Upozorenja na toplinske valove sve su češća, pa iako je ljeto i logično je da je vruće, mnogi čitatelji su nam se požalili da ‘ove godine nekako jako teško podnose sunčane dane i da im je nesnosno vruće‘. Nije Hrvatska jedina koja se suočava s ovim problemom.
Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) prošle su godine evidentirali 2.302 smrtna slučaja povezana s vrućinama, no stručnjaci smatraju da je stvarni broj vjerojatno i veći. Posjedovanje klima-uređaja pritom nije uvijek dovoljno za zaštitu. Osim toga, trebate ažurno provjeravati koliko je ispravan vaš klima-uređaj, a dosta ljudi se požalilo da ni ispravni uređaji više nisu dovoljno snažni da rashlade prostor tijekom ekstremnih vrućina.
Čitatelji iz različitih dijelova SAD-a podijelili su svoja iskustva za The Guardian o tome kako se nose s toplinskim valovima te otkrili trikove koji im pomažu da lakše podnesu visoke temperature.
‘Živim prema rasporedu poljoprivrednika‘
„Jedna od najvećih briga mi je kako zaštititi životinje. Nedavno mi je uginulo nekoliko kokoši i vjerujem da je razlog upravo velika vrućina. Sve toplija ljeta potpuno su promijenila vrijeme sadnje. Usjeve koje sam nekoć uzgajao ljeti sada sadim tijekom zime, poput luka, graška i raznih lisnatih kultura.
Sretan sam što na imanju imam mnogo drveća i prirodnog hlada. Rana jutra još su uvijek ugodna pa tijekom ljeta živim poput pravog poljoprivrednika – odlazim na spavanje oko 20 sati, a budim se prije pet ujutro. Tako najteže fizičke poslove obavim prije nego što temperature postanu previsoke. Već oko 10 ili 11 sati povlačim se u kuću i ondje ostajem do kraja dana.
Koristim posebnu rashladnu traku za vrat koja upija vodu. Držim je u hladnjaku, a kada mi postane prevruće za rad, stavim je oko vrata i odmah osjetim olakšanje. Mi na američkom jugozapadu ipak imamo određenu prednost jer smo navikli na ovakve vrućine. Istina, nekad su stizale tek u kolovozu, a sada već u lipnju, ali barem već imamo razvijene navike i načine kako se nositi s njima.“
RM, Albuquerque, Novi Meksiko, poluumirovljeni poljoprivrednik
‘Hladni tuševi‘
„Mnoge stare kuće u Baltimoreu imaju drvene kapke. Tijekom dana držim ih zatvorenima kako bih spriječila zagrijavanje prostorija. Zatvaram i sobe koje ne koristimo te osiguravam dobru cirkulaciju zraka u onima u kojima boravimo.
Tuširam se hladnom vodom, a klima-uređaje noću uključujem na jače hlađenje kako bih ih tijekom najtoplijeg dijela dana mogla koristiti manje. Za vrijeme toplinskih valova izbjegavam koristiti pećnicu, perilicu posuđa i perilicu rublja. Automobil vozim što je manje moguće, a na vjetrobranskom staklu koristim reflektirajuću zaštitu kako bih smanjila zagrijavanje unutrašnjosti.
Nekoliko sati dnevno provodim u velikim klimatiziranim javnim prostorima, primjerice u muzeju, kako ne bih cijeli dan bila zatvorena kod kuće. Kada vrijeme to dopušta, nastojim što više vremena provoditi na otvorenom kako bih lakše podnosila boravak u zatvorenom tijekom najvećih vrućina.“
Jo, Baltimore, Maryland
‘Noću plahtu poprskam hladnom vodom‘
„Prije mnogo godina živjela sam u Indiji, gdje nisam imala klima-uređaj. Debele ručnike natopila bih hladnom vodom, dobro ih iscijedila, prebacila preko naslona stolca i usmjerila ventilator prema njima. Tako se prostorija ugodno rashladila.
Prije spavanja lagano bih poprskala gornju plahtu hladnom vodom i uključila ventilator. Nakon kratkog vremena bilo bi mi toliko ugodno da bih ga morala isključiti.
Kad smo se vozili automobilom bez klime, svi putnici držali su mokre ručnike preko nogu i prsa. Uz otvorene prozore i strujanje zraka preko mokrih ručnika osjećaj je bio gotovo jednak kao da imamo klima-uređaj.“
Janet, 75 godina, umirovljenica iz Sjeverne Karoline
‘Poštu dostavljam u vozilu bez klima-uređaja‘
„Visoke temperature kod kuće dovoljno su neugodne, ali moj posao još je zahtjevniji. Dostavljam poštu u klasičnim bijelim poštanskim vozilima koja nemaju klima-uređaj, a motor se nalazi odmah pokraj vozačkog prostora. Zbog toga temperatura u vozilu tijekom vrućih dana može doseći između 38 i gotovo 50 Celzijevih stupnjeva.
Nije teško zamisliti koliko je zahtjevno provesti šest do osam sati dnevno u takvim uvjetima. Dehidracija je ozbiljan problem s kojim se suočavaju mnogi poštari.
Zato uvijek nosim malu termo-hladnjaku u kojoj držim smrznute boce vode i vrećice elektrolita u prahu. U njoj su i zamrznuti rashladni oblog te vlažna marama za slučaj da sama hladna voda više nije dovoljna.“
Mark, Stoneham, Massachusetts, 49 godina, poštar
‘Volimo vrijeme provoditi u gradskoj knjižnici‘
„Živimo u pustinjskom dijelu južne Kalifornije, gdje su ljeta inače vrlo vruća, ali toplinski valovi znaju biti doista ekstremni. Temperatura je dosezala i 45 stupnjeva Celzija, a razlika između uobičajenih 38 i 45 stupnjeva itekako se osjeti. Jednom smo moja četverogodišnja kći i ja dehidrirale. Ja sam imala simptome slične gripi, a ona je dvaput tijekom noći povraćala.
Najvažnije je ostati u rashlađenom prostoru. Čak ni boravak u hladu uz dječji bazen nije bio dovoljno siguran za moje dijete. Ako kod kuće nemate mogućnost hlađenja, važno je pronaći mjesto koje je klimatizirano. Mi često odlazimo u lokalnu knjižnicu kada želimo izaći iz kuće.
Samo piti dovoljno tekućine nije dovoljno. Organizam treba i elektrolite, bilo kroz dodatke prehrani koji se otapaju u vodi, kokosovu vodu ili namirnice poput banana i ananasa.
Također, nikako ne vježbam nakon izlaska sunca. Redovito trčim pa ustajem prije svitanja kako bih trening završila prije nego što sunce izađe iznad horizonta. Čim se pojavi, vraćamo se u kuću.
Van kuće ostavljam i posudice s vodom za divlje životinje kako bih im barem malo olakšala podnošenje velikih vrućina. U najekstremnijim danima čak ih i zmije koriste.“
Ida Marienschek, blizu Joshua Treeja u Kaliforniji, 42 godine, majka i kućanica
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....