U Ljubaču, malom naselju u općini Ražanac u Zadarskoj županiji, na parceli od samo 300 četvornih metara, nastala je suvremena mediteranska oaza koja iza obnovljenih kamenih zidova čuva tragove nekadašnjeg života. Kuća je obiteljska starina, a njezina obnova bila je poseban dar Tatjane i Petra Perkovića samima sebi za 50. godišnjicu braka.
Na prvi pogled teško je pretpostaviti da je ova elegantna kamena kuća s bazenom nekada bila skromna gospodarska građevina u kojoj su boravili konji, krave, ovce i magarci. Izvorna kućica, odnosno štalica, sagrađena je krajem 19. stoljeća, a više od stotinu godina poslije dobila je sasvim novi život.
Riječ je o obiteljskoj starini Tatjane i Petra Perkovića koju su vlasnici otkupili s Tatjanine strane obitelji. U obnovu su krenuli uoči velike privatne obljetnice pa je rekonstrukcija postala svojevrstan dar koji su poklonili sami sebi. Kuća imena Casa Minima je trenutačno namijenjena turističkom najmu, no uređivana je s mišlju da će i vlasnici u njoj provoditi vrijeme i uživati. Zato se, kaže dizajnerica Olja Pavin iz L‘Ormarin Studija, pazilo na svaki detalj. U radove je bio itekako uključen i sam Petar Perković, koji je mnogo toga napravio vlastitim rukama.
Arhitektonski i konceptualni dio projekta potpisuje arhitektica Gordana Joja, dok su vlasnici Pavin, s kojom su već ranije surađivali, prvotno angažirali za uređenje interijera. Suradnja se ubrzo proširila i na eksterijer. Vlasnica Tatjana zato voli reći da cijela kuća zrači "ženskom energijom" - projekt su zajedno oblikovale arhitektica, dizajnerica i vlasnica, dok je vlasnikova kći Petra koordinirala cijeli proces.
Iako je riječ o vrlo maloj parceli, postojećim kamenim strukturama nije nedostajalo karaktera. Stari zidovi oko današnjeg bazena obnovljeni su u izvornom obliku, a sačuvani su čak i mali otvori koji su nekoć služili kao gnijezda za kokoši kako ostale životinje ne bi gazile po jajima. U jednom od zidova ostala je ugrađena i stara motika čija je drška nekada služila za vezivanje konja.
Sama kuća tijekom rekonstrukcije potpuno je dekonstruirana. Izvorni kamen pažljivo je sačuvan, objekt je ponovno sazidan u jednakim gabaritima, tek s nešto podignutijim krovom, a zatim ponovno obložen istim kamenom.
- Kuća je već imala vrlo snažan identitet, kamene zidove, proporcije i onu posebnu atmosferu stare dalmatinske kuće i bilo mi je važno da se taj osjećaj nakon obnove ne izgubi. Nisam željela stvarati umjetni dojam starine niti prostor opteretiti očekivanim rustikalnim elementima. Novi namještaj, rasvjeta i kuhinja zato su oblikovani čišćim i suvremenijim jezikom. Staro je dobilo prostor da ostane staro, a novo se ne skriva da je novo. Povezuje ih toplina materijala i boja pa prostor djeluje skladno i cjelovito, a ne kao rekonstrukcija prošlosti - objašnjava Olja Pavin.
Estetiku interijera definirala je kroz ideju suvremenog Mediterana. Paleta se oslanja na tople zemljane nijanse, boju pijeska, bež i terakotu, uz obilje prirodnog drva. Važnu ulogu imaju teksture - reljefna keramika, strukturirane tkanine, lan, tkani elementi i drvo kojem je ostavljena njegova prirodna tekstura.
- Nije mi bio cilj napraviti stereotipnu ‘dalmatinsku kuću‘. Više me zanimalo prenijeti osjećaj mjesta, njegovu jednostavnost, toplinu i opuštenost, ali suvremenim dizajnerskim jezikom. Ne mislim da se isti dizajn može jednostavno preslikavati iz jednog prostora u drugi. Ovdje su Ljubač, kamen, sunce, more, suha mediteranska vegetacija i zemljani tonovi okruženja prirodno odredili smjer projekta. Danas često vidimo uniformirane interijere i eksterijere koji bi mogli biti bilo gdje, a meni je važno da kuća pripada mjestu na kojem se nalazi - govori dizajnerica.
Najodvažniji element projekta nalazi se izvan kuće. Umjesto očekivanog bazena obloženog jednobojnim plavim mozaikom ili folijom, Pavin je odabrala keramiku manjeg formata s izraženim uzorkom, postavljenu dijagonalno.
- Željela sam da bazen bude snažan i prepoznatljiv element eksterijera, ali da istodobno ostane povezan s karakterom stare kamene kuće. Uzorak pod vodom stvara efekt velikog rastera, gotovo poput tepiha, a ovisno o svjetlu, dubini i kretanju vode boje i tekstura stalno dobivaju drugačiji karakter. Volim kada u projektu postoji detalj koji je pomalo neočekivan i daje mu osobnost. U ovoj kući bazen je upravo taj element, suvremen i nekonvencionalan, ali dovoljno povezan s ostalim materijalima da ne djeluje kao nešto što je prostoru naknadno dodano - kaže Pavin.
Interijer i dvorište pritom su zamišljeni kao cjelina. Kamen s kuće nastavlja se na ogradne zidove, a svijetli kameni pod, prirodno drvo, ratan i neutralni tonovi vanjskog namještaja ponavljaju paletu interijera. Natkrivena terasa s drvenim stropom i velikim stolom funkcionira gotovo kao vanjska blagovaonica. Ni zelenilo nije zamišljeno kao strogo uređeni vrt, već kao opuštena mediteranska kulisa koja omekšava kamen i arhitekturu.
Jedan od najvećih izazova skrivao se pod krovom. Nisku galeriju trebalo je pretvoriti u potpuno funkcionalnu spavaću sobu, unatoč kosinama i postojećim drvenim gredama. Velik dio namještaja zato je izrađen po mjeri, a najniži dijelovi iskorišteni su za spremanje. Na kraju je upravo taj zahtjevan prostor postao jedna od najugodnijih zona kuće.
Poseban detalj čini galerija slika na zidu, jedan od elemenata koje Pavin rado koristi u svojim projektima. Ovdje je dobila i osobnu dimenziju - vlasnica Tatjana u okvire je smjestila stare tiskane recepte. Promišljena je i konstrukcija stepenica koje vode prema galeriji: u njihovu podnožju skrivaju se ormari koji se vizualno nastavljaju na kuhinju i blagovaonicu, kao i tehnička prostorija s druge strane.
- Kod obnove stare kuće treba osluškivati i samu kuću. Za mene dobra obnova nije ona u kojoj izbrišemo sve staro i napravimo nešto potpuno novo, nego ona u kojoj prepoznamo što vrijedi sačuvati i tome damo novi život. Ova kuća u Ljubaču upravo mi je zbog toga posebno draga - zadržala je svoju dušu, ali danas živi jedan potpuno novi život - zaključuje Olja Pavin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....