Dok se u javnosti govori o velikoj potražnji za stanovima, ali i daljnjem rastu cijena, kupci koji intenzivno pretražuju oglase nailaze i na nekretnine u Zagrebu koje se mjesecima ne uspijevaju prodati. Jesu li prodavatelji postavili previsoke cijene ili jednostavno nisu spremni prihvatiti manje iznose? Upravo se tim pitanjem pozabavila korisnica Reddita Ana, a rasprava koja se razvila na forumu otkrila je različita iskustva kupaca i razmišljanja o tome koliko stanovi na zagrebačkom tržištu doista vrijede.
"Tražimo stan već par mjeseci, pogledali smo desetak stanova uživo i svi su još uvijek na prodaju. Nismo dali ponudu ni za jedan stan jer nam dosta njih nije odgovaralo, a za one koji su nam bili super tražilo se više od 5000 eura po kvadratu, iako je riječ o starogradnji u kvartovima poput Vrbana", napisala je Ana i dodala kako te "udaljenije kvartove" i starogradnju gledaju zbog ograničenog budžeta, inače bi se fokusirali na centar i novogradnju.
"Zbunjuje me jer se ništa od tih stanova nije prodalo, a navodno je luda potražnja za stanovima. Neki ljudi su nam rekli da im se žuri prodati stan, neki da imaju ponude, a mjesec dana kasnije - još uvijek su oglašeni. Kako?", upitala je.
Osvrnula se i na raskorak između oglašenih cijena i podataka o ostvarenim cijenama nekretnina, pa je zatražila mišljenja i iskustva drugih potencijalnih kupaca, upitavši ih nude li prodavateljima 150.000 eura za stanove koji su oglašeni za 300.000 eura ili stvarno plaćaju 4000 ili 5000 eura po kvadratu za starogradnju u, kako je napisala, predgrađu.
"Ako ljudi to stvarno plaćaju, zašto su svi ti stanovi oglašeni tako dugo?", upitala je.
Jedan od najčešćih savjeta koji je dobila bio je da ne treba zazirati od niže ponude.
"Nudi manje, uvijek", napisao joj je forumaš, pa iznio svoje iskustvo: stan su tražili više od godinu dana i pritom uživo pogledali više od 30 nekretnina. Za tri ili četiri stana, kako je napisao, dali su ponudu, ali uvijek barem 20 do 30 posto nižu od tražene cijene. U jednom su slučaju ponudili čak 50 posto manje jer je stan zahtijevao velika ulaganja.
"Neki se uvrijede pa ih smiriš. S nekima se da pričati. Na kraju je jedan od uvrijeđenih prihvatio pola godine kasnije jer nije dobio bolju ponudu", napisao je.
Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više. U prodaji!
Sličnog su mišljenja i drugi forumaši, koji smatraju da nekretnine dugo stoje u oglasnicima zbog nerealnih cijena, dok se dobro procijenjene nekretnine prodaju u roku 24 sata, pa potencijalni kupci moraju reagirati gotovo odmah i na neko vrijeme organizirati život oko razgledavanja.
"Onom prodavatelju kojem oglas stoji preko mjesec dana na oglasniku slijedi hladno triježnjenje. Kad vidi stvarne ponude od kupaca, dobit će realniji uvid u to koliko mu nekretnina zapravo vrijedi. Dodatno, gubi kredibilitet kod ozbiljnih kupaca", smatra jedan Redditovac.
Ipak, dio njih smatra da dugotrajna prisutnost oglasa ne znači nužno da će prodavatelj uskoro pristati na nižu cijenu. Ako mu se ne žuri, može čekati kupca koji će prihvatiti njegove uvjete.
"Ako prodavač nema hitnu potrebu da proda, nema šanse da će prodati manje od svoje zacrtane cijene. Sama činjenica da nije prodao dugo vremena navodi na zaključak da mu nije hitno... i to je sve", napisao je jedan korisnik.
Drugi smatra da prodavatelji nekretnina ne moraju razmišljati kao ljudi koji prodaju rabljeni automobil ili mobitel. Prema njegovu mišljenju, vlasniku koji je stan oglasio po previsokoj cijeni čekanje se može isplatiti ako cijene nekretnina nastave rasti.
"Ako netko traži 5000 eura po kvadratu za stan koji vrijedi 4000, ali cijene nekretnina rastu 10 posto godišnje, njemu se to isplati držati. Ako netko ponudi punu cijenu i izuje ga iz cipela, prodat će odmah", napisao je.
No, ima i onih koji smatraju da se takva očekivanja temelje na pogrešnoj procjeni tržišta. Jedan forumaš opisao je susjeda koji je stan u starogradnji oglasio po, kako kaže, vrtoglavo visokoj cijeni. Vlasnik je želio kupiti stan u novogradnji, urediti ga i još je očekivao da će mu ostati novca.
"On je stvarno vjerovao da to toliko vrijedi i da svatko tko ponudi manje umanjuje vrijednost njegova stana. A to sve proizlazi iz neznanja kako tržište diše, a dodatno svatko čita vijesti kako je vrijednost kvadrata u Zagrebu preko 5000 eura", napisao je, dodajući kako vlasnik nije htio spustiti cijenu ni pet posto, pa još uvijek živi u tom istom stanu.
U raspravi se pojavila i sumnja da dio oglasa zapravo služi privlačenju potencijalnih klijenata agencijama za nekretnine. Jedan korisnik, koji je prošle godine intenzivno tražio i naposljetku kupio stan, opisao je kako bi nazvao agenciju ubrzo nakon objave oglasa, a agent bi mu rekao da je nekretnina već prodana.
"Odmah ti nude želiš li da zabilježe tvoje kontaktne podatke pa da ti pomognu u potrazi za odgovarajućim stanom. I kad gledaš oglasnik, taj prodani stan mjesecima stoji na oglasniku", napisao je.
Građevinar tvrdi: ‘Prodaja stanova pala 40 posto, slijedi slom, 2008. ponovno kuca na vrata!‘
Ana je odgovorila da je i sama doživjela slično iskustvo. Kada je jednoj agenciji izrazila želju za razgledavanjem četiri ponuđena stana, za neke je dobila informaciju da su prodani ili rezervirani. Jedan se navodno mogao pogledati, no agent je čekao ključeve i poslije se više nije javio. U međuvremenu su stanovi koje su ona i partner uspjeli razgledati mjesecima ostali oglašeni.
Dio forumaša osvrnuo se na samu lokaciju i Vrbane koje je Ana opisala kao "predgrađe".
"Imaš krivi mindset ako smatraš Vrbane jeftinijim kvartom. Nekad je to bilo predgrađe Zagreba, sada je to urbani kvart u kojem žele živjeti mlade obitelji jer imaju koristi od blizine svih kvartovskih sadržaja koji se nude. Također, Avenijom si za čas do centra ako ti je to bitno“, napisao je.
Kao alternativu je predložio Jankomir, gdje su cijene, prema njegovu mišljenju, niže nego na Vrbanima, ali i dalje "sulude". Osim toga, upozorio je da ondje nema toliko sadržaja kakve nudi uređeni stambeni kvart.
Ana je, pak, istaknula kako joj je upravo dostupnost sadržaja bez automobila jedan od najvažnijih kriterija. Trenutačno živi bliže centru Zagreba, ondje se dobro snalazi i svjesna je koliko promet može otežati svakodnevno kretanje gradom.
"Nama je bitno da nismo ovisni o autu jer je promet u Zagrebu užas. Ako moramo autom, onda možemo i skroz van Zagreba. Cilj mi je biti u nekom mirnijem kvartu, ali što manje vremena provoditi u javnom prijevozu ili autu. Naći neki kompromis lokacije i cijene. Što se trenutačno čini nemoguće po oglašenim cijenama", objasnila je.
Napisala je da poznaje ljude koji su prije nekoliko godina stan od 60 kvadrata na Jarunu kupili za 100.000 eura.
"Pa ne skoči cijena svake godine za 1000 eura valjda", zapitala se.
Neki su uvjereni da Vrbani opravdavaju tražene iznose. Jedan korisnik napisao je da taj kvart nije ništa posebno i da su cijene napuhane, usporedivši ga s Maksimirom i Središćem.
"Da nema Jaruna blizu, ne bi ni približno bile cijene kakve jesu, a prozori iz osamdesetih na skoro svim zgradama u starim Vrbanima. Kako znam? Tu živim", napisao je.
Kupujete stan koji je tek u izgradnji? Jeftiniji je s razlogom, evo gdje vas čeka zamka
Ana je dodatno pojasnila da joj nije bila namjera uvrijediti stanovnike Vrbana niti tvrditi da je riječ o lošem kvartu. Problem vidi u tome što se cijene starogradnje u različitim dijelovima grada, prema onome što pronalazi u oglasima, često ne razlikuju onoliko koliko bi očekivala.
"Mislim da starogradnja nigdje ne vrijedi 5000 eura po kvadratu, što pokazuju i podaci državne statistike, bez obzira na kvart. Gledajući oglase nema neke razlike u cijeni po kvartovima, iako bi bilo logično da je ima. Ako su iste cijene na Britancu, Črnomercu i u Španskom, pa naravno da ću ići prema centru", napisala je.
Više ju je zanimalo kupuju li ljudi starogradnju stvarno po traženim cijenama ili nude znatno manje.
Jedan se forumaš pozvao na podatke dobivene od agencija za nekretnine, prema kojima se stanovi u prosjeku prodaju za 15 do 20 posto manje od oglašene cijene.
"Nitko ti ne brani da baciš i 30 posto manju cijenu kao ponudu. Ili i više", dodao je, sugerirajući da kupci ne bi trebali automatski prihvaćati iznos naveden u oglasu.
Ipak, Ana je priznala kako joj je neugodno nuditi nisku cijenu jer su prodavatelji, kako je napisala, loše volje čim im se spomene mogućnost pregovora, a neki se čak i naljute ako im se ponudi niži iznos od njegova.
Iako je teško procijeniti koliko su pojedine tražene cijene opravdane bez uvida u stanje nekretnine i realizirane prodaje, primjeri iz oglasa pokazuju da očekivanja nekih prodavatelja doista mogu biti prilično ambiciozna. A da u moru visokih cijena ima i onih koje su kupcima posebno teško razumljive, najbolje ilustrira jedan slučaj u Svetoj Klari, na koji je upozorio forumaš.
"Apsolutno je istina da je luda potražnja, ali isto tako je apsurdna istina da netko pokušava prodati garsonjeru u Klari iz 1960. godine za 6000 eura po kvadratu", napisao je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....