Za sve je kriv Ovidije. Prije dvije tisuće godina rimski je pjesnik napisao priručnik u kojem je čitateljima pokušao objasniti "umijeće ljubavi". Njegovi su se savjeti kretali od razboritih (počupajte dlake iz nosa), preko nešto suptilnijih (perite zube, ali ne jedno pred drugim), pa sve do onih na rubu zakona. Kad vam se svidi žena, savjetovao je Ovidije, sjednite blizu nje, pravite se da na njezinim prsima ima prašine i zatim je otpuhnite. Što je nekoć možda vodilo k ljubavnoj vezi, danas bi lako moglo završiti sudskom tužbom.
Europska književnost od tada ili oponaša Ovidija ili se pak oporavlja od njegova utjecaja. To je dovelo do paradoksa. Ljubav je engleskoj književnosti podarila neka od njezinih najljepših djela, od Shakespeareovih soneta do romana Jane Austen. Istodobno, nadahnula je i neka od najgorih (većina priručnika za spojeve). Dala nam je naslove poput "Ljubav časnih sestara" (srednjovjekovni hit), kao i naslove knjiga poput "The Game" (moderni primjer). Dala nam je i svezak pod naslovom: "Kako flertovati sa ženama: Umijeće flerta bez jezivosti!". (Jer malo što tako uvjerljivo dokazuje da niste jezivi kao čitanje priručnika o tome kako ne biti jeziv.)
Priručnici za spojeve neobičan su književni žanr. Autori takvih knjiga vole prekomjerno koristiti velika tiskana slova, obećavaju trijumf (zgodne djevojke), a zapravo nagovješćuju tragediju (jer koji muškarac koji doista osvaja zgodne djevojke uopće čita takve knjige?). Često, iako nenamjerno, skliznu u komediju. Jedan suvremeni priručnik savjetuje da, kako biste privukli žene, u razgovor treba "obilato ubacivati riječi o seksu". Vedar, ali nejasan savjet (koje riječi? kako ih "ubacivati"?) koji se čini kao siguran put k neugodnostima na radnom mjestu. I vjerojatno još jednoj tužbi. Njihovi savjeti ponekad su nepismeni, često nemoralni, a katkad i gotovo protuzakoniti.
Razumljivo, prodaju se u milijunskim nakladama jer milijuni ljudi osjećaju da su im potrebni. I to s razlogom. U Sjedinjenim Državama više od četvrtine kućanstava čine samci. U Britaniji je udio sličan. Samoća je sve veći problem za većinu bogatog svijeta. Neki samci su zadovoljni takvim životom; mnogi nisu. Usamljeni ljudi osjećaju se tužnije, umiru ranije i lošijeg su zdravlja od onih u vezama. Ako su to pritom mladi muškarci, vjerojatno će se susresti i s "manosferom", internetskom zajednicom ogorčenih muškaraca koji s ljubavlju govore o proteinskim napicima, dok na žene gledaju s gorčinom.
Veliki eksperiment
Samački život danas podjednako žive i muškarci i žene. No pročitate li dvije tisuće godina savjeta o spojevima, steći ćete dojam da je većina njih namijenjena muškarcima. Djelomično je to kulturno pitanje: stoljećima su muškarci bili pismeniji pa su pisali za druge muškarce. Takvo rezoniranje ima smisla. Žene su, kaže Dave Barry, američki humorist i autor "Potpunog vodiča za tipove", jednostavno emocionalno inteligentnije od muškaraca. One, primjećuje, rade sofisticirane stvari poput slušanja. Mnogim muškarcima, nasuprot tome, trebaju "prilično primitivni" savjeti.
Dio te razlike je i u biologiji. Česta jadikovka manosfere jest da spojevi slijede pravilo "80/20"; 20 posto muškaraca dobiva 80 posto žena. To je besmislica. No žene su, kad je riječ o seksu, znatno probirljivije od muškaraca. Godine 1978. istraživači na jednom američkom sveučilištu odlučili su to empirijski provjeriti. Mladi su se dobrovoljci obraćali potpunim strancima suprotnog spola i pitali ih: "Biste li spavali sa mnom?" Njihov je rad kasnije postao slavan, dijelom zato što su te rečenice pretočene u zaraznu britansku pop-pjesmu, no ponajviše zbog zapanjujućih rezultata.
Sve je više samaca - i to ozbiljno mijenja svijet
Velika većina muškaraca na pitanje "Biste li spavali sa mnom?" odgovorila je afirmativno, neki su čak pitali: "Zašto čekati do večeras?". Oni rijetki koji su odbili učinili su to s vidljivim žaljenjem. "Večeras ne mogu", glasio je tipičan odgovor, "ali sutra bih mogao." Suprotno tome, svaka žena rekla je "ne". Većina ih je bila zgrožena. "Što s tobom nije u redu?" bio je čest odgovor. Kao i: "Ostavi me na miru." Zaključci su jasni: stihovi pop-pjesama mogu nastati na neočekivanim mjestima. Muškarci i žene seksu pristupaju vrlo različito.
Priručnici su se stoga, još od Biblije (koja se često smatra prvim vodičem za samopomoć), nametnuli nudeći savjete o svemu; od osobne higijene (perite se, kaže Ovidije), preko ponašanja za stolom (muškarci, upozorava jedan bezvremenski vodič iz 18. stoljeća, ne bi smjeli "ispuhivati nos u ubrus"), do izbora ljubavnog partnera (nemojte, upozorava Levitski zakonik, imati "spolne odnose s vlastitom majkom. Ona vam je majka"). Sve su to razboriti savjeti, no ne nužno stvari koje trebate objašnjavati kćeri.
Unatoč gomili savjeta koji im se nudi, mnogi muškarci smatraju da ih nema dovoljno. Da biste shvatili koliko je potreba duboka, dovoljno je pogledati tržišnu vrijednost takvih pokreta i edukacija.
Tečaj za 10.000 dolara
U moderno uređenom stanu u Miamiju dvanaest muškaraca sjede na sofama. U rukama drže bilježnice, motivirani su i fokusirani. Svi su došli na četverodnevni "bootcamp" za spojeve koji vodi guru za upoznavanje, autor knjige podnaslova "kako lijepe žene dovesti u krevet". Suptilnost nije jača strana ovog pokreta. Cijena, međutim, jest: puni program stoji oko 10.000 dolara.
Program počinje u podne. S obzirom na neuobičajeno visoku cijenu koju su platili, polaznici izgledaju prilično obično. U dobi su između 20 i 60 godina, nose standardnu odjeću (traperice, košulje, majice), imaju prosječna tijela i posve normalna zanimanja: znanstvenici, tehnološki poduzetnici, ljudi iz financijskog sektora. I premda se jedan ili dvojica opisuju kao "sretni" (silicijskodolinski izraz za "strašno bogati"), čini se da ih većina prosječno zarađuje.
Tečaj vodi čovjek koji sebe naziva "najpoznatijim svjetskim guruom za spojeve i umjetnikom za upoznati žene", što možda i jest točno, a predstavlja se imenom "Mystery", što mu sigurno nije ime. Njegovo pravo ime je Erik Von Markovik, a proslavio se početkom 2000-tih kada se pojavio u knjizi o spojevima pod naslovom "The Game", čiji je autor novinar Neil Strauss.
Knjiga je imala poglavlja s naslovima poput "korak 5 - izoliraj metu" i "korak 10 - razbij posljednji otpor". U rječniku pojmova nalazili su se izrazi poput "shb - imenica" (super-zgodna cura) i "lse - pridjev" (nisko samopouzdanje), što se smatra poželjnom osobinom kod "shb" jer povećava vjerojatnost da će popustiti kad je "kavemaniraš" (ne pitajte za objašnjenje). Naravno da ta knjiga nije bila na razini Jane Austen, ali bila je bestseler.
Ovo su novi ovisnici o ekranima - vaši roditelji
Muškarci su čuli za "The Game", pomislili "i meni to treba", pa kupili knjigu. Žene su čule za istu knjigu i odmah pomislile na pokret "#MeToo" i žestoko je napale. Industrija savjeta za osvajanje žena danas je manje utjecajna nego nekoć, premda, kako pokazuje ovaj tečaj, nikako nije nestala. Dok polaznici zapisuju bilješke, Mystery razrađuje svoju tehniku osvajanja "lijepih žena". U njegovoj interpretaciji udvaranje je manje intiman susret, a više solo-nastup čiji se ton kreće negdje između prodaje i stand-up komedije.
Svaki "pickup" započinje fazom A1.3, koja uključuje "fazu privlačenja". Dobar "pickup" umjetnik, objašnjava Mystery, mora imati "otvaranje" za započinjanje razgovora i dulje "manevre" za njegovo održavanje. U toj fazi treba se hvaliti - ili, kako to kaže neizbježnim akronimom, "DHV" (demonstrate higher value, pokaži višu vrijednost) - isticanjem vlastitih postignuća. Poput komičareva nastupa, razgovor treba biti duhovit: "Smijat ćeš se sve do spavaće sobe." I, opet poput komičara, treba obeshrabriti dobacivanja i čak sudjelovanje publike. Njega ne zanima da žene zapravo "govore".
Nakon što ste ženu svojih snova "uhvatili" hvalisanjem, a potom joj onemogućili da dođe do riječi, slijedi gluma ravnodušnosti: "negging". Rječnik knjige "The Game" definira "neg" kao "naizgled slučajnu uvredu upućenu lijepoj ženi" kojom se pokazuje "nedostatak interesa za nju". Mystery je čak objavio i knjigu takvih "negova". Među njima su i "Previše pričaš" i "Fuj, dlanovi su ti znojni".
Strah od žena
Nakon što ste potencijalnu partnericu prvo udavili dosadom, a zatim je i uvrijedili, možete nastaviti kroz faze C1-3, koje uključuju "fazu ugode" (nemojte odmah skočiti na nju), prije nego što stignete do razine "S" - "faze zavođenja". U tom trenutku vaša "shb lse" (zgodna cura niskog samopouzdanja) bit će toliko uzbuđena da je više nećete morati zavoditi: ona će zavoditi vas. "Ja nisam zavodnik", kaže Mystery, koji u praksi slijedi vlastite savjete, obilno začinjavajući razgovor DHV-ovima. "Ja sam onaj koji privlači".
Cijeli je proces izrazito šabloniziran. Učitelji "pickupa" nazivaju se "umjetnicima", ali ovi numerirani koraci više nalikuju uputama za sastavljanje dječje igračke nego umjetnosti. Ipak, za mnoge je muškarce takav pristup nužan; problem koji je kroz povijest ostao isti jest strah muškaraca od razgovora sa ženama. Kako je primijećeno u jednom priručniku iz 12. stoljeća, postoje muškarci koji se "u prisutnosti dama" toliko zbune da "izgube moć govora".
Zašto su mladi diljem svijeta u različitim kulturama toliko očajni?
To se i danas događa, kaže James Bloodworth, autor knjige "Lost Boys" o manosferi. Radio je na sličnom pickup tečaju i tvrdi da se na prvi pogled nije moglo razaznati zašto muškarci ondje traže pomoć; to bi postalo jasno tek "kad bi otvorili usta". Susretao je tridesetogodišnje djevce kojima je i sam razgovor sa ženama bio "zastrašujuć", poput "penjanja na Everest".
Ta nespretnost, sudeći prema muškarcima na tečaju u Miamiju, posve je uobičajena. Dio njih svjedoči o strahu u blizini žena. Nekolicina s kojima je autorica razgovarala previše je govorila, premalo slušala, prolazila kroz vrata prva i nije nudila ženama mjesto. Većini je nedostajao onaj teško uhvatljivi eliksir: šarm.
Igra brojki
Tijekom pauze Mysteryjevi asistenti demonstriraju neke od svojih najboljih uleta na autorici ovog teksta. Ona se ne zaljubljuje, ali se zamalo nasmijala. No to se dogodilo jer su uleti bili užasni. Takva reakcija, prema njihovu rječniku, naziva se "bitch shield": obrambena reakcija žene kojom odvraća nepoznate muškarce koji joj prilaze". Žene to, pak, zovu "sasvim razumna reakcija".
Pickup scena ne pokazuje previše poštovanja prema feminizmu. "Mizoginija je u njega ugrađena", kaže Bloodworth. No pickup umjetnik se i ne predstavlja kao moralni vodič. On nudi usluge. I premda mu proza nije austenovska, principi mu jesu: rijetki su bolje od Jane Austen i njezinih junaka razumjeli važnost DHV-anja; a rijetki su ikad bolje "neggali" od gospodina Darcyja kad je promrmljao da je Elizabeth "podnošljiva, ali nedovoljno lijepa da bi me iskušala".
Bolje je pitanje, dakle, ne jesu li ta učenja moralno ispravna, nego jesu li učinkovita. Tu bi se i kritičari i pobornici složili kako ona uistinu funkcioniraju. Djelomično, kaže Bloodworth, to je zato što su spojevi "igra brojki". Kao što je gospođa Bennet tjerala kćeri na plesove, tako pickup mentor tjera muškarce da prestanu "trunuti kod kuće". Svake večeri polaznici tečaja moraju se srediti, izaći i obratiti se od šest do dvanaest grupa žena. Neizbježno, kaže Bloodworth, "društvene vještine će vam se poboljšati". A ako imate loš zadah, dodaje, "netko će vam to već reći".
Nova vrsta savjeta
Pohađanje pickup tečaja možda će za polaznike rezultirati nekim novim iskustvom. Hoće li rezultirati dobrim vezama, to je manje jasno.
No savjeti o spojevima mijenjaju svoju formu. Klijenti se okreću od pickup umjetnika prema drugoj vrsti stručnjaka koji će im objasniti ono što žene žele, a ti stručnjaci su upravo žene.
Pickup nudi pristup "jedna veličina za sve", ali, kako ističe Minnie Lane, trenerica za spojeve i privlačnost iz Londona, žene nisu kategorija, one nisu "jedinstvena stvar", nego individualke. Muškarci bi stoga trebali slušati ženu pored sebe, jer im ona "stalno govori" što želi, ne samo riječima, nego i tijelom. Lane se zatim nagnula prema autorici teksta kako bi demonstrirala što govori i, doista, u zraku se odmah osjetila tenzija.
Za čitatelje koji žele dobar savjet o spojevima, poruka je jednostavna: izađite iz kuće i maknite se od ekrana. Obucite čistu košulju. Ne bacajte unaprijed pripremljene ulete. Reagirajte na ženine odgovore. Upravo kako je to Ovidije rekao prije toliko godina. Pažljivo promatrajte ženu pred sobom, pisao je, jer "tišina često puno toga otkriva". No kako je riječ o Ovidiji, ubrzo savjetuje čitatelju da je svejedno poljubi, htjela ona to ili ne. Pa možda ipak nemojte probati baš sve što je savjetovao.