Budimpešta je poznata po raskošnim palačama, monumentalnim zgradama i povijesnim kavanama, no čak i u gradu takve arhitekture New York Café uspijeva iznenaditi. Smješten u prizemlju nekadašnje palače osiguravajuće kompanije New York Life, na prometnom bulevaru Erzsébet, ovaj kafić već godinama prati glas jednog od najljepših na svijetu. I dok se ispred ulaza često stvaraju redovi turista koji žele popiti kavu u njegovoj veličanstvenoj dvorani, malo tko zna koliko se zanimljivih priča krije iza pozlaćenih zidova.
Već pri ulasku pogled privlače visoki stropovi prekriveni freskama, bogato ukrašeni lukovi i masivni mramorni stupovi. Veliki lusteri od muranskog stakla spuštaju se sa stropa, a zlatni detalji protežu se gotovo svakom površinom. Tu su i monumentalna stubišta, ograde od kovanog željeza te brojni dekorativni elementi zbog kojih prostor više nalikuje reprezentativnoj dvorani neke europske palače nego mjestu na kojem se poslužuju kava i kolači, piše Architectural Digest.
Kavana je otvorena 1894. godine, u vrijeme kada je Budimpešta doživljavala snažan gospodarski i kulturni razvoj. Zgrada je izgrađena za američku osiguravajuću kompaniju New York Life Insurance Company, a projektirao ju je poznati mađarski arhitekt Alajos Hauszmann, uz suradnike Flórisa Korba i Kálmána Giergla. Njihov zadatak bio je osmisliti reprezentativnu palaču koja će pokazati financijsku moć i ugled kompanije, a raskošna kavana u prizemlju bila je važan dio tog plana.
U arhitekturi se isprepleću različiti povijesni stilovi, ponajprije renesansa i barok, uz elemente koji podsjećaju na gotiku. Takva kombinacija danas može djelovati pretjerano, no krajem 19. stoljeća upravo je bogatstvo dekoracije bilo znak prestiža. Zanimljivo je i da se iza raskošne vanjštine skrivala tada vrlo moderna zgrada, opremljena električnom rasvjetom, dizalima i centralnim grijanjem.
New York Café ubrzo je postao mnogo više od mjesta za ispijanje kave. Početkom 20. stoljeća ondje su se svakodnevno okupljali pisci, pjesnici, novinari i urednici, a kavana je stekla status jednog od najvažnijih središta budimpeštanskog kulturnog života. Za njezinim stolovima pisali su se članci, raspravljalo o književnosti i dogovarali novi projekti. Među redovitim gostima bili su i neki od najpoznatijih mađarskih književnika, poput Frigyesa Karinthyja, Mihályja Babitsa i Sándora Máraija.
Uz kavanu se veže i poznata priča o književniku Ferencu Molnáru koji je, prema legendi, na dan otvorenja bio toliko oduševljen prostorom da je ključ kavane bacio u Dunav kako se njezina vrata nikada ne bi zatvorila. Je li se to doista dogodilo, teško je potvrditi, ali legenda se zadržala do danas.
Ipak, vrata su se tijekom povijesti zatvarala, a nekadašnji sjaj nije bio pošteđen propadanja. Zgrada je oštećena tijekom Drugog svjetskog rata, nakon čega su uslijedila desetljeća u kojima je prostor mijenjao namjenu. U jednom razdoblju ondje se čak prodavala sportska oprema, a 1954. kavana je ponovno otvorena pod imenom Hungária. Iako je nastavila raditi, od raskoši s kraja 19. stoljeća ostao je tek dio.
Tek početkom 2000-ih krenulo se u veliku obnovu palače. Restauracija je trajala nekoliko godina, od 2001. do 2006., a cilj je bio što vjernije vratiti izgled povijesnog interijera. Obnavljane su freske, dekorativne štukature, mramorne površine i brojni detalji koji su tijekom desetljeća bili oštećeni ili izgubljeni.
Posebna pažnja posvećena je stropovima i rasvjeti. Pozlaćeni ukrasi ponovno su dobili svoj sjaj, a raskošni lusteri od muranskog stakla dodatno su naglasili visinu i monumentalnost dvorane. Obnovljena su i stubišta, ograde te drugi arhitektonski elementi koji su prostoru vratili izgled kakav je imao u svojim najboljim godinama.
Danas je palača dio luksuznog hotela Anantara New York Palace Budapest, dok je kavana ponovno postala jedno od najposjećenijih mjesta u gradu. Njezina popularnost posljednjih je godina dodatno porasla zahvaljujući društvenim mrežama, na kojima se gotovo svakodnevno pojavljuju fotografije pozlaćenih stropova i raskošnog interijera.
No ono što ovaj prostor čini posebno zanimljivim nije samo količina zlata i dekoracije. Unatoč mnoštvu različitih elemenata, interijer ima jasnu arhitektonsku strukturu. Visoki stupovi određuju ritam prostora, lukovi povezuju pojedine dijelove dvorane, a rasvjeta naglašava detalje koji bi u tako velikom prostoru inače lako ostali nezamijećeni. Čak i namještaj, koji je znatno jednostavniji od arhitekture koja ga okružuje, ima važnu ulogu jer dopušta da upravo zidovi, stropovi i monumentalni elementi ostanu u prvom planu. Ovdje definitivno ništa nije zamišljeno da bude neprimjetno, od stropnih oslika do posljednjeg pozlaćenog detalja.
A budući da je Budimpešta Hrvatima jedna od bližih europskih metropola za vikend-putovanje, ovo je i jedno od onih mjesta koje vrijedi posjetiti čak i ako niste osobito zainteresirani za povijest arhitekture. Kava će se možda popiti za dvadesetak minuta, ali pogled na stropove i zidove ovoga neobičnog prostora teško se tako brzo zaboravlja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....