračnoj luci Leipzig-Halle. Eksploziv se, međutim, nije aktivirao. Njemačka je za napad optužila Rusiju i kao odgovor zatvorila ruski kulturni centar.
Takve incidente nije uvijek lako povezati s određenim počiniteljem. Mnoge operacije namjerno su osmišljene tako da se odgovornost može poreći, zbog čega se nazivaju „hibridnim ratovanjem” ili „ratovanjem u sivoj zoni”. Thomson tvrdi da je takvih slučajeva mnogo više nego što ih se službeno objavi.
Često su meta kritična infrastruktura i obrambene tvrtke. Među takvim incidentima mogu biti navodne „nesreće” koje oštećuju opremu, provale u osjetljive objekte i pokušaji regrutiranja agenata. Svaki pojedini slučaj može izgledati nasumično, ali zajedno pokazuju obrazac ometanja i prikupljanja obavještajnih podataka.
U mnogim slučajevima sabotaže provode lokalni posrednici ili kriminalne skupine. Moguće je da neki od njih uopće ne znaju da iza njihovih nalogodavaca stoji Rusija. Prednost korištenja takvih plaćenih izvršitelja jest u tome što je teže izravno povezati operaciju s ruskim obavještajnim službama. Nedostatak je što ti ljudi često nisu profesionalno obučeni pa su skloniji pogreškama.
„Nejasnoća je sama po sebi dio oružja”, kaže David Cattler, bivši dužnosnik NATO-ovih obavještajnih službi koji danas radi u washingtonskom think-tanku Centre for European Policy Analysis.
Neizvjesnost oko toga što se zapravo dogodilo otežava državama dogovor o zajedničkom odgovoru. Takvi incidenti namjerno su dovoljno ozbiljni da izazovu posljedice, ali ipak ostaju ispod razine koja bi NATO navela na vojnu reakciju.
Dobar primjer bio je kaos na nizozemskim željeznicama. Nizozemske vlasti nisu objavile je li sabotaža bila povezana s Rusijom ili su je izveli nezadovoljni poljoprivrednici koji su istoga dana tijekom prosvjeda blokirali ceste.
No budući da je Rusija već bila povezivana s drugim incidentima u „sivoj zoni”, ona može imati koristi od straha i nesigurnosti koje takvi događaji stvaraju čak i kada joj se odgovornost ne može nedvojbeno dokazati.
Ključno pitanje za Europu sada je kako odgovoriti na takve napade. Mnoge zemlje već pojačavaju obranu, primjerice postavljanjem sustava za zaštitu od dronova u zračnim lukama i oko druge kritične infrastrukture.
Dio stručnjaka smatra da Europa mora ići i korak dalje te povećati cijenu hibridnih napada za Rusiju. Među mogućim mjerama navode se dodatno ograničavanje izdavanja viza ruskim državljanima, protjerivanje diplomata, zatvaranje konzulata, strože sankcije i zapljena većeg broja tankera iz ruske takozvane flote u sjeni. Baltičke zemlje pritom traže da Europa zaplijenjenu rusku imovinu iskoristi za financiranje Ukrajine.
Drugi smatraju da bi Europa trebala uzvratiti Rusiji sličnim metodama. Martin Jäger, čelnik njemačke vanjske obavještajne službe, rekao je u veljači da Zapad mora „češće pokazati da je sposoban učiniti vrlo slične stvari kako bi i druga strana osjetila posljedice”.
Moguće je da su neke takve operacije, poput kibernetičkih napada, već u tijeku. Neki promatrači nagađaju i da bi Francuska mogla djelovati na način sličan kao Ukrajina, koja dronovima napada ruski plaćenički Afrički korpus u Maliju.
„Ono što Moskva najviše poštuje jest snaga”, kaže David Cattler.
Prema njegovim riječima, ako Europa ne pokaže da je dovoljno odlučna da odvrati daljnje provokacije, Rusija će nastaviti eskalirati.
Dosad ruske provokacije nisu imale katastrofalne posljedice, ali moglo je lako biti drugačije. Prepreke postavljene na željezničkim prugama mogle bi izazvati iskakanje vlaka, a napadi dronovima u blizini zračnih luka mogli bi dovesti i do rušenja putničkog zrakoplova.
Najrizičnije bi, zaključuje se, bilo dopustiti Rusiji da nastavi pomicati granice sve dok jedan od takvih incidenata ne završi teškom katastrofom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....