Španjolska kriza razotkrila je koliko se panično Europljani boje migranata

Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.

Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje

© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.

Bilo je kao da se plima naglo izdigla iznad obale, a zatim se jednako brzo povukla i za sobom ostavila tragove koji su upućivali na to da se dogodila neka katastrofa. Velika većina od nekoliko desetaka tisuća migranata koji su 30. srpnja krenuli prema Ceuti, maloj španjolskoj enklavi na sjevernoafričkoj obali, vratila se u Maroko u roku od 24 sata. Shvatili su da za njih nema ni hrane ni izgleda za nastavak puta prema Europi. U zaljevu su ostale njihove razbacane cipele i odjeća. U Ceuti su ostali samo nekoliko tisuća migranata, uglavnom maloljetnika iz podsaharske Afrike, i brojni policajci. Premda je krizna situacija završila, politički sukob koji je migrantska kriza unutar Europske unije otvorila ostavit će dugotrajne posljedice.

Migrantski val gotovo je udvostručio populaciju Ceute, koja ima oko 84.000 stanovnika, te je nakratko potpuno preopteretio i blokirao grad. Najmanje 141 migrant utopio se pokušavajući preplivati oko lukobrana na glavnom graničnom prijelazu s Marokom. Situaciju su dodatno raspirili europski krajnje desni aktivisti, od kojih su mnogi stigli u enklavu i na društvenim mrežama širili snimke upozoravajući na navodnu "etničku zamjenu". U raspravu su se uključili i Elon Musk te J. D. Vance, američki potpredsjednik.

Dok se panika širila Europom, sama kriza već je jenjavala. Španjolski ministar unutarnjih poslova objavio je 4. kolovoza da se 70.000 od ukupno 72.000 migranata koji su ušli u Ceutu već vratilo u Maroko. Oko 1100 maloljetnika bez pratnje bit će premješteno u kopneni dio Španjolske.

Nisu svi razlozi iza ovog iznenadnog dolaska migranata potpuno jasni. Jedan od mogućih uzroka bila je nedavna odluka španjolskog Vrhovnog suda, kojom je migrantima koji u Španjolsku stižu morskim putem omogućena veća pravna zaštita. Naime, na one migrante koji stižu u Španjolsku morskim putem neće se više primjenjivati "instantni pushback". Migranti koji su ostali u Ceuti tvrde da se vijest o toj presudi brzo proširila društvenim mrežama.

"Španjolska vlada je otvorenija prema migrantima od drugih europskih vlada", kaže tako Asif koji tvrdi da je iz Sudana putovao 20 dana prije nego što se pridružio migrantskom valu.

Pojedini analitičari smatraju da je određenu ulogu odigrao i Maroko. Postoje brojni pokazatelji da su marokanski graničari u jednom trenutku prestali zaustavljati migrante ili su im čak pomagali da prijeđu granicu. Poslije su ponovno počeli surađivati sa Španjolcima pri vraćanju imigranata u Maroko.

Prizori iz Ceute izazvali su paniku diljem Europe. Italija je, uz potporu Danske i Finske, najavila da će privremeno obustaviti suradnju sa Španjolskom unutar schengenskog prostora u kojem nema graničnih kontrola. Na kraju se ipak odlučila samo za povremene provjere u lukama i zračnim lukama. Švedski premijer, koji se idućeg mjeseca suočava s napetim parlamentarnim izborima, poručio je da se "2015. ne smije ponoviti", aludirajući na velik migrantski val koji je tada pogodio Europu i čije posljedice europske vlade i danas osjećaju.

Konzervativni političari tvrdili su da je nedavna španjolska amnestija za ilegalne migrante, uglavnom iz Latinske Amerike, koji bi jednoga dana mogli slobodno putovati i u druge zemlje Europske unije, možda dodatno potaknula dolazak novih migranata. Nervozu je dodatno pojačalo nezadovoljstvo nekih europskih država zbog španjolskog odbijanja da prihvati ciljeve NATO-a o povećanju izdvajanja za obranu.

Španjolski premijer Pedro Sánchez uzvratio je optuživši partnere za nedostatak solidarnosti koji je, kako je rekao, "potaknut predrasudama, lažnim vijestima, neznanjem ili političkim interesima". Podsjetio je i na to da je za putovanje iz Ceute u kopneni dio Španjolske potrebna provjera dokumenata, zbog čega migranti ne mogu jednostavno nastaviti put prema ostatku Europe.

No, ton se ubrzo promijenio.

"Europska unija u potpunosti stoji uz Španjolsku", izjavio je europski povjerenik za migracije Magnus Brunner. Ministri su se vratili poznatim prioritetima europske migracijske politike: jačanju vanjskih granica EU, borbi protiv mreža krijumčara ljudi te ubrzanju povratka migranata kojima je odbijen zahtjev za azil, uključujući i njihov povratak u treće zemlje.

Iako je broj nezakonitih ulazaka migranata u Europsku uniju danas višestruko manji nego prije nekoliko godina, političke napetosti nisu nestale. "Iz te epizode zapravo nismo mnogo naučili", upozorava Ruben Andersson sa Sveučilišta Oxford.

Prema njegovim riječima, europske države svojim su međusobnim sukobima ponovno pokazale da ih ništa ne dijeli toliko kao migrantske krize. Posljednjih deset godina EU je sklapanjem sporazuma s Turskom, Marokom i drugim državama prebacila kontrolu migracija izvan svojih granica, ali je tako tim zemljama dala i snažan politički adut.

Europa je već više puta bila izložena takvom pritisku. Libijski vođa Moamar Gadafi, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, Maroko i Bjelorusija koristili su migracije kao sredstvo političkog pritiska kako bi od Europske unije izborili financijske ili političke ustupke. Andersson upozorava da takva politika potiče treće zemlje da izazovu migrantske krize, a zatim ponude njihovo rješenje.

Sasvim je drukčiji odnos prema državama koje Europska unija smatra čuvarima granica. Iako nema čvrstih dokaza da je Maroko organizirao migrantski val prema Ceuti, jasno je da su njegove sigurnosne službe dopustile migrantima da prijeđu granicu. Unatoč tome, europske vlade pohvalile su suradnju Maroka, a odgovornost su uglavnom pripisale anonimnim korisnicima društvenih mreža i krijumčarskim mrežama. Razlog je jednostavan: EU treba pomoć Maroka kako bi spriječila dolazak migranata, osobito prema Kanarskim otocima koji predstavljaju mnogo važniju migrantsku rutu od Ceute.

Za razliku od migrantske krize 2015. kada su stotine tisuća sirijskih i drugih izbjeglica preko Grčke krenule prema Njemačkoj i Švedskoj, migranti s Ceute nisu uspjeli ući u schengenski prostor i samo je mali broj njih zatražio azil. Ipak, panične reakcije europskih vlada pokazuju koliko su migrantske krize iz 2015. i 2016. godine i dalje prisutne u svijesti Europljana. Tadašnji sukobi među državama članicama gotovo su doveli u pitanje jedinstvo Europske unije. Time što je i znatno manja i kratkotrajnija kriza izazvala gotovo jednako burne reakcije Europa je, makar nakratko, ponovno pokazala susjednim državama da je moguće manipulirati njezinim strahom od migracija. Vanjske granice upravo su zato s vremenom postajale sve čvršće; njihova je zadaća zapravo bila da sačuvaju Europu da se suoči s vlastitim strahovima i nesigurnosti.