Zaleđena japanska generacija: ‘Baš nemaju sreće...‘

Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.

Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje

© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.

Već dva desetljeća danas 50-godišnji Atsushi Torigoe radi u skladištima jedne modne kompanije u Tokiju. Plaća mu je sve to vrijeme neznatno rasla, a nedavno je čak i snižena jer je poslodavac smanjio bonuse i promijenio sustav plaća. Sada zarađuje oko 3,6 milijuna jena godišnje, što je oko 22.600 dolara. Jednog dana vidio je oglase svoje kompanije za nova zapošljavanja, u kojima se novim radnicima nude veće plaće. "Drago mi je da mlađi dobivaju bolje plaće", kaže. "Ali zašto ne povećaju i moju?"

Torigoe pripada japanskoj "generaciji ledenog doba", ljudima koji su na tržište rada ušli između 1993. i 2004., dakle nakon pucanja gospodarskog balona, kada su mnoge kompanije prestale zapošljavati. Ta je generacija često godinama radila nesigurne poslove za male plaće. Danas su ti ljudi u četrdesetima i pedesetima, što znači da pripadaju generaciji X, i ponovno izvlače deblji kraj.

Japan se upravo izvlači iz desetljeća deflacije, cijene rastu, a kompanije radnicima daju najveća povećanja plaća u jednoj generaciji. No, "generacija ledenog doba" od toga zasad nema mnogo koristi. Još veći problem mogao bi nastati kada ta brojna generacija, potomci baby boomera, počnu odlaziti u mirovinu.

Loša sudbina generacije X

Sudbina japanske generacije X znatno je lošija od one radnika koji su na tržište ušli samo nekoliko godina ranije. Naime, tijekom gospodarskog buma 1980-ih kompanije su masovno zapošljavale. Studenti su dobivali mnoštvo ponuda za posao, a poslodavci su ih čak vodili na skupe večere kako bi ih pridobili. Sve se promijenilo kada je početkom 1990-ih puknuo gospodarski balon. Japanski rigidni sustav zapošljavanja otežavao je kompanijama otpuštanje postojećih radnika, pa su umjesto toga jednostavno smanjile broj novih zaposlenja. Omjer otvorenih radnih mjesta i kandidata među diplomantima pao je s gotovo tri radna mjesta na jednog kandidata na vrhuncu buma na manje od jednog do 2000. godine.

Toshihisa Nagai, koji je diplomirao 1999., ubrzo nakon azijske financijske krize, više nije želio raditi u brokerskoj ili investicijskoj kompaniji. "Traženje posla djelovalo je potpuno besmisleno", prisjeća se. Mnogi iz njegove generacije slali su desetke, pa i stotine prijava, bez uspjeha. Situaciju je dodatno pogoršalo to što je riječ o brojnoj generaciji, pa je konkurencija za mali broj radnih mjesta bila još veća. Mnogi diplomanti koji nisu uspjeli dobiti stalni posao završili su na privremenim poslovima. Problem za njih je što japansko tržište rada vrlo jasno razlikuje stalno zaposlene radnike, koji imaju snažnu pravnu zaštitu i plaće koje rastu sa stažem, od nestalno zaposlenih, koji često rade vrlo slične poslove za znatno manje novca i prvi ostaju bez posla kada gospodarstvo oslabi.

"Takve su poslove nekada često radile udane žene koje su samo nadopunjavale suprugovu plaću. No, sve su ih češće počeli prihvaćati mladi ljudi koji su se od tih prihoda morali sami uzdržavati", kaže Ayako Kondo sa Sveučilišta u Tokiju.

U to vrijeme populariziran je izraz "freeteri" za mlade koji prelaze s jednog povremenog posla na drugi, kao i izraz "parazitski samci" za odrasle koji su dugo ostajali živjeti na račun roditelja. Istodobno se društvo brinulo i zbog pojave hikikomorija, ljudi koji se povlače iz društva i gotovo potpuno izoliraju od okoline.

Japan se mijenja

Probleme su imali i oni koji su uspjeli dobiti stalna radna mjesta. Više pozicije u kompanijama dugo su zauzimali zaposlenici koji su karijere započeli tijekom gospodarskog buma, pa su napredovanja pripadnika nadolazećih generacija bila na čekanju. Uz to, japansko tržište rada nije previše fleksibilno, pa pripadnici "generacije ledenog doba" nisu tako lako mogli otići drugom poslodavcu u potrazi za boljom plaćom.

Japansko gospodarstvo sada se mijenja. Nakon tri desetljeća stagnacije plaće ponovno rastu, inflacija se vratila, a promjene poslodavaca sve su češće. No, najveću korist od toga imaju mlađi radnici. Kompanije koje se suočavaju s nedostatkom radne snage snažno se natječu za mlade zaposlenike i nude im veće plaće kako bi ih privukle i zadržale. Sredovječni radnici znatno rjeđe mijenjaju posao, pa kompanije imaju manje razloga povećavati njihove plaće.

Prema Hideu Kumanu iz Dai-ichi Life Research Institutea, nominalne plaće visokoobrazovanih radnika u dvadesetima i tridesetima bile su 2025. godine između 10 i 16 posto više nego pet godina ranije. Istodobno su radnici u ranim pedesetima zabilježili pad nominalnih plaća od 1,3 posto. Katsuya Abe, 48-godišnjak, kaže da velike povišice koje dobivaju mlađi u njemu izazivaju "različite osjećaje". Član je "Mammoth Cluba", grupe za podršku pripadnicima generacije ledenog doba koji se poistovjećuju s mamutima, životinjama koje su preživjele izrazito teške uvjete.

Manje, manje, manje...

Posljedica svega toga jest da pripadnici te generacije tijekom života zarađuju manje, a zato imaju i manje ušteđevine. To bi mogao postati ozbiljan problem kada počnu masovno odlaziti u mirovinu. Japanski mirovinski sustav visinu mirovine povezuje s ukupnim prihodima tijekom radnog vijeka, pa će desetljeća slabijih plaća značiti i niže mirovine.

"Ljudi koji su jednostavno imali nesreću odrasti i ući na tržište rada tijekom gospodarske krize vjerojatno će taj teret nositi cijeli život", kaže Kumano.

Jedno od mogućih rješenja jest potaknuti ih da rade dulje, što ionako čini sve veći broj starijih Japanaca. No, to neće riješiti problem. Kondo upozorava da bi mnogi mogli završiti ovisni o socijalnoj pomoći, sustavu koji nije konstruiran za dugotrajno uzdržavanje velikog broja starijih ljudi. To bi bilo skupo i za državu, među ostalim zato što u potpunosti pokriva zdravstvene troškove korisnika socijalne pomoći. Demografija dodatno pogoršava situaciju. Generacije koje dolaze nakon "generacije ledenog doba" manje su brojne, što znači da će manji broj zaposlenih morati financirati sve veći broj umirovljenika.

Problemi generacije ledenog doba već dugo su poznati japanskoj vladi. Vlasti su tijekom desetljeća pokretale razne programe za pomoć pri zapošljavanju, kao i mjere kojima su pokušavale pomoći društveno izoliranim ljudima da ponovno uspostave kontakt s okolinom. No, kako pripadnici te generacije stare, pojavljuju se novi problemi. Osim niskih mirovina i male ušteđevine, sve važnije postaje pitanje stanovanja. U usporedbi sa starijim Japancima, pripadnici generacije ledenog doba rjeđe posjeduju vlastitu nekretninu, a japansko tržište najma nije osobito naklonjeno starijim najmoprimcima.

Vlada sada pokušava reagirati. U travnju je predstavila trogodišnji plan pomoći toj generaciji, koji uključuje mjere od stvaranja imovine i štednje do pomoći u stanovanju. Međutim, bit će potrebno mnogo ozbiljnije i dugoročnije promišljanje kako bi se riješili problemi generacije koja već tri desetljeća plaća cijenu vremena u kojem je odrasla.