Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Između 2021. i 2024. godine u ratovima diljem svijeta meci i bombe usmrtili su gotovo 750 tisuća ljudi. Mnogi su umrli od neizravnih posljedica sukoba, poput gladi i bolesti. Broj poginulih u borbama tijekom posljednje četiri godine najveći je od završetka Hladnog rata.
Što su od toga imale države koje su započele sukobe?
Putinova invazija na Ukrajinu zaglavila je u skupom i ponižavajućem slijepom rukavcu. Rat koji je američki predsjednik Donald Trump poveo protiv Irana također je krenuo po zlu. Ta dva rata ilustriraju dvije nove istine modernog ratovanja. Tehnologija je savkoj vojsci omogućila lakše napredovanje na kopnu, ali je istodobno slabijim silama omogućila da jednostavnije nego ikad prije nanesu ozbiljne gubitke puno većim i snažnijim protivnicima.
Rat se mijenja
U eseju objavljenom ovog tjedna urednik The Economista za obranu analizira kako se ratovanje promijenilo tijekom posljednjeg desetljeća i kako bi se moglo razvijati u budućnosti. Prva velika promjena jest da su vojnici danas mnogo izloženiji neprijateljima. Mogu ih otkriti senzori i sateliti, a ubiti mali i jeftini dronovi. Zbog toga moderni ratnici moraju ulagati mnogo više napora nego ranije kako bi se sakrili i kretali kako bi preživjeli. Tu promjenu najbolje ilustrira sve šira ukrajinska „zona smrti” uz bojišnicu, gdje se vojnici kreću u malim skupinama, dok kopneni roboti evakuiraju ranjenike i dostavljaju opskrbu.
Tehnologija se danas vrlo brzo širi. Izraelski vojnici u Libanonu sada se bore protiv istih vrsta dronova kakvi su prvi put masovno primijenjeni u Ukrajini. Iranske rakete mnogo su preciznije od iračkih projektila Scud, korištenih tijekom Prvog zaljevskog rata. Kada bi Kina pokušala izvršiti invaziju na Tajvan, njezine desantne snage dočekala bi prava oluja dronova. Bojišta su preplavljena dronovima, pa je zračnu nadmoć danas teže ostvariti, a čak i kada se uspostavi, ona vojnicima pruža manje zaštite nego što je to bilo prije.
Ukrajina preokreće tijek rata: ‘Ovo djeluje kao prijelomnica, Rusima prijeti raspad‘
Neki stručnjaci iz toga izvlače zaključak da manevarsko ratovanje (napad na protivnikove slabe točke uz pomoć iznenađenja i brzog kretanja) više nije moguće. No rat je darvinističko okruženje koje neprestano potiče prilagodbu, a bojište nikada dugo ne ostaje nepromijenjeno. Pouke rate u Ukrajini nisu o tome kako će budući ratovi biti iscrpljujući sukobi u kojima se vojnici mjesecima bore za nekoliko stotina metara teritorija. Prava lekcija zapravo glasi: vojske će morati biti mnogo bolje obučene i opremljene kako bi mogle zaslijepiti, ometati i izbjeći kamere, senzore i ubojita sredstva koja ih nadziru iz zraka i iz njihove neposredne okoline.
Zapadne vojske u tom pogledu ozbiljno zaostaju. Da bi izbjegle otkrivanje i napade, potrebno im je mnogo više sustava za elektroničko ometanje i obranu od dronova. Također im je potrebna realistična obuka koja simulira takve uvjete, zbog čega vojskama NATO-a tijekom vojnih vježbi pomažu ukrajinski stručnjaci s bogatim iskustvom u korištenju dronova. Osim toga, vojske Zapada trebale bi odlučnije uključivati besposadne sustave u svoje postrojbe, i to za sve zadatke – od izviđanja do logistike.
No te vojske ne bi trebale slijepo kopirati Ukrajinu. Premda je ukrajinska vojska pokazala iznimnu inovativnost, ona ima i ozbiljne slabosti. Generali školovani po sovjetskom modelu i dalje pretjerano kontroliraju brigade na bojištu. Ukrajinske snage za upravljanje dronovima možda su među najboljima na svijetu, ali još uvijek nisu usklađene s jurišnim postrojbama onoliko koliko bi mogle biti. Osim toga, dronovi koji danas lete iznad Donbasa i djeluju u vodama Crnog mora manji su, imaju kraći domet i jeftiniji su od onih koji bi bili potrebni u ratu na golemim prostranstvima Pacifika.
Druga velika promjena jest da je nova tehnologija potpuno preobrazila način selektiranja i gađanja ciljeva. Softver pokretan umjetnom inteligencijom omogućuje vojskama da pronalaze i uništavaju ciljeve brzinom i u razmjerima koji su donedavno bili nezamislivi. Američka munjevita kampanja protiv Irana daje naslutiti kako bi to moglo izgledati u budućnosti. Vojska koja može brže od protivnika otkrivati i uništavati zapovjedna središta, skladišta i oružane sustave, barem u teoriji, može ga paralizirati i prisiliti na kapitulaciju. No u praksi je to iznimno teško postići.
Američka vojska godinama će se oporavljati od rata s Iranom
Sjedinjene Države i Izrael dokazuju da mogu bombardirati Iran kada i kako žele, no Teheran ne pokazuje znakove popuštanja. Naprotiv, nastavio je lansirati dronove i rakete, uspio je očuvati svoj nuklearni program, zatvoriti Hormuški tjesnac i izazvati ozbiljne poremećaje u globalnom gospodarstvu. Trump ističe broj iranskih ciljeva uništenih zahvaljujući nadmoćnoj američkoj tehnologiji, no gađanje ciljeva trebalo bi biti sredstvo za ostvarenje strateških ciljeva, a ne zamjena za strategiju. Ono što je očekivao kao kratak i odlučan rat vrlo je brzo počelo iscrpljivati američke zalihe skupog naoružanja, te je na kraju razotkrilo kako SAD-a nije poptuno spreman podnositi ekonomske troškove, a kamoli ljudske gubitke.
U prijašnjim ratovima, poput američkog rata u Vijetnamu ili sovjetskog u Afganistanu, manja i slabija strana pobjeđivala je zato što se borila na vlastitom teritoriju. Danas si, međutim, i slabija strana može priuštiti precizno navođeno oružje.
Čemu sve to?
Treća velika promjena jest da pravila ratovanja sve manje vrijede. Putinove snage mučile su ukrajinske civile, neselektivno bombardirale gradove i sustavno napadale bolnice i druge zdravstvene ustanove. Hamas je otvoreno slavio masovna ubojstva izraelskih žena i djece. Istina, i prijašnji ratovi bili su brutalni. No ono što je novo jest da međunarodne norme danas otvoreno ne krše samo diktatori, teroristi i pobunjenici. To sve češće čine i neki čelnici zapadnih demokracija.
Izrael je nad civilima u Gazi provodio okrutno kolektivno kažnjavanje. Američki ministar obrane ismijava „mlake zakone“ vođenja vojnih operacija. Donald Trump prijetio je uništenjem iranske civilizacije i šalio se da je „zabavno“ torpedirati brodove pune mornara.
Takvo otvoreno kršenje pravila nije samo nemoralno nego i nerazumno. U budućim ratovima, u kojima će važnu ulogu imati dronovi i projektili dugog dometa, zapadni civili više neće uživati sigurnost koju danas uglavnom uzimaju zdravo za gotovo.
Godine koje dolaze gotovo će sigurno donijeti nove sukobe. Trump je, jasno pokazujući prezir prema saveznicima, oslabio američku sposobnost odvraćanja potencijalnih agresora. Istovremeno, dio političkih čelnika diljem svijeta i dalje vjeruje da će baš pod njihovim briljantnim vodstvom sljedeći rat biti brz, jednostavan i bezbolan.
No dokazi govore suprotno. Ratovanje postaje sve teže i skuplje. Slabijim državama lakše je nego prije zaustaviti i iscrpljivati jače protivnike. Ratove je lakše započeti nego završiti. O tome bi trebao razmisliti Trump dok odvaguje što želi u Iranu i hoće započeti novi sukob. O tome bi trebao razmisliti i Putin dok nastavlja uzimati ljudske živote i trošiti novac u Ukrajini. Isto vrijedi i za kineskog čelnika Xi Jinpinga koji razmišlja hoće li pripojiti Tajvan.
U eri kad vojna tehnologija postaje sve pametnija, započeti rat čini se kao glupa odluka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....