Budimo iskreni, vjerojatno ne postoji dom koji nema svoj "stolac za odjeću", odnosno mjesto na koje se odlaže odjeća koja nije ni potpuno čista ni dovoljno prljava za pranje. Iako se često radi o stolcu, to može biti i klupa, komoda, često kućni bicikl ili koja druga sprava za vježbanje, ili pak bilo koja površina pogodna za odlaganje.
Takav "među-prostor" pokazuje praktičnu potrebu u svakodnevnom životu: privremeno odlaganje stvari koje još nisu jasno kategorizirane.
Taj se stolac često naziva "chair of shame", no iako izgleda kao nered, taj prostor zapravo ima svoju funkciju – služi kao prijelaz između ormara i košare za rublje te olakšava svakodnevne odluke. Drugim riječima, taj stolac nije znak lijenosti, nego praktičan sustav i oblik neformalne organizacije koji naš mozak koristi kada želi smanjiti broj sitnih odluka na kraju dana. Mnogi ga koriste kako bi imali pregled nad odjećom koju često nose, izbjegli nepotrebno pranje i uštedjeli vrijeme.
Stručnjaci ističu da ova navika nije slučajna niti čudna, nego odražava prirodne kognitivne procese. Sally Augustin, stručnjakinja za dizajn temeljeni na neuroznanosti, objašnjava: "Kada imate takvu hrpu, zapravo ste konsolidirali nered… poduzeli ste akciju." Drugim riječima, stolac za odjeću može biti korak prema rješavanju obaveza, a ne njihovo ignoriranje. Također može služiti kao vizualni podsjetnik na zadatke koje tek treba dovršiti, piše Washington Post.
Na dubljoj razini, ova navika povezana je s načinom na koji mozak upravlja energijom i donošenjem odluka. Tijekom dana donosimo velik broj sitnih odluka, a na kraju dana imamo manje mentalne energije za dodatne izbore. U tom kontekstu, odluka gdje staviti odjeću postaje nepotrebno opterećenje, pa mozak bira najjednostavnije rješenje – stolac. Tako se izbjegava trenutna odluka, ali se istovremeno stvara privremeni sustav koji odgađa potrebu za konačnim razvrstavanjem.
I psiholozi govore o tzv. "prijelaznim zonama", odnosno mjestima gdje odlažemo stvari koje još nemaju konačnu kategoriju. Takvi prostori pomažu u organizaciji svakodnevice jer omogućuju fleksibilnost – ne moramo odmah odlučiti hoće li nešto u ormar ili u pranje. Stolac za odjeću upravo je primjer takve zone: on smanjuje mentalni pritisak i omogućuje postupno donošenje odluka.
Ako vam hodnik izgleda neuredno, problem je vjerojatno u ovome: Sitna pogrešaka koju svi rade
S druge strane, psiholozi upozoravaju na moguće negativne strane gomilanja odjeće na stolcu. Joseph Ferrari, profesor psihologije koji proučava prokrastinaciju, priznaje organizacijsku funkciju ove navike, ali naglašava da ako se odjeća predugo gomila, to može ukazivati na odgađanje obaveza. U tom slučaju, stolac prestaje biti koristan alat i postaje izvor stresa, jer opterećuje i stvara osjećaj nedovršenih zadataka.
Iz perspektive uređenja interijera, stolac za odjeću gotovo je univerzalan. Dizajner Christopher Boutlier opisuje ga kao "apsolutno neizbježan… praktično mjesto gdje odlažete stvari dok razmišljate što ćete s njima." Čak i kada postoje druga rješenja za pohranu, ljudi se često vraćaju ovoj navici, što pokazuje koliko je ukorijenjena u svakodnevici.
Zanimljivo je da i stručnjaci za održavanje odjeće vide prednosti ove prakse. Patric Richardson ističe da ponovno nošenje odjeće smanjuje potrebu za čestim pranjem, koje može oštetiti tkaninu: "Ako netko radi nešto kako bi ponovno nosio odjeću, potpuno to podržavam." Time ova navika dobiva i praktičnu i održivu dimenziju.
Umjesto da označava lijenost ili određeni tip osobnosti, ova navika pokazuje kako ljudi upravljaju svakodnevnim odlukama, prioritetima i malim nesavršenostima u životu. Ipak, ako vam ta gomila odjeće na jednom mjestu izaziva stres (žene su prema istraživanju sklonije većem utjecaju stresa zbog nereda nego muškarci) evo par koraka koji će vam pomoći da se riješite ‘sramotnog stolca‘:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....