Dok se u gotovo svim regijama odlazi sa sela, a to je posebno vidljivo kada krenete prema istoku Lijepe naše, tu i tamo dogodi se čudo i netko se i vrati na "ognjište" svoje bake. Jedna od tih lijepih priča je ona obitelji Dragić, koja nas je ugostila u svojem domu u blagdanskom raspoloženju.
POGLEDAJTE VIDEO!
U malom mjestu pokraj Jasenovca, odmah na obali rijeke Save smjestila se siva kućica, a Ivan i Ivana su nam ispričali zašto su baš na tom mjestu odlučili preurediti taj star i derutan objekt u svoju oazu mira i odmora.
- Ovo je selo gdje je živjela moja majka i naslijedila je ovu kuću. Susjedi s obje strane kuće su mi ujaci i rođaci, pa smo se tu uvijek osjećali domaće. Nekada je ovo bila veća kuća, ali u ratu je na ovom području sve bilo razrušeno, a obnova je donijela neke promjene, pa je na ovom mjestu stajala mala kuća za jednu osobu, od 60-ak kvadrata - prepričava nam vlasnik.
Posljednjom obnovom, prije nekoliko godina, kuća je dobila manje proširenje u vidu unutarnjeg stubišta te je preuređeno i potkrovlje, pa se sada cijela rasprostire na 90-ak četvornih metara i ima potpuno nov i suvremen izgled zahvaljujući vrijednim vlasnicima.
- Željeli smo imati svoje mjesto za odmor, gdje možemo pobjeći od svega i opustiti se u drugačijem ambijentu od onog zagrebačkog - kaže Ivana. - Kako smo oboje jako zaposleni, ipak smo željeli nešto što nam je blizu, otprilike na sat vremena. Razmišljali smo o raznim područjima Hrvatske, ali bilo nam je jako bitno što manje vremena gubiti na putovanje. Tako smo neko vrijeme proveli istražujući gdje bismo mogli osmisliti svoju vikendicu da bismo u konačnici zaključili da nam je ovo najbolja opcija. Obnoviti staru kuću koja je na sat vremena od Zagreba ispunjavalo je sve naše uvijete i ideje - kaže.
Obnova je počela prije pandemije i uglavnom je završena, ali kao i svi drugi vlasnici vikendice, ni za ove posao nikada ne završava. Ne zato što tako mora biti, nego zato što oni tako žele. Pristup koji je primijenjen u preuređenju ove kuće nije samo još jedna priča o obnovi zidova ili krovišta. Ivana i Ivan, iako su gradili prostor za povremeno življenje, htjeli su da on bude ugodan kao pravi dom.
Sve što su mogli radili su sami. Vikendima bi dolazili ovamo kako bi radili na kući. Bojili, postavljali podove, izrađivali namještaj, vrata i ukrasne detalje gdje god bi stigli. One teže poslove ipak su prepustili lokalnim majstorima.
- Prva etaža nekada je bila mali prostor, od možda 50 četvornih metara, namijenjena jednoj osobi. I, kako se to nekada radilo, cijeli prostor bio je prepun pregradnih zidova i suvišnih hodnika. Stoga smo morali porušiti sve te pregrade i otvoriti prostor. Željeli smo da to sada budu zajedničke prostorije za druženje, a potkrovlje, na kojem se prije tradicionalno sušilo meso, odlučili smo pretvoriti u spavaonice. Majstori su nam pomogli s rušenjem zidova i postavljanjem instalacija te su dodali stubište za kat, koje je postalo integralni dio doma - opisuje na vlasnica.
Prva etaža sadrži dnevni boravak, blagovaonicu, kuhinju te kupaonicu. Osnova uređenja bazirana je na bijeloj boji i prirodnim materijalima. Nenametljiv i ugodan te već na prvi pogled personaliziran, sadašnji prostor, koji je lišen zidova, pravo je udobno gnijezdo. Ivana nas je dočekala s božićnim ukrasima te je pripremila blagdanski stol koji je još bolje uobličio tu domaću atmosferu. Lagano pucketanje vatrice u peći, bor koji se fino smjestio u kutu pokraj fotelje, dekoriran samo prirodnim ukrasima, kojih je većinu izradila sama vlasnica, izazivaju neke lijepe emocije, specifične i prikladne samo ovom razdoblju.
Kako nam je Ivana prije bila ispričala, gornja etaža nekada je bila neiskorišteno i tamno potkrovlje na koje se penjalo uz pomoć ljestava. Krov je bio oštećen, kao i drvene grede koje su ga pridržavale. Lokalni majstori pomogli su sanirati te probleme, ali su ujedno htjeli ukloniti stare stropne drvene grede, što Dragići nisu dopustili. Zamolili su ih da ih ipak obnove i spase što se da spasiti. Posao nije bio lak, ali su na kraju grede ostale, što se pokazalo kao jako dobra odluka. Uz bočni zid su se smjestili malo stubište, ukrašeno starinskim vratima, i mali toalet. Cijeli ovaj dio jedna je nova čarolija. Vlasnici su se odlučili na dodavanje krovnog prozora te su tako unijeli više svjetla koje je uz kombinaciju bijele boje, drvenih greda i nekoliko komada namještaja i zanimljivih vrata oformilo prostor što svojom atmosferom i uređenjem nimalo ne zaostaje za prizemljem. Iako je ovaj dio predviđen prije svega za spavanje, može poslužiti i kao drugi dnevni boravak ako poželite malo mira od ostatka obitelji u vrijeme blagdana. Prvi dio opremljen je s više počivaljki, a drugi, koji se skriva iza nedavno završenih vrata, ima bračni krevet, noćne ormariće koje su radili Ivan i Ivana te stari stolac koji ih je tu dočekao, a sada ima samo dekorativnu funkciju.
- Vrata smo završili ovaj vikend. Dugo smo razmišljali trebaju li nam uopće vrata kako bismo odvojili dva dijela potkrovlja. Na kraju smo se odlučili isprobati ovaj jednostavni dizajn od jelovine s premazom i jako smo zadovoljni konačnim rezultatom. Taj detalj je unio malo dekora i punine u prostor. Ostali namještaj je djelomice također djelo naših ruku, kako komoda s drvenim vrhom tako i stari stol koji smo odlučili samostalno obnoviti - prepričava vlasnica.
Pokraj i iza same kuće veliko je dvorište i vrt koji imaju staru staju i drvarnicu. Nekada su tu uzgajani razne životinje i jestivo bilje. I danas se u vrtu uzgaja voće i povrće, a stara staja čeka obnovu kojom će postati gostinjska kuća. Vlasnici ipak nisu dopustili da narušava izgled okućnice, pa su obojili fasadu i dodali detalje kako bi uljepšali taj prostor dok ne dođe vrijeme za obnovu. I drvarnica, odnosno alatnica, dobila je novi izgled u tamnoj boji kako bi se bolje uklopila u okolinu.
Nakon što smo zavirili u svaki kutak ovog preslatkog doma, došao je trenutak da krenemo svojim putem, ali to nevoljko činimo jer baš nam je nekako bilo toplo, ugodno i opuštajuće. Baš onako kako treba biti doma i to vam govori najviše o ovoj maloj kući na Savi.
