Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Steve Yemm u lipnju je svojim kolegama zastupnicima u britanskom parlamentu postavio „ključno pitanje”: „Tko zapravo oblikuje koga? Služi li tehnologija društvu ili se društvo prilagođava interesima tehnoloških kompanija?”
Ironično, čini se da je upravo tehnologija kreirala i taj njegov govor. Pangram, alat koji procjenjuje je li tekst napisala umjetna inteligencija, označio je Yemmovo izlaganje kao u potpunosti generirano uz pomoć AI-ja. Yemm to, za razliku od mnogih drugih, ne skriva. Za The Economist je otkrio da njegov ured, u skladu s pravilima parlamenta, koristi opće AI alate za različite zadatke, uključujući i pripremu govora. I pritom nipošto nije iznimka.
Analiza The Economista provedena uz pomoć Pangrama pokazuje da je otprilike svaka deseta riječ izgovorena u raspravama britanskog parlamenta prethodno sastavljena uz pomoć umjetne inteligencije. Još 2024. takvi su slučajevi bili gotovo zanemarujući, no njihov udio brzo raste.
Mnogi zastupnici ipak nerado priznaju da koriste AI. Među onima čiji govori, prema analizi, najčešće sadrže AI-generirani tekst, najčešće reakcije bile su iznenađenje i poricanje.
Jedan britanski zastupnik, za kojeg analiza sugerira da je gotovo četvrtina njegovih govora napisana uz pomoć umjetne inteligencije, zanijekao je da koristi AI u poslu. Dodao je, međutim, da se on i njegov parlamentarni pomoćnik često šale kako pomoćnikov stil pisanja ponekad nalikuje tipičnim obrascima koje proizvodi umjetna inteligencija.
Britanija tu naravno nije iznimka. Među parlamentima zemalja engleskog govornog područja, najviše umjetne inteligencije koriste zastupnici u Australiji i Kanadi. Njihovi govori označavaju se kao AI-generirani otprilike tri puta češće nego govori britanskih zastupnika. Ni članovi američkog Zastupničkog doma ne zaostaju mnogo. Zanimljivo je da britanski Dom lordova, unatoč reputaciji tradicionalne i pomalo zastarjele institucije, koristi više umjetne inteligencije nego Donji dom. Najmanje AI-generiranog sadržaja pronađeno je u novozelandskom parlamentu i američkom Senatu.
Nizozemski premijer Rob Jetten našao se početkom rujna u neugodnoj situaciji kada je dnevni list Volkskrant otkrio da su mnoge njegove objave na društvenim mrežama napisane uz pomoć umjetne inteligencije. Među njima su bile i objava posvećena sjećanju na avionsku nesreću te isprika povezana s kolonijalnom prošlošću. Jetten se zbog toga nije ispričavao i namjerava nastaviti koristiti AI. Druga nedavna analiza pokazala je da je čak trećina zakonskih prijedloga podnesenih u norveškom parlamentu sadržavala tekst generiran uz pomoć umjetne inteligencije.
Za sada je AI-generirani stil još uvijek relativno lako prepoznati. Chatbotovi se često oslanjaju na iste obrasce i fraze. Primjerice, jedan je zastupnik, govoreći o tragediji na stadionu Hillsborough, rekao: „To nije bila samo tetovaža; bilo je to obećanje.” Drugi je, govoreći o problemima s dostupnošću stomatološke skrbi, izjavio: „Vlada ne reformira stomatologiju u sklopu NHS-a; ona samo nadzire njezino kontrolirano propadanje.”
Alati za otkrivanje AI-generiranog teksta ne oslanjaju se samo na prepoznavanje sumnjivih fraza. Poput samih AI modela, trenirani su na golemim količinama teksta. Pangram danas tvrdi da daje samo jedan lažno pozitivan rezultat na otprilike 24.000 slučajeva. Istraživači sa Sveučilišta u Chicagu također su utvrdili gotovo nultu stopu pogreške na duljim tekstovima.
Kada se primijeni na parlamentarne govore, alat gotovo nikada ne označava govore održane prije izlaska ChatGPT-a u studenome 2022., što dodatno upućuje na to da dobro razlikuje tekstove nastale prije šire uporabe generativne umjetne inteligencije.
Više od polovice britanskih zastupnika gotovo uopće ne koristi umjetnu inteligenciju pri pisanju govora. No oni koji je koriste, koriste je vrlo često. Mnogi među njima pripadaju posljednjoj generaciji zastupnika, prvi put izabranoj 2024. godine.
Prema analizi The Economista, najviše AI-ja koristi konzervativni zastupnik Neil Shastri-Hurst. Čak tri četvrtine njegovih parlamentarnih istupa tijekom protekle godine označeno je kao napisano uz pomoć umjetne inteligencije. Blizu su i neovisni zastupnik iz Sjeverne Irske Alex Easton, kao i laburisti Steve Yemm i Sarah Hall. Hall je rekla da je AI „pomoćnik, a ne zamjena” te da svakih pola sata ušteđenih na pisanju govora znači dodatnih 30 minuta koje ona i njezin tim mogu posvetiti radu s biračima.
Među zastupnicima bez ministarskih funkcija, od većih stranaka najveći udio AI-generiranog sadržaja u govorima imaju Liberalni demokrati. Govori stranačkih čelnika i ministara, koji na raspolaganju imaju timove za pisanje govora, rijetko djeluju kao da su napisani uz pomoć umjetne inteligencije. Kod govora Kemi Badenoch, Andyja Burnhama, Sir Eda Daveyja, Nigela Faragea, Johna Healeyja i Eda Milibanda analiza nije pronašla značajan doprinos AI-ja.
Istraživanje koje je za The Economist provela konzultantska tvrtka Public First pokazalo je da britanski birači nipošto ne odobravaju korištenje umjetne inteligencije za pisanje političkih govora, iako im znatno manje smeta kada AI koriste marketinški stručnjaci, asistenti ili čak učitelji. Biračima je korištenje AI-ja u govorima bilo neprihvatljivije nego u bilo kojoj drugoj vrsti političkog pisanja, čak i više nego u osobnim porukama sućuti upućenima biračima. Sljedeća najnepopularnija kategorija bili su politički i programski dokumenti pisani uz pomoć umjetne inteligencije, kojih je također sve više u Westminsteru.
Zanimljivo je da su birači određenih stranaka skloniji sumnjati u političke protivnike. Pristaše Zelenih, Laburista i Konzervativaca smatrale su da je Nigel Farage iz Reform UK-a najvjerojatniji taj koji koristi AI za pisanje govora, dok su birači Reform UK-a najčešće sumnjali na čelnika Zelenih Zacka Polanskog.
Ni političari ni umjetna inteligencija nisu osobito popularni, pa nije veliko iznenađenje da javnost još manje voli govore u kojima se spajaju oboje. Ipak, nezadovoljstvo birača ima smisla. Građani biraju zastupnike da ih predstavljaju i govore u njihovo ime u parlamentu. Sam naziv „parlament” potječe od francuske riječi povezane s govorom i raspravom. Parlamentarne rasprave ionako rijetko predstavljaju vrhunac govorništva. Danas je velik dio političke komunikacije usmjeren na stvaranje kratkih isječaka za društvene mreže, dok pisanje govora često preuzimaju suradnici. No ako zastupnici i sam proces oblikovanja argumenata prepuste umjetnoj inteligenciji, riskiraju automatizirati upravo ono zbog čega su izabrani. Zabrinutost zbog takvog „robotskog pisanja” pritom nije ograničena samo na politiku.
„Loše napisani govori vode k lošoj politici. Ideje širimo pisanjem. Ovo nije Google Maps niti običan tehnički alat. Ovdje je riječ o ozbiljnim stvarima. Pisanje je temelj naše povijesne kulture”, upozorava Alan Lockey, nekadašnji pisac govora za Sir Keira Starmera, donedavnog britanskog premijera.
Futuristi su svojedobno nagađali da bi politika mogla biti jedno od rijetkih zanimanja koje je nemoguće automatizirati, možda slično svećeničkom pozivu. No čak je i Papa početkom ove godine morao pozvati svećenike da ne koriste umjetnu inteligenciju za pisanje propovijedi.
Logično je da ljudi žele da ih predstavljaju ljudi, a ne strojevi. No zastupnici, pritisnuti nedostatkom vremena i resursa, sve češće posežu za chatbotovima, pa umjetna inteligencija ima svoje mjesto već i u politici.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....