Rijetka su mjesta u Istri koja imaju knjigu o sebi. No, monografija "Višnjan i okolica" autora Petera Polettija i dr., izdana prije desetak godina, nudi iscrpnu anatomiju ovoga gradića bogate povijesti, smještenog u središnjoj Istri. Čitajući knjigu može se dobiti slikoviti uvid u tadašnji život stanovnika Višnjana i okolnih mjesta. Jedno od tih mjestašca kod Višnjana postalo je drugi dom i jednoj poljskoj obitelji.
Supružnici iz Poljske govore nam kako u Hrvatsku dolaze već više od 30 godina. Prvo su kao mladi studenti posjetili Pelješac i Korčulu, a zatim su tijekom godina obišli cijelu obalu s otocima Brač, Krk, Mali Lošinj i omiljeni im Hvar. Pritom su odsjedali u starim povijesnim kamenim kućama i zaista su se, priznaju, zaljubili u našu arhitekturu i kulturu.
- Otkrivajući hrvatsku kulturu, prirodu i arhitekturu, postajali smo sve stariji, osnovali smo obitelj, dobili djecu... i onda smo došli do točke u životu kada smo rekli: "Vrijeme je da imamo svoj dom u Hrvatskoj". Pronašli smo kuću s prekrasnim vrtom na Hvaru, u Starom Gradu, povezanu s palačom Petra Hektorovića, i odlučili je kupiti. Nažalost, Hvar je kao otok bio previše udaljen od naše kuće u Poljskoj i tako smo odustali od te ideje. No, počeli smo otkrivati Istru koja nam je svojim geografskim položajem bila pristupačnija. Istraživali smo je sedam, osam godina te se naposljetku ohrabrili raspitati za prekrasan objekt, nekadašnju školu blizu Višnjana - prepričava nam bračni par.
Školu s pripadajućom okućnicom na kraju su kupili 2016. godine preko svoje tvrtke, i to nakon provedenog javnog natječaja u skladu s odlukom općinskog Vijeća Višnjan, jer je bila u općinskom vlasništvu.
Sama građevina zidana je 20-ih godina 20. stoljeća u vrijeme Italije, a škola je s radom prestala 1974., kada su sva djeca prešla u školu u Višnjanu. Dokumentacija o radu škole nije sačuvana, ali je u monografiji "Višnjan i okolica" citiran impresivan i vrlo emotivan dojam učiteljice Josipe, kasnije udate Ivičić, koja je u njoj vodila nastavu od travnja 1950. godine.
"Škola je bila u zgradi koja je za vrijeme Italije bila crkveno vlasništvo. U polovici zgrade bio je stan za svećenika, a u drugoj polovici učionica. Svećenik je vodio i nastavu. U školski dio zgrade ulazilo se bočno... Iz hodnika se išlo stepenicama na prvi kat, gdje je isto sa svake strane hodnika bila po jedna prostorija. Ja sam se smjestila u jednoj sobi na katu. Iz općine Višnjan dali su mi jedan bijeli, bolnički, drveni krevet i dva stolca. To je bilo sve od namještaja. Na zidu sam si zabila nekoliko čavala za objesiti robu, a kraj kreveta sam složila kartonske kutije, što su mi služile kao noćni ormarić. Kasnije sam u Višnjanu dobila i jedan ormar", navodi se, među ostalim, u monografiji koju i vlasnici posjeduju.
Godinu dana nakon kupnje škole, koja je bila u lošem stanju, započeli su s njezinom obnovom i prenamjenom u kuću za odmor. Budući da je vlasnica ujedno i arhitektica koja radi kao konzervatorica arhitektonskih spomenika u Krakovu te poštuje ljepotu stare povijesne građevine, bila joj je ideja sačuvati i zaštititi izvorne elemente što je više moguće, dok su svi novi elementi i materijali morali nadopunjavati povijesnu strukturu. Stoga je sama projektirala i nadzirala radove na zgradi s vrtom i svim elementima interijera.
- Zadržali smo sve što smo mogli i nismo unosili nikakav kontrast. Svi materijali korišteni za rekonstrukciju i uređenje interijera su prirodni. Staro lijepo kamenje na fasadi i ertama oko prozora je očišćeno i impregnirano, novi prozori su iste zelene boje kao i stari, dok su grilje replika nekadašnjih. Luk kod glavnog ulaza je renoviran, stepenice koje vode do zgrade su originalne, renovirane na odgovarajući način. Također, zadržano, očišćeno i zaštićeno je i unutarnje kameno stubište s ogradom, pa čak i drveni rukohvat te terrazzo. Sva vrata rađena su prema starima kako bi se zadržao izvorni stil... - nabraja.
Nekadašnje dvije učionice u prizemlju pretvorene su u kuhinju i dnevni boravak, na katu je u jednom učiteljskom stanu glavna spavaća soba s kupaonicom, a u drugom dijelu zgrade su dvije spavaće sobe s kupaonicom za djecu. Kupaonice su izvedene više kao dnevni prostori ukrašeni dekorativnim žbukama, drvenim ormarićima za umivaonike i tuševima uokvirenim originalnim kamenim ertama i policama smještenim u ertama starog prozora.
- Dizajn interijera je mješavina starog poljskog namještaja iz 1920-ih u glavnoj spavaćoj sobi i dnevnom boravku te modernog talijanskog namještaja. Kuhinjski namještaj, ormari i drvena vrata proizvedeni su u Poljskoj, isto kao i kovane karniše na prozorima. Ljepotu drvenog stropa naglašava luster također iz Poljske - kaže vlasnica.
I vrt je imao važnu ulogu u projektu: na mjestu gdje su se djeca igrala sada je bazen okružen kamenim stazama, travom, cvijećem i grmljem, dok je replika nekadašnje ograde izrađena u Poljskoj, a zatim dovezena u Vraniće i postavljena na stare kamene zidove. Zadržana je i nekadašnja šterna. Jedini moderan element u vrtu su zidovi koji će za dvije do tri godine izgledati kao cvjetna zavjesa jer će sve biljke potpuno prekriti beton.
- Cijeli je projekt bio vrlo osoban, jer smo mi i naša djeca dio procesa obnove zgrade. Bilo nam je jako važno obnoviti zgradu na ovaj način, kako bi dalje bila važna za lokalnu zajednicu; ne smijemo zaboraviti da je škola važan dio svačijeg života. Moramo poštivati činjenicu da su ljudi prije mnogo godina išli u ovu školu, a pored nje prolaze i ovih dana. Poštivanje mjesta, ljudi i arhitekture bila je nit vodilja za taj projekt. Ali i velika avantura - kaže arhitektica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....