Moglo bi biti kasno kad odete u mirovinu! Istražili smo ono što mnogi ne znaju - provjerite odmah svoj račun

Jedno sasvim neformalno pitanje na Facebooku pretvorilo se u zanimljivu raspravu o novcu koji milijuni hrvatskih građana izdvajaju za svoju buduću mirovinu.

Na društvenoj mreži vodila se rasprava u kojoj je stručnjak i matematičar Nenad Bakić govorio o Europskoj komisiji. Tema razgovora u jednom je trenutku krenula potpuno drugim smjerom. Jedan se građanin javio s pitanjem koje nema mnogo veze s Europskom komisijom, ali itekako ima mnogo veze s njegovom budućnošću, ali i budućnošću brojnih Hrvata.

Zanimalo ga je što učini s obveznim mirovinskim fondom.

"Trenutno sam u B mirovinskom fondu, smatrate li da bi dobra opcija bila prebaciti se u A mirovinski fond? Imam 30 godina!", upitao je građanin.

Odgovor je stigao vrlo brzo.

"Ja bih tako napravio, a Vama ne mogu savjetovati", odgovorio mu je Bakić.

Kratka rečenica otvorila je pitanje koje se može čuti i izvan društvenih mreža. Treba li mlađi radnik, koji pred sobom ima još desetljeća do mirovine, biti u kategoriji A ili ostati u kategoriji B? Je li veći potencijal prinosa vrijedan većeg rizika? I koliko uopće građani znaju o tome gdje se nalazi njihova mirovinska štednja?

U raspravu se potom uključio još jedan korisnik Facebooka. Napisao je da se i sam prebacio u kategoriju A, iako ima 51 godinu.

Tako je iz jedne usputne internetske rasprave nastala znatno ozbiljnija tema. Građanin koji je jednostavno pitao što bi drugi učinili sa svojim mirovinskim fondom dobio je osobno mišljenje stručnjaka, uz važnu ogradu da mu Bakić ne može savjetovati što da učini.

Upravo ta ograda važna je za razumijevanje cijele priče. Nije riječ o individualnom financijskom savjetovanju, nego o osobnom odgovoru u neformalnoj komunikaciji. No pitanje koje je postavio 30-godišnjak potpuno je legitimno i za mnoge druge građane.

Jer većina ljudi zna da postoji drugi mirovinski stup. Mnogi znaju i da postoje fondovi A, B i C. Ali puno je manje onih koji znaju što se zapravo događa s njihovim novcem kad izaberu jednu od tih kategorija.

Što zapravo znači A, B ili C?

Obvezni mirovinski fondovi dio su drugog mirovinskog stupa, odnosno sustava individualne kapitalizirane štednje. Za zaposlenike koji su osigurani u drugom stupu izdvaja se pet posto bruto plaće za individualnu mirovinsku štednju.

Član može biti u samo jednom obveznom mirovinskom fondu, a fondovi su podijeljeni u tri kategorije, A, B i C.

Ključna razlika među njima jest investicijska strategija, odnosno koliko se imovine fonda može ulagati u rizičnije oblike ulaganja.

HANFA kategoriju A opisuje kao kategoriju s većom izloženošću dionicama i većim rizikom, dok je kategorija C najkonzervativnija. B se nalazi između njih.

Drugim riječima, slovo A ne znači "bolja mirovina", kao što slovo C ne znači "lošija mirovina".

Riječ je o različitim razinama rizika i različitim strategijama ulaganja. To je, po mišljenju stručnjaka, možda i najvažnije što treba razumjeti prije bilo kakve odluke o promjeni kategorije.

Godine su važne

Vratimo se zato na pitanje s početka priče. Osoba koja ima 30 godina i ona koja ima 60 godina ne nalaze se u istoj situaciji kada govorimo o mirovinskoj štednji. Prva ima pred sobom desetljeća do umirovljenja, dok je druga znatno bliže trenutku kada će joj sredstva iz drugog stupa biti potrebna za ostvarivanje mirovinskih prava.

Zbog toga se i pravila o prelasku između kategorija razlikuju ovisno o tome koliko je osiguraniku ostalo do mirovine.

Prema aktualnim informacijama REGOS-a, član kategorije B može prijeći u kategoriju A ako ima najmanje pet godina do umirovljenja. Član kategorije B može prijeći i u C bez ograničenja. Član C može prijeći u A ako ima najmanje deset godina do umirovljenja, dok za prijelaz iz C u B mora imati najmanje šest mjeseci do umirovljenja.

To znači da 30-godišnjak koji se nalazi u kategoriji B, u pravilu, nema administrativnu prepreku za prelazak u A. Međutim, mogućnost prelaska nije isto što i preporuka da se to učini.

Konačna odluka ovisi o pojedincu, koji tako upravlja svojom mirovinskom štednjom i budućom mirovinom.

Kategorija A nosi veći rizik

Razlika između kategorija A, B i C prije svega je u načinu ulaganja i razini rizika.

Kategorija A ima veću izloženost dionicama, pa vrijednost fonda može više oscilirati. Kada tržišta rastu, takva ulaganja mogu ostvariti veće prinose, ali u razdobljima pada mogu zabilježiti i veće gubitke.

Kod dugoročne mirovinske štednje važna je zato i dob osiguranika. Osoba koja ima još mnogo godina do mirovine ima više vremena za oporavak eventualnog pada vrijednosti fonda. Onima kojima je mirovina bliže takve oscilacije mogu biti važnije.

Kategorija C je, s druge strane, najkonzervativnija i nosi najmanji rizik. Prema pravilima koje navodi HANFA, u toj se kategoriji najviše 10 posto imovine može ulagati u prenosive vrijednosne papire, dok najmanje 60 posto mora biti uloženo u prenosive dužničke vrijednosne papire i instrumente tržišta novca.

Kategorija B nalazi se između A i C.

Važno je pritom naglasiti da veći rizik u kategoriji A ne znači automatski i veću buduću mirovinu. Rezultat ovisi o kretanju tržišta i prinosima fonda tijekom razdoblja štednje.

Velika razlika

Podaci HANFA-e pokazuju da su se prinosi kategorija A, B i C razlikovali. Na kraju srpnja 2026. godišnji nominalni prinos Mirexa iznosio je 18,13 posto u kategoriji A, 9,64 posto u kategoriji B i 1,24 posto u kategoriji C.

Mirex je pokazatelj kretanja vrijednosti mirovinskih fondova. Za svaku kategoriju – A, B i C – postoji zaseban Mirex. Kada se govori o prinosu Mirexa, zapravo se pokazuje koliko se vrijednost ulaganja u toj kategoriji promijenila u određenom razdoblju. Služi za usporedbu rezultata kategorija fondova, ali ne pokazuje koliko novca pojedini građanin ima na svojem osobnom mirovinskom računu.

I dugoročni podaci pokazuju razliku. Od početka rada obveznih mirovinskih fondova prosječni godišnji prinos iznosio je 9,10 posto za kategoriju A, 5,68 posto za B i 3,14 posto za C.

Međutim, ove brojke ne znače da će kategorija A uvijek ostvarivati veći prinos. Rezultati fondova mijenjaju se ovisno o kretanju financijskih tržišta, a veća izloženost dionicama znači i veće oscilacije vrijednosti.

Zato se pri izboru kategorije ne bi trebalo gledati samo koji je fond u određenom trenutku ostvario veći prinos, nego i koliko je osiguraniku ostalo do mirovine te koliki je rizik spreman prihvatiti.

Hrvati vole B

Na kraju srpnja 2026. u obveznim mirovinskim fondovima bio je ukupno 2.418.271 član.

Najviše ih je bilo upravo u kategoriji B – 73,51 posto. U kategoriji A nalazilo se njih 23,45 posto članova, a u kategoriji C 3,04 posto. Dakle, velika većina članova nalazi se u kategoriji B. To nije slučajnost. B je kategorija u kojoj građanin može biti bez obzira na to koliko mu je godina ostalo do mirovine.

Mnogi građani u njoj ostaju godinama, bilo zato što smatraju da im odgovara, bilo zato što se jednostavno nikada nisu bavili pitanjem kategorije.

Mlađi zaposlenik vidi uplatu doprinosa na plaći, zna da ima osobni račun u drugom stupu, ali rijetko svakog mjeseca razmišlja o tome u kojoj se kategoriji fonda nalazi.

Tek kada vidi neku vijest o prinosima ili pročita raspravu poput one na Facebooku, može se zapitati: "A gdje sam ja?"

REGOS upravo zato omogućuje osiguranicima da provjere svoje članstvo i, ako ispunjavaju uvjete, promijene kategoriju.

Prema informacijama REGOS-a, kategorija obveznog mirovinskog fonda može se promijeniti jednom u kalendarskoj godini. Istodobno se može promijeniti i obvezno mirovinsko društvo.

Promjena se može obaviti putem elektroničke usluge REGOS-a u sustavu e-Građani, ali i na šalterima mirovinskih informativnih centara te u poslovnicama Fine na kojima se obavljaju poslovi REGOS-a.

Može li se iz B prijeći u A?

Prema aktualnim pravilima, član kategorije B može odabrati kategoriju A ako mu je do umirovljenja ostalo najmanje pet godina.

To je važno za razumijevanje drugog komentara iz Facebook rasprave.

Korisnik je naveo da je prešao u A iako ima 51 godinu.

Sama dob od 51 godine nije dovoljna da bi se bez dodatnih podataka zaključilo je li prelazak moguć. Ključno je koliko toj osobi, prema važećim pravilima i njezinoj konkretnoj situaciji, preostaje do ostvarivanja prava na mirovinu.

Dakle, nije dovoljno reći: "Imam 51 godinu, mogu u A."

Treba gledati uvjete za konkretnog osiguranika.

Što ako ste već u kategoriji A? Za neke ni kategorija A nije nužno doživotni izbor.

REGOS navodi da član A kategorije može prijeći u B ili C bez ograničenja, dok se pod određenim uvjetima može zadržati u kategoriji A i kada se približi mirovini. Član kategorije A može podnijeti zahtjev za ostanak u A sve do pet godina prije ostvarivanja prava na starosnu mirovinu.

To pokazuje da kategorija nije odluka koju građanin mora donijeti jednom i potom je zauvijek zaboraviti.

Život se mijenja, mijenja se dob, mijenjaju se prihodi, osobne okolnosti i odnos prema riziku. Mijenjaju se i financijska tržišta.

Zbog toga je korisno povremeno provjeriti gdje se osoba nalazi i što njezin fond radi.

Mirovina se ne dobiva jednim klikom

Jedna promjena kategorije neće sama po sebi odrediti nečiju buduću mirovinu.

Na konačan iznos utječu uplaćeni doprinosi, duljina štednje, kretanje vrijednosti imovine fonda, ostvareni prinosi, naknade, promjene kategorije i drugi elementi mirovinskog sustava. Aktualni podaci pokazuju i koliko je novca već u sustavu. Krajem srpnja 2026. neto imovina obveznih mirovinskih fondova iznosila je 28,8 milijardi eura.

To više nije mala ni sporedna štednja. Riječ je o milijardama eura imovine hrvatskih građana.

U istom mjesecu u obveznim je mirovinskim fondovima bilo više od 2,4 milijuna članova.

Ipak, činjenica da je većina građana u kategoriji B ne znači da je B automatski najbolji izbor za svakoga. Isto tako, činjenica da je A u određenom razdoblju ostvarila viši prinos ne znači da će se isto ponoviti u budućnosti.

Pitanje 30-godišnjaka s Facebooka otvorilo je temu o kojoj bi svaki osiguranik trebao imati osnovne informacije. Ne postoji jedna kategorija mirovinskog fonda koja odgovara svima. Izbor ovisi o dobi, vremenu do mirovine, odnosu prema riziku i načinu ulaganja pojedinog fonda.

Ostvareni prinosi također mogu biti korisni za usporedbu, ali ne znače da će se isti rezultat ponoviti i u budućnosti.

Zato je prije promjene kategorije važno provjeriti gdje se trenutno nalazimo, kakva je investicijska strategija odabrane kategorije i kako se njezina vrijednost kretala tijekom duljeg razdoblja.

Na kraju, odluka o mirovinskoj štednji ipak ostaje na svakom pojedincu. Ono što svatko može učiniti jest informirati se i razumjeti gdje se njegov novac ulaže.

Jer odluka donesena danas može imati posljedice na mirovinsku štednju koja će se koristiti tek za deset, dvadeset ili trideset godina.