Kako odijelo ne čini čovjeka, tako ni prema fasadi nije moguće ocijeniti zgradu. Samo stručnjaci detaljnim pregledom mogu otkriti kakva je koja zgrada, a njihova zapažanja sažeta su zadnjih godina u certifikatima. O energetskim certifikatima već smo nekoliko puta pisali, no kako bismo otkrili koje su najslabije točke zgrade na koje oni ukazuju, zamolili smo Dražena Pompera, direktora zagrebačke tvrtke Monel, za pomoć. Glavna djelatnost Monela je upravljanje zgradama, ukupno 201 sa zagrebačkog područja. Upravo ta je tvrtka na natječaj Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) prijavila najviše zgrada sa zagrebačkog područja za sufinanciranje certificiranja u iznosu od 40 posto opravdanih troškova.
Državni poticaji
Čak 54 Monelove zgrade prošle su na natječaju FZOEU i osigurale državne poticaje za energetski pregled i certificiranje. Od tih 54 zgrada, 22 su već dobile certifikate, a za preostalih 32 on je u izradi. – Svaka je zgrada priča za sebe, tako da je i svaki certifikat jedinstven. Sve certifikate koje dobijemo od certifikatorskih kuća dobro proučimo kako bismo otkrili najslabije točke zgrada, kao i sve moguće mjere za poboljšanje energetskih svojstava zgrada. Najslabije točke zgrada su vanjski zidovi, krov i prozori. Što je zgrada starija, to su navedeni dijelovi u lošijem stanju, pa i ne čude niži energetski razredi označeni na certifikatima – E, F i G. Te su zgrade zrele za energetsku obnovu. U nešto boljem stanju su zgrade razreda D, koje se mogu izvući s djelomičnom obnovom. I zgrade C razreda mogu biti energetski učinkovitije, tako da certifikatori obično predlažu niz poboljšanja i za tu skupinu – komentirao je Pomper.
Prošli na natječaju
Jedna od Monelovih zgrada kojoj je FZOEU već sufinancirao izradu certifikata je višestambena zgrada u zagrebačkoj Ulici Alexandera von Humboldta 6-8. Zašto su se stanari spomenute zgrade odlučili na certificiranje, pitali smo njihovu predstavnicu Irenu Blažinčić. – Naša je zgrada vrlo stara i zahtijeva obnovu, o čemu smo počeli raspravljati na sastancima suvlasnika još prije pet godina. Prvi razgovori o obnovi isprva nisu bili potaknuti energetskom neučinkovitošću zgrade, nego činjenicom da s pročelja otpadaju dijelovi žbuke. U prvim raspravama prevladavao je stav da izrada energetskog certifikata čini nepotrebni trošak te da je energetski certifikat potrebno napraviti tek nakon obnove – ispričala nam je Irena Blažinčić, dodavši kako su od upravitelja zgrade dobili informaciju o prvom natječaju Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za sufinanciranje izrade certifikata. – Rok za prijavu bio je vrlo kratak te smo morali brzo reagirati. Smatrali smo da bi nakon tog natječaja mogao uslijediti i natječaj za sufinanciranje same obnove, te da je izrada certifikata dobar početni korak – istaknula je Blažinčić. Zgrada je prošla na natječaju i FZOEU je sufinancirao izradu certifikata. Svi su stanari dobili certifikate, jer se certifikat zgrade odnosi i na sve stanove u zgradi. No, nisu svi stanari bili zadovoljni razredom kojem zgrada pripada.
Idu korak dalje
– Energetski pregled pokazao je da je zgrada u vrlo lošem stanju. Unatoč tome, zgrada ima veliki potencijal za poboljšanje energetske učinkovitosti. Neki suvlasnici nisu bili zadovoljni s razredom E koji je označen na certifikatima jer su smatrali da njihove stambene jedinice zaslužuju viši razred zbog ugrađene kvalitetne stolarije – otkrila nam je Blažinčić te dodala da su zgradu već prijavili i na javni poziv za sufinanciranje izrade projekta te da im je Fond ponovo odobrio sredstva. Nedavno su učinili korak dalje te se prijavili i na natječaj za sufinanciranje same obnove, a rezultate uskoro očekuju. Certifikat za zgradu u Humboldtovoj 6-8 izradila je tvrtka Planetaris iz Zagreba. Izvješće o provedenom energetskom pregledu građevine, na čak 110 stranica, donosi detaljne informacije o zgradi u zatečenom stanju, brojne prijedloge mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, izračun smanjenja emisije CO2, financijske analize… Tim stručnjaka koji su proveli energetski pregled predvodila je arhitektica Željka Hrs Borković, prva hrvatska certifikatorica i predsjednica Hrvatske udruge energetskih certifikatora (HUEC), koja nam je otkrila više informacija o samoj zgradi. – Zgrada je sagrađena 1958. godine bez toplinske zaštite i certificirana je u energetskom razredu E, rubno prema F, što znači potrošnju energije za grijanje blizu 200 kWh/m2. Potrebna je cjelovita energetska obnova cijele vanjske ovojnice, toplinska izolacija vanjskih zidova, krova, poda prema negrijanim prostorima te zamjena postojeće stolarije.
Zastarjeli sustavi
Predloženim mjerama ostvaruju se uštede veće od 70 posto, a zgrada se iz energetskog razreda E dovodi u energetski razred B – ispričala nam je arhitektica Hrs Borković. Najslabije su točke zgrade, dodala je, dijelovi vanjske ovojnice – zidovi, krovovi i prozori, kroz koje se ostvaruju veliki toplinski gubici. – Nakon toga dolaze zastarjeli i neučinkoviti sustavi grijanja te neučinkovita rasvjeta i ostali potrošači energije u zgradama. Bitno je naglasiti da mjere poboljšanja energetske učinkovitosti treba planirati cjelovito – prvo smanjiti toplinske gubitke povećanjem toplinske zaštite, a onda planirati zahvate na povećanju energetske učinkovitosti sustava grijanja i primjene alternativnih i obnovljivih izvora energije – poručuje Hrs Borković. Njezine su riječi potvrdili i certifikatori iz tvrtke Riteh. Ta riječka tvrtka već se niz godina bavi energetskim certificiranjem, a nedavno je započela i s projektom edukacije s ciljem ostvarivanja energetski učinkovitije Hrvatske. S obzirom na to da je sve veća pozornost usmjerena na energetsko certificiranje i zakon o energetskoj učinkovitosti, Riteh je odlučio ulagati u edukaciju upravitelja zgrada i suvlasnika stanova, prezentirajući im mogućnosti koje im se nude kroz energetsku obnovu zgrada.
(Ne)informiranost
– Građani su upoznati s pojmom energetske certifikacije, no ne i s benefitima za njih. Energetski pregled i certifikat prvi su korak u energetskoj obnovi zgrade, a to i jest cilj energetskog certificiranja, a ne nabijanje nepotrebnih troškova vlasnicima nekretnina. Upravo zbog neinformiranosti prečesto se gleda cijena, a ne dobivena vrijednost. Energetski certifikat kao službeni dokument ne znači ništa ako pregled nije kvalitetno proveden jer on jest i mora biti posljedica provedenog energetskog pregleda – kaže Igor Boni, direktor komercijale u tvrtki Riteh. Budući da Riteh ima čak šest podružnica u Hrvatskoj, u Rijeci, Zagrebu, Osijeku, Splitu, Čakovcu i Pazinu, te da putem njihove web stranice www.riteh.eu građani mogu i on-line naručiti energetski certifikat, pitali smo ga u kojem je dijelu Hrvatske najveći interes za certifikatima. – Interes za izradom energetskih certifikata gotovo je jednak u cijeloj državi. Ponešto veći interes vlada u Istri i Kvarneru, zbog bolje informiranosti o energetskoj učinkovitosti – rekao je Boni, koji nam je otkrio da se većina suvlasnika zgrada, nakon dobivanja certifikata i uvida u stanje njihove građevine, odlučuje na energetsku obnovu.
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
