Viseće tegle za zimska jutra

Zimska je pauza na balkonskoj gredici, a vas svrbe palci. Bez panike, imamo “uradi sam” projekt u kojem mogu sudjelovati svi članovi obitelji, bez obzira na vrtlarsko iskustvo. Uključite kreativnu crtu i izradite jednostavne tegle za sobne biljke kojima ćete oplemeniti, ali i ozdraviti svoja dragocjena četiri kvadrata. Osim estetske vrijednosti, ovaj projekt pripomoći će i pročišćivanju zraka u stanu, budući da sobne biljke ne samo da obogaćuju zrak kisikom, već ga oslobađaju i od toksičnih tvari. Tegle se mogu izraditi od različitog materijala, poput betona, no mi smo se odlučili za lakšu varijantu te smo se koristili gipsom za modeliranje. Njegova specifičnost je ta što je lagan, brzo se suši i dobra je podloga za daljnje dorađivanje poput rezbarenja ili bojanja.

Reciklirana plastika

No, prije nego što zavrnemo rukave potrebno je osigurati sav potreban materijal za izradu tegli, a to je: kalup za odlijevanje – dvije posude i plastične boce, gips, komad šperploče 20 x 30 cm, pištolj za lijepljenje, čekić, skalpel, tekućina za impregnaciju i bezbojni akrilni lak (slika 1). Za završni izgled tegle iskoristili smo: bušilicu, biljke – sukulenti, ekspandirane granule ilovače, zemlju, špagu i šarene perle. Ovdje se možete osloniti na kreativnost koristeći se materijalima po vlastitom nahođenju. No, krenimo ispočetka. Za ovaj projekt koristili smo boce od 1,5 litre i 0,5 litre kako bismo dobili rubove širine 1 cm, a opet teglu dovoljno duboku da bude funkcionalna za uzgajanje biljaka.

Kuhinjske zdjele

Prvi korak u kreiranju kalupa jest da se skalpelom izreže dno veće boce, ali i vrh tako da se manja može umetnuti u istu (slike 2 i 3). Kako se masa za modeliranje ne bi izlila kroz odrezano dno, bocu je potrebno pričvrstiti uz neku podlogu, poput šperploče, koristeći pištolj za lijepljenje. Sada je kalup spreman da se u njega ulije gips, koji smo netom prethodno umiješali s vodom sve dok nismo dobili kremastu teksturu kao za kolače (slika 4). Koliko ćemo uliti mase ovisi o našim željama i visini kalupa, samo je važno da prethodno manjom bocom odredimo dubinu tegle kako ne bismo prilikom utiskivanja došli preblizu šperploče.

Ovisno o temperaturi u prostoriji, masa za modeliranje stisnut će se za otprilike sat vremena, pa čak i ranije, no radije pričekajte da ne bi došlo do oštećivanja prilikom skidanja kalupa. Vanjski kalup može se strgati i skinuti skalpelom, dok se unutarnja boca lagano stisne i rotacijskim pokretom povuče prema sebi, a ako je sve dobro odrađeno, boca bi trebala ostati čitava (slike 5 i 6). Klasične tegle za biljke mogu se vrlo lako dobiti i korištenjem običnih kuhinjskih zdjela bilo da su od plastike ili nehrđajućeg čelika. Ovdje vrijedi isto pravilo za izradu smjese, s jedinom razlikom da kada se masa osuši, kalup vadimo na način da s vanjske strane lagano kuckamo čekićem po posudi (slika 7).

Završni ‘touch’

Budući da gips nije vodonepropusan, bez adekvatne pripreme tegli ne bi bilo moguće u njima uzgajati biljke. Zato se unutrašnjost tegli nekoliko puta prvo premaže tekućinom za impregnacijju, a potom, kad se premaz osuši, bezbojnim lakom na bazi vode (slike 8 i 9). Na taj način posuda neće promočiti, niti će doći do ljuštenja boje ako smo premazali vanjsku stranu tegle. Posude se vrlo lako mogu pretvoriti u viseće tegle ako bušilicom na bočnim stranama probušimo rupe veličine promjera špage, koja mora biti čvrsta kako ne bi pukla pod opterećenjem (slike 10 i 11). Budući da na dnu tegle ne postoje otvori za drenažu, potrebno je prilikom sadnje biljaka staviti sloj ekspandiranih granula ilovače (slika 12). Na kraju kreiramo minijaturni vrt i objesimo viseću teglu blizu izvora prirodne svjetlosti, odnosno prozora.

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!