Kad se u nekom društvu, u razgovoru uz kavu, potegne pitanje majstora, velika je vjerojatnost da će ljudi koji vode razgovor s kave ubrzo prijeći na nešto žešće, baš u skladu s raspravom. Dobrog je majstora i prije teško bilo pronaći, danas je ta potraga, izgleda, još puno teža. Da je tome tako, svjedoči i jedna rasprava s hrvatskih stranica društvene mreže Reddit, u kojoj se jedan korisnik požalio i zatražio savjet u vezi situacije s majstorom.
- Znam da sam ispao glup, ali bio sam u škripcu i morao sam čim prije napraviti - svoj je post započeo korisnik i nastavio:
- Majstor je bio stvarno uljudan i pun razumijevanja. Unaprijed sam mu dao jedva ušteđenih 10.000 eura u gotovini, na ruke, za nabavu armature i betona. O tome smo kod javnog bilježnika potpisali dokument kojim je potvrđeno da sam mu dao novac. Nemamo nikakav ugovor niti smo stavili vremenski rok.
Već sama ta situacija bila je dovoljno sumnjiva i bez onoga što je uslijedilo:
- Prošlo je već nekoliko mjeseci, materijal nije isporučen, a majstor mi se ne javlja na telefon. Povremeno odgovori na poruku, ali konkretno rješenje ili povrat novca ne nudi, samo ‘riješit ćemo‘. U međuvremenu sam saznao da mu je firma u blokadi. Što mi je sada najbolje napraviti? - savjet je zatražio autor posta.
Jedan od korisnika odmah je zaključio da je situacija gotovo bezizlazna ako je kao dužnik na dokumentu navedena firma:
- Ako mu je firma u blokadi, a on je ovjerio ugovor na način da je firma dužnik, onda piši kući, propalo. Ne možeš njega goniti kao privatnu osobu, jer on nije dužan, dužna je pravna osoba, njegova firma. Možeš u Fini predati zahtjev da budeš vjerovnik i prihvatiš da nikada taj novac više nećeš vidjeti, vjerojatno.
No autor objave odmah ga je ispravio:
- Nismo uopće spominjali firmu kod javnog bilježnika, nego samo da je on, ime i prezime, dobio novac od mene.
To je promijenilo ton rasprave. Drugi korisnik smatra da činjenica da je novac osobno primio može biti vrlo važna:
- Može biti on dužnik ako je novac koristio u privatne svrhe ili je uzeo keš i nije ga priložio na račun firme. To znači da je doveo oštećenika u zabludu, a znao je da mu je firma u blokadi i da neće moći ispuniti obveze. Također postoji proboj pravne osobnosti. To znači da ako vlasnik firme raspolaže imovinom firme kao svojom vlastitom, sud može dosuditi proboj pravne osobnosti, što znači da od tada odgovara svojom vlastitom imovinom.
Drugi je korisnik dodatno naglasio da blokada firme sama po sebi ne mora značiti da je slučaj izgubljen:
- Nije ni tad 100 posto izgubljeno. Proboj pravne osobnosti vrijedi ako je vlasnik firme znao da je već u blokadi i da ne može odraditi posao za koji je uzeo novac. Tada jamči i svojom vlastitom imovinom.
U raspravi se pojavila i mogućnost kaznene prijave:
- Pa zar za firmu ne odgovara fizička, tj. odgovorna osoba? Možda sam u krivu. Uglavnom, prijava na policiju pa neka ga oni zovu. To je kazneno djelo prijevare.
Zatim se razbuktala rasprava na temu o tome koliko novca uopće treba unaprijed dati izvođaču radova:
- Ljudi dragi, molim vas, ne dajte tolike avanse da ne znam kako gori! Ako izvođač inzistira na avansu, a većina danas traži, onda mu kažete: ‘OK, za materijal dobiješ odmah isti dan kad ga doneseš na gradilište. Za ruke dobiješ dio na kraju svakog mjeseca‘. Pa onda, ako se ne pojavi, barem imate materijal doma spreman. Izvođač koji na računu nema 10.000 eura i ne može krenuti raditi bez njih nije izvođač nego klošar.
Na to mu je drugi korisnik odgovorio da stvari u ozbiljnim građevinskim poslovima ipak nisu tako jednostavne:
- Gledaš malo previše američkih filmova. Ne funkcionira to tako. Sa svakom firmom se sklopi ugovor i tamo piše kako idu naplate. Najčešće se plaća po fazama, kako koja faza završi. Nemaš ti što nametati kako ćeš ti plaćati. Svaki pametnjaković kao ti uvijek će dobiti veći račun od normalnih ljudi.
Ovaj mu je odmah odgovorio:
- Ne moraš ti mene učiti jer ja osobno u formi nadzornog inženjera ovjeravam situacije i štitim investitore od ljudi poput tebe i ovoga dolje s avansom od 70 posto.
Drugi mu je uzvratio:
- Javi se da vidiš kako ljudi plate 100 posto unaprijed. To što vi nađete najjeftinijeg je*ivjetra i kasnije kukate je vaš problem...
Ali nadzorni je inženjer objasnio da visoka cijena sama po sebi nije nikakva garancija da je izvođač pouzdan:
- Tko je rekao da ja imam ikakvih problema s jeftinim majstorima i da svi biraju najjeftinije? Problem danas je što (nepouzdani majstori) uopće nisu jeftini i što visoka cijena ne garantira kvalitetu izvedenih radova. Samo sam ja u odličnoj poziciji da im na inicijalnom razgovoru nikad ne kažem da sam inženjer građevine, pa slušam što baljezgaju i pravim se da sam laik. Moje iskustvo pokazalo je da što majstor lupa više gluposti, to mu je cijena veća. Pošten majstor drži normalne cijene jer želi na tržištu biti do penzije. Klošari prevaranti često danas lupaju velike cijene jer im je plan kratkoročan: opljačkaj čim više u čim kraćem vremenu. Vjerujem da tebi 100 posto avans prolazi i da se ti tako osjećaš sigurnije, ali valjda s neke ljudske strane razumiješ i zašto je ljude strah dati sav svoj novac unaprijed liku kojeg ne poznaju.
U raspravu su se uključili i drugi korisnici koji su imali slične probleme:
- Tako su i moji starci naivno vjerovali. Bilo je u pitanju 8000 kuna i dobili su tužbom natrag novce. Trajalo je oko dvije godine.
Autora posta je zanimalo isplati li se uopće ulaziti u sudski postupak zbog relativno malog iznosa. Odgovor je bio ohrabrujuć:
- Trošak odvjetnika išao je na tog prevaranta, bila su dva ročišta, koliko se sjećam, tako da se isplatilo. Dugo je trajalo jer je lik odbijao preuzeti poziv za sud pa je bio u drugoj zemlji i onda su ga na granici uhitili. Nevjerojatno za naš sustav, ali istinito.
Na kraju je jedan korisnik cijelu raspravu zaključio u ‘filmskom‘ stilu:
- Pa čuj, upitaj sebe što bi u toj situaciji napravio Tony Soprano. I eto ti odgovora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....