Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Želi pokrenuti „građansku revoluciju“, vratiti vlast narodu, oporezovati bogate, spasiti planet i uvesti „pravo na šutnju“ za ljude i životinje (ideja da i ljudi i životinje imaju pravo na zaštitu od stalne buke, agresivnog urbanog okruženja i industrijskog zagađenja zvukom).
Ima 74 godine i oduševljava generaciju Z. Staromodni je revolucionar, sklon latinoameričkim populistima, s milijunima pratitelja na TikToku. Jean-Luc Mélenchon dosad je tri puta pokušao osvojiti predsjedničku dužnost. No sada kad njegove političke poruke nailaze na odjek od New Yorka do londonskog Hackneyja, ovaj vatreni ljevičar vjeruje da je napokon došlo njegovo vrijeme.
Francuski politički centar nalazi u krizi, a najveću korist od toga izvlači populistička desnica. No uspješno raste i oblik radikalnog socijalizma koji spaja tradicionalnu klasnu borbu s modernom kritičkom teorijom rase, a čiji je glavni predstavnik Mélenchonova stranka Nepokorena Francuska (La France Insoumise – LFI). Na lokalnim izborima u ožujku stranka je osvojila nekoliko gradova velike simboličke važnosti. Među njima su pariško predgrađe Saint-Denis, gdje je pobijedio Bally Bagayoko, političar malijskog podrijetla, te Roubaix, veliki grad u nekadašnjoj industrijskoj regiji na sjeveru Francuske.
Lijevo od lijevih
LFI se nalazi na političkim spektrom više lijevo od socijalista, zelenih i komunista.
Njihova „građanska revolucija“ trebala bi dovesti do stvaranja „nove republike“ koja će imati novi ustav i gdje će ovlasti predsjednika biti manje, a sve kako bi se okončala, kako tvrde, „monarhijska“ vladavina. Mélenchon obećava pravedniju raspodjelu bogatstva „između kapitala i rada“. Francuska bi zatim napustila NATO, pokušala postići dogovor s Rusijom te bi, ako bude potrebno, prekršila pravila Europske unije. „Tijekom Hladnog rata bili smo sigurniji nego danas, kada je kapitalizam posvuda“, izjavio je nedavno u jednoj televizijskoj emisiji.
Kako je Keynes spasio kapitalizam
Nijedna anketa za predsjedničke izbore iduće godine (na kojima se Emmanuel Macron više ne može kandidirati) ne pokazuje da bi Mélenchon mogao pobijediti. Ako bi se plasirao u drugi krug, vjerojatno bi se suočio s kandidatom populističke desnice, (Marine Le Pen ili Jordan Bardell), čime bi zapravo povećao njihove izglede za pobjedu. No riječ je o vještom kampanjcu koji često prkosi predizbornim anketama. Godine 2022., nakon snažnog završnog uzleta, malo mu je nedostajalo da prestigne Le Pen i uđe u drugi krug.
Što objašnjava privlačnost francuske populističke ljevice? Jedan od razloga jest trajna privlačnost marksističke misli u zemlji u kojoj je sve do 1970-ih ljevicom dominirala Komunistička partija. Drugi je francuska tradicija pobune. Revolucionarna retorika LFI-ja u određenim krugovima nailazi na plodno tlo. Studentima se sviđa njegovo obećanje „inkluzivnijeg i antirasističkog svijeta“, kaže jedan student u Parizu, dok ga drugi naziva „intelektualcem“, što u toj državi nije prazna floskula, već najviši oblik priznanja u pariškim lijevim intelektualnim krugovima. Njegov stav o Gazi i Palestini donio mu je veliku potporu među studentima, čak i na Sciences Pou, elitnom sveučilištu.
Mladi ga vole
Prema istraživanju provedenom prošlog mjeseca, čak 58 posto Francuza u dobi od 18 do 24 godine ima pozitivan stav o Mélenchonu, dok među građanima od 50 do 64 godine taj udio iznosi tek 14 posto. S ideološkom sigurnošću i jasnim moralnim kompasom, sijedi Mélenchon uspijeva pridobiti zabrinutu mlađu generaciju obećavajući humanije društvo, borbu protiv rasizma i pravedniji svijet. „A što druge stranke nude mladima?“ zapitao je nedavno na televiziji. „Da štede i režu javne usluge.“
Prije svega, Mélenchon, nekadašnji trockist, iznimno je vješt politički taktičar. Komunisti su radničke birače odavno izgubili u korist Le Pen, dok socijaliste danas uglavnom podupiru zaposlenici javnog sektora i obrazovaniji birači skloni intelektualnim zanimanjima. Mélenchon je sustavno izgradio biračku bazu koja povezuje obrazovane mlade ljude, etničke manjine i stanovnike socijalnih stanova. Noé Fridman i François Kraus iz agencije za istraživanje javnog mnijenja Ifop taj spoj nazivaju Mélenchonovom „čarobnom formulom“.
U Saint-Denisu, primjerice, 43 posto stanovnika živi u socijalnim stanovima, a useljenici čine 38 posto populacije. Prema drugom istraživanju Ifopa, čak 69 posto muslimanskih birača podržalo je Mélenchona u prvom krugu predsjedničkih izbora 2022. godine. Čelnik LFI-ja preuzeo je motive i poruke kojima se služi krajnja desnica kako bi širila strah te ih pretvorio u vlastite političke slogane. Rođen u Maroku, često ističe kako ga je „sram“ što ne govori arapski jezik te zagovara „kreolizaciju“ francuskog društva, odnosno njegovo kulturno i etničko miješanje.
Ipak, Mélenchonova privlačnost ima jasne granice; ponajprije zbog njegova dominantnog karaktera i zanemarivanja pojedinih demokratskih normi. Ankete pokazuju da ima vrlo visoku stopu negativnih ocjena među biračima. Njegova stranka povezuje se s nasilnim antifašističkim pokretima, a česte su i optužbe za antisemitizam. Raphaël Glucksmann, čelnik lijevog centra, nedavno je optužio Mélenchona da se „služi najgorim kodovima krajnje desnice“ nakon što je ismijavao izgovor njegova prezimena. Savez s drugim lijevim strankama, sklopljen 2024. godine, u međuvremenu se raspao. U privatnim razgovorima Mélenchon je vrlo oštar prema socijalistima koje smatra otuđenom „kastom“.
Veze s Venezuelom
Mélenchonov oblik lijevog populizma uvelike se oslanja na njegove dugogodišnje veze s Venezuelom, Ekvadorom i Španjolskom. No istodobno pronalazi potporu i među političarima izvan njegova prirodnog političkog kruga, uključujući demokratskog socijalista Zohrana Mamdanija u New Yorku te britanske Zelene koje predstavlja Zack Polanski.
Malo je političara na ljevici koji se mogu mjeriti s njegovom dugovječnošću. „On je najtrumpovskija politička figura u Francuskoj“, kaže Philippe Marlière, politolog sa Sveučilišnog koledža u Londonu. „Prošao je kroz bezbroj skandala i političkih neuspjeha, a još je uvijek tu.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....