Razvoj humanoidnih robota više nije samo futuristička maštarija rezervirana za filmove i znanstvenu fantastiku. Koliko je stvar zapravo stvarna i opipljiva, shvatili smo kada smo objavili članak o humanoidnom robotu NEO koji obavlja raznorazne kućanske poslove. Ubrzo nam je inbox zatrpan s nekoliko poruka o Goranu Bašiću - hrvatskom stručnjaku s dvadesetogodišnjim iskustvom u svemirskoj robotici koji stoji iza spomenutog projekta renomirane američko-norveške tvrtke 1X Technologies.
Ovaj vrhunski inženjer radio je prethodno i u NASA-i, surađivao s jednom od najvećih kanadskih aerospace kompanija MDA, a danas se vraća u domenu satelitskog dizajna, paralelno razvijajući i vlastiti projekt.
S njime smo se našli u Zagrebu, gdje nam je ispričao kako je njegov profesionalni put počeo čistom znatiželjom, a završio u samom vrhu svjetske robotike.
Od kućnog laboratorija do NASA-e
Goranova strast prema robotici krenula je još u tinejdžerskim danima, kada je u obiteljskoj kući imao mali mehatronički laboratorij.
"Još od srednje škole gajio sam snažnu strast prema robotici. NASA-ine misije i serije poput Star Treka usmjerile su me prema inženjerskom putu", započinje svoju priču Bašić.
U NASA-i je boravio dvaput, ukupno radeći na četiri projekta. Prvi put došao je kroz program stručnog usavršavanja International Space Universityja, na praksu u čuveni Jet Propulsion Laboratory (JPL) u Odjel 347 – Robotics Hardware Concepts Group. Tamo se razvijaju robotski sustavi za buduće misije na Mars i druga ekstremna okruženja.
"Drugi odlazak u NASA-u omogućili su mi tadašnja kompanija Digitel te divni ljudi iz Bookse i Zoran Vakula, i mnogi prijatelji koji su mi pomogli prikupiti sredstva za povratak u JPL i još jednu godinu stažiranja. U NASA-i sam naučio iznimno mnogo, posebno o inženjeringu kompleksnih sustava za ekstremna okruženja – od svemira do dubokog mora. Na tim znanjima temeljim i svoj budući projekt, tako da je NASA u mnogim aspektima oblikovala moju karijeru od samih početaka", ističe Goran.
Put prema humanoidnoj robotici
Iako je njegovo glavno područje svemirska robotika, humanoidni roboti došli su kao logičan nastavak karijere. Nakon dva desetljeća rada u svemirskoj industriji, pridružio se tvrtki 1X Technologies, u kojoj je vodio tim zadužen za testiranje humanoida NEO.
NEO je robot dizajniran da obavlja kućanske zadatke poput slaganja odjeće, spremanja posuđa i usisavanja – zadatke koji se ljudima čine rutinski, ali za robotiku predstavljaju nevjerojatno velik izazov.
"Humanoidna robotika označava početak nove industrije – integracije fizičke umjetne inteligencije u svakodnevni život. Privlači me upravo taj inženjerski izazov: kako proizvesti robota, razumjeti njegova ograničenja i prilagoditi ga realnom svijetu. Iako se dom ne čini kao ekstremno okruženje, zapravo jest – vibracije, raznolike površine, nepredvidivi elementi… sve to čini razvoj humanoida iznimno kompleksnim."
Je li ovo početak kraja za hotelske spremačice? Kinezi ponudili jeftiniju i učinkovitiju alternativu
Inženjerski izazovi
Kad je došao u 1X, NEO je već imao formiran hardverski dizajn. Njegova uloga bila je provjeriti može li takav robot preživjeti realne uvjete doma i dugotrajnu svakodnevnu upotrebu.
"Najveći izazov bio je osmisliti potpuno nove testne protokole, jer za humanoidne kućne robote ne postoje standardi kao u automobilskoj ili svemirskoj industriji."
NEO koristi Redwood AI, platformu treniranu na tisućama sati snimaka ljudskih radnji. Goran priznaje da mu AI nije primarno područje, ali objašnjava suštinu:
"Zahvaljujući tome, NEO zna kako složiti odjeću ili staviti posuđe u perilicu."
No, autonomija je zasad ograničena. Prve verzije zahtijevaju aktivan ljudski nadzor, jer je NEO treniran na idealnim uvjetima, a svaki je dom drugačiji i pun nepredvidivosti, što predstavlja izazov.
"AI je već vrlo sposoban, ali i dalje radi pogreške. S vremenom i većim brojem korisnika, sustav će se brže prilagođavati i poboljšavati. Tu je 1X prvi na svijetu jer se odmah uhvatio iznimno opsežnog problema, dok su se drugi timovi fokusirali na rad u tvorničkim, mnogo strukturiranijim okruženjima.
Sigurnost, privatnost i pitanje povjerenja
Kao i kod svih novih tehnologija, etičke i sigurnosne dileme su neizbježne.
"Izazovi sigurno postoje. Prvi je cyber-sigurnost, jer svaka povezana tehnologija nosi rizik hakiranja, iako postoje brojni mehanizmi zaštite. Drugi je fizička sigurnost: NEO je relativno lagan (oko 40 kg), pa ni u slučaju prevrtanja ne predstavlja veliku opasnost. Treći izazov je privatnost, jer robot u kući nužno otvara pitanje koliko smo spremni na stalnu prisutnost uređaja koji prikuplja podatke."
Na pitanje o opasnosti od hakiranja humanoidnih robota, Goran ističe kako ona teoretski postoji kao i kod svake povezane tehnologije i kako robota osobno ne bi želio imati u svome domu dok nije potpuno neovisan.
"Bez internetske veze i bez pretplatničkog modela. To bi mi znatno povećalo osjećaj sigurnosti", ističe pa dodaje kako bi, dok može, stvari po kući radije radio sam.
Kada će roboti u hrvatske domove?
Iako je interes velik, Goran procjenjuje da će humanoidni roboti u našim kućanstvima postati uobičajeni tek za desetak godina — i to najprije kao pomoć osobama s posebnim potrebama, kao podrška u ustanovama ili u domovima za starije.
Razlog je praktičan, kaže - hrvatski stanovi su mali.
"Oko 80% hrvatskih kućanstava manjih je od 70 kvadrata, pa je teško zamisliti robota od 40 kilograma u takvom prostoru. Ali možda će jednog dana ova tehnologija pomoći ljudima da ugodnije žive u kasnijim životnim dobima."
U zemljama poput SAD-a i Kanade, ljudi su, ističe, prilično otvoreni po pitanju humanoidnih robota u domovima – puno rade pa bi im takva tehnologija omogućavala bolju iskoristivost slobodnog vremena.
"NEO bi mogao biti najkorisniji u zadacima poput usisavanja, slaganja posuđa ili skupljanja odjeće – dakle u jednostavnijim, ponavljajućim aktivnostima", govori Bašić koji smatra da je ovo tek početak industrije.
"Kad se tehnologija dodatno razvije, tu vidim veliki potencijal. Ovo je tek početak industrije i vjerujem da će u sljedećih 20 do 30 godina postojati iznimno korisne primjene koje danas tek naslućujemo.
Iako najveći dio robotike tradicionalno počinje u vojnoj i industrijskoj primjeni, Goran vidi zaokret:
"Razvoj sustava postao je brži i jeftiniji, pa polako počinjemo doživljavati sve više proizvoda orijentiranih prema svakodnevnom životu i lifestyleu. To će uvelike promijeniti način na koji živimo."
Danas, nakon godina provedenih između svemirskih laboratorija, humanoidnih robota i vrhunskih inženjerskih timova, Goran se ponovno okreće onome što ga je u početku i privuklo - svemiru. U suradnji s Kepler Communications vraća se dizajnu satelita, dok paralelno razvija vlastiti projekt koji će, kako kaže, opet spojiti sve što je dosad naučio.
"Ukratko – vraćam se svom izvornom području", zaključuje Goran čiji je profesionalni put dokaz da se nova tehnološka era već događa - tiše nego što mislimo, ali brže nego što očekujemo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....