Neočekivani preokret u njemačkoj ekonomiji

Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.

Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje

© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.

„Talijani dolaze”, vrištalo je s lipanjske naslovnice u lipnju Frankfurter Allgemeine Zeitunga (FAZ), njemačkog dnevnika inače poznatom po ozbiljnom i odmjerenom tonu. No Talijani o kojima je riječ nisu turisti koji dolaze razgledavati njemačke znamenitosti niti radnici u potrazi za poslom.

Talijanska banka UniCredit, druga najveća u Italiji prema imovini i prihodima, objavila je 15. listopada da je dobila odobrenje Europske središnje banke (ESB) za dovršetak neprijateljskog preuzimanja njemačke Commerzbank, vrijednog 45 milijardi eura (51 milijardu dolara). Riječ je o najvećem poslu u nizu nedavnih spajanja i preuzimanja talijanskih i njemačkih kompanija u bankarskom sektoru. No taj je posao samo dio znatno šireg vala talijanskih ulaganja u Njemačku.

Ranije ove godine na njemačko tržište ušao je i Italo, talijanski prijevoznik brzih vlakova. Do 2028. planira konkurirati njemačkom državnom željezničkom prijevozniku Deutsche Bahnu na dvjema unosnim linijama: München – Köln – Dortmund i München – Berlin – Hamburg.

Prije godinu dana MediaForEurope, medijska grupacija pod kontrolom obitelji pokojnog talijanskog premijera Silvija Berlusconija, platila je 1,8 milijardi eura za ProSiebenSat.1, drugu najveću privatnu televizijsku kompaniju u Njemačkoj. Odmah nakon preuzimanja smijenila je njezina nizozemskog čelnika Berta Habetsa i na njegovo mjesto postavila Talijana Marca Giordanija.

Mittelstand

U međuvremenu, manje talijanske kompanije sve se više okreću preuzimanju njemačkih malih i srednjih poduzeća, poznatih pod nazivom Mittelstand, koja čine okosnicu njemačkog gospodarstva. Prema podacima milanske investicijske banke Arkios, vrijednost njihovih inozemnih preuzimanja prošle je godine porasla za 74 posto, na 24 milijarde eura. Njemačka je najveći trgovinski partner Italije, a po privlačnosti za talijanska preuzimanja nalazi se na trećem mjestu, iza Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva.

Tijekom 2025. godine talijanska farmaceutska kompanija Polifarma preuzela je njemačkog konkurenta Hennig Arzneimittel iz Frankfurta, dok je Bending Spoons, talijanska tehnološka kompanija poznata po preuzimanju tehnoloških startupa, kupila Komoot, njemačku aplikaciju za planiranje ruta. Bending Spoons nedavno je prodao velik vlasnički udio u svojoj kompaniji Berkshire Hathawayu, poznatoj američkoj investicijskoj tvrtki.

U prosincu su dvije druge talijanske kompanije srednje veličine, DIESSE i EsseEmme Tecno, kupile dijelove njemačkog proizvođača tekstilnih strojeva Mayer, koji se našao u stečaju. Cilj im je bio preuzeti njegovu tehnologiju industrijskog pletenja i preplitanja materijala. U ožujku je pak talijanski proizvođač strojeva Danese preuzeo njemačku tvrtku Zwaans, dodatno potvrdivši sve izraženiji trend talijanskog širenja na njemačko tržište.

Sve veće zanimanje talijanskih kompanija za preuzimanje njemačkih poduzeća predstavlja preokret u odnosu na povijesni trend. Nekada su Talijani imali poznate brendove, a Nijemci novac za njihovu kupnju. Tako je Volkswagen 1998. kupio Lamborghini, proizvođača sportskih automobila, a 2012. Ducati, proizvođača sportskih motocikala. Njemačka osiguravateljska kompanija Allianz preuzela je 2005. talijanski RAS, dok je HeidelbergCement, danas poznat kao Heidelberg Materials, 2016. preuzeo talijanski Italcementi.

Takva preuzimanja nisu potpuno nestala. Prošle je godine njemačka Lufthansa kupila 41 posto udjela u talijanskom zračnom prijevozniku ITA Airways, a najavila je da će sljedeće godine povećati svoj vlasnički udio na 90 posto.

Spori rast

Međutim, budući da njemačko gospodarstvo od pandemije covida-19 uglavnom stagnira, sve je više njemačkih kompanija otvoreno za ponude stranih ulagača. To se osobito odnosi na proizvođače koji se suočavaju s konkurencijom jeftinijih proizvoda iz Kine. S druge strane, iako je talijansko gospodarstvo posljednjih godina raslo brže od njemačkog, ni ono ne bilježi osobito snažan rast. Zbog toga je talijanskim kompanijama vrlo privlačna mogućnost ulaska na najveće europsko tržište, osobito ako pritom mogu doći do naprednih tehnologija i njemačkog inženjerskog znanja, objašnjava Jörg Buck iz Njemačko-talijanske gospodarske komore u Milanu.

No takav razvoj događaja ne sviđa se svima. Njemačka vlada, koja posjeduje 13 posto udjela u Commerzbank, izrazito se protivi namjeri ambicioznog i odlučnog čelnika UniCredita Andree Orcela da što prije smijeni Bettinu Orlopp, glavnu izvršnu direktoricu Commerzbank. Njemačkim vlastima ne sviđaju se ni metode kojima se Orcel poslužio u pokušaju preuzimanja te banke. UniCredit je svoj vlasnički udio povećavao uz pomoć financijskih izvedenica, čime su njegove stvarne namjere bile manje transparentne. Osim toga, neposredno prije nego što je UniCreditov udio dosegnuo 30 posto, Orcel je ponudio razmjerno nisku cijenu za sve preostale dionice Commerzbank koje njegova banka nije posjedovala. Time je uspio zaobići zakonsku obvezu podnošenja ponude za potpuno preuzimanje koja nastupa pri dosezanju vlasničkog praga od 30 posto, a istodobno izbjeći plaćanje odgovarajuće premije na cijenu dionica, kakva se u takvim ponudama uobičajeno očekuje. To mu je omogućilo da nastavi kupovati dionice Commerzbank na otvorenom tržištu po povoljnijim cijenama.

Njemačko ministarstvo financija sada želi izmijeniti zakonodavstvo o preuzimanjima kako bi spriječilo takvu praksu nuđenja preniskih cijena. Predlaže uvođenje obveze podnošenja druge ponude za preuzimanje kada udio kupca u ciljanoj kompaniji dosegne 50 posto. U tom bi slučaju preuzimatelju bilo znatno teže ponuditi prenisku cijenu jer bi u toj fazi morao ponovno uputiti ponudu za preuzimanje svih preostalih dionica. Ministarstvo također želi postrožiti pravila o korištenju financijskih izvedenica pri stjecanju vlasničkih udjela.

Ipak, takvi prijedlozi ostavljaju kod Nijemaca osjećaj nezadovoljstva zbog činjenice da njemačke kompanije sve češće postaju mete stranih preuzimanja. Čak i kada bi predložena pravila bila usvojena, stupila bi na snagu prekasno da spriječe preuzimanje Commerzbank, osobito sada kada je UniCredit dobio odobrenje Europske središnje banke. Malo je vjerojatno i da bi takve promjene odvratile druge talijanske kompanije od ulaganja u Njemačku. Gledano iz Italije, njemačko gospodarstvo i njegove kompanije jednostavno su previše privlačni da bi se propustila prilika za njihovo preuzimanje.