Oduvijek nas zanima kako izgleda kada dizajneri i arhitekti projektiraju za sebe. Kada projektiraju za klijente, u većini slučajeva nemaju odriješene ruke pa moraju poštivati njihove želje i zahtjeve, a nerijetko su limitirani i površinom, budžetom ili nespremnošću klijenata na kompromise. No, kada projektiraju vlastiti dom, logično je pretpostaviti da neće imati toliko ograničenja i da će realizirati sve svoje ideje oko koncepta, organizacije, funkcionalnosti i uređenja doma.
I da će taj dom, za razliku od ostalih projekata, oslikavati njihov karakter i osobnost. Koliko je to zahtjevnije od projektiranja za klijente, ovaj smo tjedan pitali arhitekticu Martinu Miličević Pojatina, koja je uređivala svoj obiteljski stan površine 86 kvadrata u zagrebačkom naselju Vrbani III. Za nju, kaže, taj projektni zadatak nikad nije bio zahtjevniji. Kupnjom stana u rohbau verziji započela je projekt prema svojim željama i nacrtima, a samo je uređenje, kaže, bilo vrlo dinamično.
– Raspored stana, kao tročlanu obitelj, uglavnom nas je zadovoljavao, no ipak su izvedene neke preinake. Primjerice, ulaz u male sanitarije u hodniku izmješten je na logičnije mjesto kako bi se dobio ormar dubine 60 cm, što po originalnom tlocrtu nije bilo moguće. Ostale preinake uglavnom su nekonstruktivne i izvedene suhom gradnjom, odnosno knaufom – kaže arhitektica i uvodi nas u stan u novogradnji, položajem vrlo zahvalan jer je orijentiran jug – jugozapad tako da je okupan svjetlom i obogaćen pogledom prema Jarunskom jezeru.
– Iako je zahtjevno bilo odlučiti u kojem smjeru voditi uređenje, jer ipak radilo se o domu moje obitelji, jedna misao je ipak bila vodilja: stvoriti topao, ugodan i interijer koji pobuđuje pa gotovo sva osjetila. Tome pripomaže drvo – hrast, hrastovi furniri – te bijela cigla, mnogo rasvjetnih tijela i prirodnog zelenila – ističe Martina, a mi proučavamo kako je osmislila svoj dom.
Već na ulazu u stan na podu se događa igra kombinacije crno-sive keramike postavljene u pruge različitih dimenzija, a posebno su nas razveselila ulazna vrata. – Da, ta je odluka posebno razveselila i našeg sina. Ploha ulaznih vrata obojena je u boju koja se koristi za školske ploče, a nama ovako koristi kao podsjetnik, veliki post-it – kaže Martina i vodi nas stanom dalje. Iz hodnika se ulazi s jedne strane u veću kupaonicu od 6,5 kvadrata, a s druge u maleni WC od samo dva kvadrata.
Mozaik u kupaonici
– U startu smo se suprug i ja dogovorili koja je čija prostorija. Meni je pripala velika, naravno, i zamislila sam ju kao svoj mali wellness. Podijeljena je u dvije zone, servisnu i onu uporabnu, što je naglašeno zidom od knaufa te pregradom od furniranih hrastovih letvi – pojašnjava arhitektica, dodajući kako prevladavaju svijetli tonovi sive keramike u kombinaciji s bijelom na zidovima i Bisazza mozaikom koji oblaže kadu. Hrastove letve upotpunjuje ladičar od hrastovog furnira u prirodnoj boji ispod umivaonika, a iznad kojeg je ogle-dalo s okvirom od neobrađe-nog drveta premazanog bijelom bojom.
Detalje čine bambus, svijeće, slika… S druge strane, mali WC je doslovno rađen po mjeri. Vlasnici su prvo kupili umivaonik, a onda zidali zid od knaufa tik do njega. Iako je želja Martinina supruga bila plava boja, ona je to ipak zamislila drugačije. Na podu je sjajni Bisazzin mozaik u crnoj boji, koji daje odličan efekt dubine, te na suprotnom zidu od ulaza mozaik u varijaciji svijetlozelene, koji je dao na dinamici.
Roditeljska soba zadovoljava nekoliko funkcija: spavaću, radnu te onu za odlaganje odjeće i stvari
Nadalje, hodnik nas vodi u dvije spavaće sobe. Roditeljska soba površine 16 kvadrata trebala je zadovoljiti nekoliko funkcija: spavaću, radnu i onu za odlaganje stvari. Shodno tome, unutar sobe od knaufa je izvedena walk-in gardebora, upotpunjena samostojećim ormarom koji je ujedno i nosač kvadratnih polica koje služe za odlaganje knjiga, a izveden je u potpunosti od medijapana bijele boje s profilacijama kao ručkicama.
Sredinu sobe zauzima krevet Points Cap, talijanskog proizvođača F.lli Ferro, presvučen u eko kožu također bijele boje, dok je dio uz prozor osmišljen kao maleni radni kutak odvojen od spavaćeg dijela kliznim paravanom. Dinamika cijele prostorije podignuta je tapetom na zidu kao podloga krevetu iz kolekcije Osborne & Little u smeđoj boji sa stiliziranim uzorkom. Nasuprot se, pak, pojavljuju razne fotografije, zidne naljepnice te baletne špice kao uspomena iz mladih dana.
Industrijski parket
– Moram napomenuti da je gotovo sav namještaj u stanu iz ponude tvrtke Galleria interijeri s kojima uspješno surađujem već desetak godina, kako onaj gotovi, uglednih talijanskih proizvođača, tako i visokokvalitetan namještaj izrađen po mjeri. Primjer koji to potvrđuje je i kuhinja talijanskog proizvođača Carma Cucine u kombinaciji bijelog medijapana u visokom sjaju te velike plohe šanka u dvije širine od hrastova furnira u sivoj boji.
Šank je specifičan i rađen u talijanskoj tvornici, ali po mjeri, da bi se dobio dio koji skriva nižu radnu plohu te dio koji funkcionira poput stola, ujedno i najiskorišteniji dio u stanu. Centar svih okupljanja – ističe Martina. Tako smo upravo zakoračili u dnevnu zonu, osmišljenu kao open space prostor orijentiran prema jugu, gdje su funkcionalnom podjelom pozicionirane kuhinja, blagovaonica te dnevni boravak s izlazom na balkon.
Već na prvi pogled kuhinji daje naglasak dinamična stropna rasvjeta naziva Sun dizajnera Briana Rasmussena za proizvođača Karboxx, dok dijelom za blagovanje dominira stol od punog hrastova drva obrađen uljem i voskom kako bi zadržao što prirodniji izgled, a upotpunjuju ga prepoznatljivi stolci iz Vitrine kolekcije. I nad stolom se uočava zanimljiva i vrlo praktična viseća rasvjeta Tolomeo iz kolekcije Artemide.
Dva zida u dnevnoj zoni i stup obloženi su ciglom u bijeloj boji dodatno bojanoj fasadnom bojom radi otpornosti i održavanja, a u kombinaciji s industrijskim parketom u hrastovoj prirodnoj nijansi i dodatno osvijetljena downlighterima, daje poseban dojam i toplinu cjelokupnom prostoru.
Šipka za ples
Dnevnim dijelom dominira garnitura s damskim ležajem talijanskog proizvođača F.lli Ferro, dimenzija 260×170 cm, u svijetloj tkanini s dekorativnim jastucima koji daju ugodnost i toplinu, a upotpunjuje ju Foscarinijeva podna lampa Twiggy u crnoj boji, a posebnost cijelom prostoru daje parapet širine 50 cm južne prozorske stijene koji se proteže cijelom širinom prostora, a koji se koristi na razne načine. Primjerice, u obilju zelenila omogućuje sjedenje s pogledom na Jarunsko jezero.
– Iako pomalo kaotična, kombinacija koja se nalazi oko televizora centar je, kako svakojake tehnologije tako i svih lijepih uspomena, od vlastitih obiteljskih fotografija uklopljenih u vrata pojedinih elemenata, niza skrivenih knjiga o arhitekturi, putovanjima i gurmanskim receptima do raznoraznih skulptura i djelića kultura koje smo s godinama prikupili na putovanjima. Svakako moja omiljena je ‘beba’, predivna skulptura debele plesačice s otoka Santorinija.
Centralno mjesto open space prostora u novije vrijeme zauzela je i šipka za ples. Moja ljubav prema plesu koji me prati kroz cijeli život doveo me do tog, još jednog zanimljivog načina ispitivanja samoga sebe – kaže Martina, a na naše pitanje što joj je bilo najizazovnije dodaje: – Mogu reći sve, ali išlo je prirodnim tijekom, a prostor se konstantno razvija.
Ostali projekti arhitektice Martine Miličević Pojatina mogu se pogledati na www.map2studio.com, a upiti poslati na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!
