Trinaest spavaćih soba, vlastiti bar, osvijetljeni plesni podij, grijani unutarnji bazen, heliodrom, dvije pomoćne kuće i više od 28 hektara zemljišta. Na papiru, Hammer Hill House izgleda kao definicija luksuznog seoskog imanja; ipak, ova monumentalna rezidencija na granici engleskih grofovija Worcestershire i Shropshire već godinama muči istu muku – pronalazak kupca.
Nakon što im je nedavno neslavno propao još jedan pokušaj prodaje, aktualni su vlasnici – ponovno – snizili cijenu. Nekretnina koja se još proljetos nudila za 5 milijuna funti (5,8 milijuna eura), sada je dostupna za 4,75 milijuna funti (5,5 milijuna eura). Riječ je već o petom značajnijem sniženju otkako je kuća prvi put ponuđena tržištu. Ovoga je puta cijena snižena za 300.000 eura, što nije malo...
No priča o Hammer Hill Houseu nije zanimljiva samo zbog cijene. Ova rezidencija predstavlja i vrijedan dio britanske arhitektonske baštine jer ju je 1923. godine projektirao Bertram Clough Williams-Ellis, jedan od najpoznatijih britanskih arhitekata 20. stoljeća. Williams-Ellis ostao je upamćen kao autor Portmeiriona, jedinstvenog velškog naselja inspiriranog talijanskom mediteranskom arhitekturom koje se danas smatra jednim od najneobičnijih urbanističkih eksperimenata u Europi.
Smještena na uzvisini iznad doline rijeke Severn, kuća se prostire na više od 1.365 četvornih metara. S gotovo svakog prozora pružaju se panoramski pogledi prema brežuljcima Clee Hills i velškom krajoliku u daljini.
Posebnost imanja nije samo njegova veličina nego i spoj izvornih arhitektonskih elemenata i luksuznih sadržaja. Unutrašnjost uključuje reprezentativne salone, blagovaonicu obloženu orahovinom, glazbenu sobu, prostor za biljar, kućni ured, raskošnu kuhinju izrađenu po mjeri te privatni wellness s grijanim bazenom. Među detaljima koji najviše privlače pozornost nalazi se veliki salon s osvijetljenim plesnim podijem, elementom kakav se rijetko viđa čak i u najluksuznijim privatnim rezidencijama.
Imanje je tijekom dva desetljeća bilo dom poduzetnika Stevea Smitha, jednog od osnivača britanskog diskontnog lanca Poundland. Smith je kuću kupio 2002. godine za 2,2 milijuna funti (približno 2,6 milijuna eura), nakon što je prodao svoj udio u tvrtki. Zajedno sa suprugom Tracey u obnovu i proširenje uložio je dodatnih 4 milijuna funti (oko 4,7 milijuna eura).
Kad su njihova djeca odrasla i odselila se, obitelj je odlučila preseliti u manju nekretninu. Godine 2014. Hammer Hill House ponuđen je na tržištu za 6,5 milijuna funti (približno 7,7 milijuna eura). No unatoč luksuzu, prestižnoj adresi i arhitektonskom ‘pedigreu‘, kupac se nije pojavio. Nakon višegodišnjih korekcija cijene, Smith je kuću naposljetku prodao za oko 4 milijuna funti (oko 4,7 milijuna eura).
Današnji se vlasnik suočio s istim problemom. Kuća je ponovno stavljena na tržište prošle godine s cijenom od 5 milijuna funti, a nakon slabog interesa cijena je spuštena na sadašnjih 4,75 milijuna.
Slučaj Hammer Hill Housea ilustrira zanimljiv paradoks tržišta luksuznih nekretnina. Dok je potražnja za kvalitetnim obiteljskim kućama u mnogim dijelovima Ujedinjenog Kraljevstva i dalje visoka, tržište velikih privatnih rezidencija postaje sve uži segment. Troškovi održavanja, visoki porezi, energetski zahtjevi i ograničen broj potencijalnih kupaca znače da čak ni arhitektonski najvrjednije kuće ne mogu računati na brzu prodaju.
U slučaju Hammer Hill Housea to je možda još izraženije, jer riječ je o nekretnini koja je svojevrsni arhitektonski spomenik jednog od najznačajnijih britanskih arhitekata prošlog stoljeća. No upravo ta jedinstvenost znači da je broj ljudi koji je mogu – i žele – posjedovati mnogo manji nego što bi se na prvi pogled moglo pretpostaviti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....