Suvremena stambena izgradnja, uz malobrojne izuzetke, svojom cijenom po kvadratu teško može nadomjestiti kvalitetu stambene izgradnje prošlog stoljeća. Stambene zgrade građene diljem Jugoslavije 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća za vojna lica i radnike imaju ugrađen daleko veći standard življenja, u smislu kvadrata po stanaru, osvjetljenja, prostorne organizacije, broja stanova po stubištu, zajedničkih prostora i atmosfere, u odnosu na prosječnu, ali i tzv. "luksuznu" stambenu izgradnju od 90-ih do danas, uz izuzetak kratkotrajne kontrolirane izgradnje u sklopu Programa POS-a u poslijeratno vrijeme.
Govori nam to arhitektica Iva Martinis, vlasnica ureda Arhitektura Martinis, koautorica više nagrađenih natječajnih radova i predavačica na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, dok razgovaramo o legendarnom stambenom kompleksu Kineski zid s dvije zgrade blizanke na Spinutu u Splitu, izgrađenom 1971. prema projektu poznatog arhitekta Frane Gotovca, autora i poznate Krstarice na Splitu III.
Upravo je u sjevernoj zgradi Kineskog zida stan kupila četveročlana obitelj koja se nakon više godina života u Švedskoj odlučila vratiti u svoj grad, te za projekt njegova preuređenja angažirala arhitekticu Ivu Martinis.
- Zatečeni stan bio je vrlo lijep, ugodan i svijetao, imao je besprijekoran tlocrt i orijentaciju te ga gotovo nije trebalo ni taknuti; bio bi prekrasan i bez mog uplitanja. Međutim, bilo je potrebno intervenirati barem u nekoj mjeri za useljenje - kaže Iva Martinis.
Riječ je o dvostrano orijentiranom stanu površine sto četvornih metara - čije sjeverno lice gleda na splitski stadion Poljud arhitekta Borisa Magaša, a južno lice preko međuprostora lođa na stambenu ulicu i južni Kineski zid - ugrađenom u tri modula armiranobetonskog sistema poprečnih nosivih zidova na osnom razmaku od 380 cm.
- Iako je izgrađen prije više od 50 godina te je postojeći tlocrt bio odgovarajući, tek kroz nekoliko mikrointervencija u tlocrtu prilagođen je suvremenom načinu života njegovih novih korisnika koji su se na kraju odlučili za značajnije ulaganje: postavljena je nova vanjska i unutarnja stolarija, provedene su nove instalacije, izvedene nove obloge, dio zidova, projektirani je namještaj s opremom, većina rasvjete... - govori arhitektica.
Investitori su imali jedan standardni popis želja: otvoreni boravak, suvremene materijale i ambijente, pa su mikrointervencije u smislu prostorne organizacije išle u smjeru oslobađanja središnje dnevne zone u smjeru sjever-jug, desni modul je prihvatio roditeljsku spavaonicu s vlastitom kupaonicom, dok je lijevi modul gotovo u potpunosti sačuvao prostornu organizaciju dviju spavaćih soba s dijeljenom kupaonicom.
- Svaka prostorija dobila je vlastito pažljivo projektirano središte, centar zbivanja, fokus: kuhinjski otok s blagovaonskim stolom, roditeljski krevet s garderobnim ormarom, dječji krevet s radnim stolom te radni stol u prozoru s prostorom za sjedenje na lođi. Tim je postupkom afirmirana originalno zamišljena centralna simetrija svakog pojedinog modula koja se dala očitati u strukturi vanjske stolarije orijentirane na jug te kroz postav sjevernih niša s ugradbenim ormarima i kuhinjom te francuskim prozorima na uglu. Preostala projektirana oprema ugradila se u zatečene niše, postala je sastavni dio zida - opisuje.
Projektiranje je trajalo oko pola godine, a izvedba do useljenja skoro godinu dana. Gotovo je sve projektirano i stolarski rađeno na licu mjesta, osim pokretnog namještaja: trosjeda i stolića u boravku, blagovaonskih stolaca, roditeljskog kreveta, radnih stolaca... Drvena vanjska stolarija, hrastov parket, sivobež zidovi i stolarija s antracit i sivoplavim naglascima odgovaraju skandinavskoj estetici vlasnika koji su dio namještaja i rasvjete dopremili iz stana u kojem su živjeli u Švedskoj, ali odgovaraju i bezvremenskoj estetici zatečenog modernističkog okvira.
- Nadam se da ovom realizacijom nisam (previše) narušila originalne postavke prostora. Nadam se i da će investitori u njoj voditi lijepi život, da će prisvojiti, naseliti i mijenjati prostor kako im odgovara - kaže, dodajući kako su rekonstrukcije stanova i kuća vrlo zahtjevne, zahtjevnije od novogradnje, no ona smatra da se uvijek isplati upustiti u ovakvu vrstu kupovine i zahvata jer će "u konačnici dobiti puno ljepši prostor, a naposljetku i život, nego što ga nudi jedna precijenjena, uglavnom na brzinu isprojektirana i jeftino izvedena, supstandardna, ‘luksuzna‘ novogradnja".
- Nažalost, danas ne postoje stambene strategije ni politike, na tom polju arhitekture vlada zakon profita. Nije to problem samo u Hrvatskoj, nego diljem Europe - zaključuje arhitektica Iva Martinis.
