Samostalna montaža može donijeti uštedu, ali zahtijeva precizno planiranje, odgovarajući alat i mnogo strpljenja. Stručnjak otkriva na što treba obratiti pozornost, a čitateljice s iskustvom upozoravaju na detalje koje ne treba preskočiti.
Nova kuhinja često počinje odabirom boje fronti, materijala radne ploče i rasporeda elemenata. No uz cijenu svega odabranog dolazi i stavka koju je lako podcijeniti: montaža. Ovisno o opsegu posla, taj izdatak može biti znatan, pa se samostalno postavljanje kuhinjskih elemenata nameće kao jedna od mogućnosti za uštedu.
Na prvi pogled takav pothvat može djelovati zahtjevno, no osnovni postupak podrazumijeva pričvršćivanje korpusa elemenata na zid pravilnim redoslijedom, uz stalnu provjeru njihove poravnatosti. Ipak, iza tog jednostavnog opisa krije se posao koji traži vrijeme, pažnju i preciznost. Za kuhinju prosječne veličine montaža lako može potrajati cijeli vikend, pa i dulje. Ušteđeni novac pritom se može preusmjeriti u dojmljivu rasvjetu ili kvalitetnije kućanske uređaje.
Kako bi razjasnio što taj postupak uključuje, magazin Domino proučio je vodič tvrtke Lowe’s i Hunteru Macfarlaneu, stručnjaku za projekte u toj tvrtki, postavio ključna pitanja. Među njima je i ono koje može odrediti uspjeh cijelog zahvata: koja je najčešća pogreška pri samostalnom postavljanju kuhinjskih elemenata?
Odgovor se krije u koraku koji prethodi montaži – uzimanju mjera.
Koji su alati potrebni?
U vodiču se kao osnovni alat navode:
- mjerna traka
- kvalitetan odvijač ili električni odvijač
- čekić i univerzalni nož za uklanjanje radne ploče i drugih elemenata
- libela
- elektronički detektor nosivih stupova odnosno greda u zidu.
Posljednja stavka odnosi se na zidove s gipsanim pločama i nosivom potkonstrukcijom, kakvi su česti u američkoj gradnji. Kod takvih zidova ključno je da vijci kojima se kuhinjski elementi pričvršćuju budu učvršćeni u nosivu konstrukciju, jer sama gipsana ploča ne može preuzeti njihovu težinu na način opisan u vodiču. Način pričvršćivanja zato treba prilagoditi konstrukciji zida i sustavu montaže odabranih elemenata.
Popis alata izazvao je i reakcije čitateljica, koje su upozorile da za izvedbu nedostaju pojedini važni alati i pomagala. Njihova iskustva donosimo u završnom dijelu teksta.
Što uključuje demontaža stare kuhinje?
Prvi je korak uklanjanje starih vrata, ladica i kućanskih uređaja. Demontaža sudopera nešto je složenija: prije njegova vađenja potrebno je odspojiti vodovodne instalacije i pažljivo prerezati brtvilo koje ga drži na mjestu.
Za uklanjanje radne ploče vodič savjetuje da se nožem prereže brtvilo uz zidnu oblogu, a zatim uklone kutni vijci i spojnice s donje strane. Nakon toga ploču treba pažljivo pomaknuti kako bi se oslobodila i odvojila od elemenata.
Slijedi demontaža gornjih i donjih ormarića. Potrebno je odviti vijke koji povezuju njihove prednje okvire te osloboditi pričvršćenja sa stražnje strane, kojima su elementi povezani sa zidom.
Kada je stara kuhinja uklonjena, rupe treba popuniti odgovarajućom masom za popravak, zagladiti površinu i nanijeti nekoliko slojeva boje na obrađeno područje. U starijim prostorima možda će biti potrebno zamijeniti dotrajale dijelove zidova ili poda, jer neravne i oštećene površine mogu otežati pravilno postavljanje novih elemenata.
Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više. U prodaji!
Koje mjere treba uzeti?
„Ključan korak u svakom projektu jest pravilno planiranje”, ističe Macfarlane.
Jedna od najčešćih pogrešaka koju primjećuje kod samostalne montaže jest netočno mjerenje. Posljedice mogu biti neugodne i skupe: naručeni ormarići ne odgovaraju prostoru ili za kućanske uređaje ne ostaje dovoljno mjesta.
Zato prije naručivanja elemenata treba izraditi precizan nacrt. Izmjeriti valja sve zidove, vrata i prozore, pri čemu se mjere uzimaju do vanjskih rubova ukrasnih letvica. Potrebno je zabilježiti i udaljenost od poda do prozora, visinu prozora te razmak između njihova gornjeg ruba i stropa.
Takav pregled prostora temelj je rasporeda u kojem svaki element ima svoje mjesto, a uređaji dovoljno prostora za ugradnju.
Od kojeg elementa početi?
Vodič preporučuje početak s kutnim visećim ormarićem. Ako kuhinja nema kutni element, kreće se od onoga na krajnjoj lijevoj strani.
Gornji ormarići obično su najveći izazov jer ih tijekom postavljanja treba držati podignutima i istodobno precizno poravnati. Kao pomoć predlaže se pričvršćivanje ravne potporne letve na zid, na koju se ormarići mogu osloniti tijekom rada.
U opisanom primjeru letva se postavlja na visinu od 54 inča, odnosno približno 137 centimetara od poda. Ta se mjera odnosi na raspored prikazan u vodiču, pa položaj oslonca treba uskladiti s predviđenom visinom elemenata u konkretnoj kuhinji.
Vijci za montažu provlače se kroz stražnju stranu ormarića na mjestima gornje, srednje i donje letvice njegova okvira, približno tri četvrtine inča, odnosno oko dva centimetra od ruba. U ovoj fazi pritežu se tek toliko da ormarić ostane na mjestu i omogući daljnje poravnavanje.
Kako postaviti i povezati sljedeći ormarić?
Drugi ormarić postavlja se uz prvi, a njihove prednje strane poravnavaju se tako da se podudaraju pri dnu i duž prednjih rubova.
Kako bi elementi ostali u pravilnom položaju tijekom pričvršćivanja, preporučuje se privremeno ih povezati stegama. Zatim se pričvršćuju vijci na stražnjoj strani drugog ormarića, uz stalnu provjeru poravnatosti fronti. Za pripremu otvora za povezivanje elemenata vodič navodi i upotrebu svrdla za upuštanje glava vijaka.
Postupak se ponavlja do kraja niza. Pritom treba neprestano provjeravati jesu li prednje strane i rubovi poravnati te jesu li elementi u vodoravnom položaju. Eventualne praznine, prema vodiču, mogu se popuniti odgovarajućim drvenim letvicama.
Nakon dovršetka pričvršćivanja uklanja se potporna letva i popravljaju moguća oštećenja na zidu. Time je opisani postupak postavljanja niza visećih elemenata dovršen.
Što dodaju čitateljice koje su same postavljale kuhinje?
Objavljeni savjeti potaknuli su raspravu među čitateljicama s iskustvom samostalne montaže. Njihovi komentari skreću pozornost na detalje koji u kratkom pregledu postupka lako ostanu u drugom planu: niveliranje, izbor alata i potrebu za dodatnim parom ruku.
Jedna čitateljica, koja navodi da je samostalno postavljala kuhinje u četiri svoja doma, posebno je istaknula važnost niveliranja.
„Žena sam i sama sam postavljala kuhinje u četiri svoja doma. Zaboravili ste spomenuti podloške za niveliranje i još nekoliko koraka. Niveliranje je ključan dio procesa postavljanja”, napisala je.
Druga je bila znatno kritičnija prema predloženom alatu i dojmu da je riječ o jednostavnom poslu.
„Sretno s postavljanjem kuhinjskih elemenata pomoću običnog odvijača! Hahaha! Nemojte to raditi, ljudi! Ako nešto pogrešno napravite, sretno s pronalaženjem nekoga tko će to popraviti. Pravilno postavljanje elemenata iznimno je važno; ispravno funkcioniranje radnih ploča i kućanskih aparata ovisi o kvalitetnoj montaži. Izbor alata koji ova osoba predlaže govori mi da to nikada nije odradila kako treba”, komentirala je.
Treća čitateljica podijelila je iskustvo postavljanja triju kuhinja iz IKEA-e. Naglasila je da su za posao potrebne dvije osobe i bušilica, a upozorila je i na važnost pričvršćivanja primjerenog zidu.
„I sama sam postavila tri kuhinje, sve iz IKEA-e. Potrebno je dvoje ljudi, svakako treba bušilica, a gornje elemente treba pričvrstiti barem za nosivu gredu ili pomoću metalnih tipli ako je zid betonski. Ovaj članak nije pravi vodič ‘korak po korak’, ali istina je – uštedjet ćete novac, no to će vas koštati cijelog vikenda”, napisala je.
Komentari prenose osobna iskustva čitateljica, a izbor vijaka, tipli i ostalih pričvršćenja treba uskladiti s vrstom zida, opterećenjem i uputama proizvođača kuhinje. Zajednička poruka njihovih iskustava ipak je jasna: samostalna montaža može donijeti uštedu, ali precizno mjerenje tek je početak posla u kojem su poravnavanje i kvalitetno pričvršćivanje jednako važni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....