Tihana i Marko Matijaščić zapravo nisu tražili novi stan kada im je prijateljica poslala projekt zgrade koja se tek trebala graditi u Samoboru. Zamolila ih je da ga podijele dalje jer je poznavala investitora. Oni su ga, naravno, prvo pogledali - i umjesto da projekt samo proslijede, zaljubili su se u jedan od tlocrta. Lokacija, pet minuta hoda od centra Samobora, bila je veliki plus, baš kao i činjenica da je stan u prizemlju i ima dva dvorišta. Nakon života na četvrtom katu bez lifta, Tihana i Marko znali su da ovaj put žele nešto drukčije.
- Dok su djeca bila mala, stepenice smo svladavali bez puno razmišljanja, ali ovaj put znali smo da, ako već biramo stan, želimo prizemlje i komadić vlastitog vanjskog prostora. Jako se volimo družiti i bilo nam je važno imati prostor u kojem se druženje iz dnevnog boravka može prirodno nastaviti vani - kaže Tihana.
Stan ima 81 četvorni metar, tri sobe, dvije kupaonice i otvorenu dnevnu zonu s kuhinjom, blagovaonicom i dnevnim boravkom. Veće dvorište ima oko 35, a manje, s prednje strane zgrade, još dvadesetak četvornih metara. Tihani je, priznaje, dugogodišnja želja bila prizemnica, ali Marko je zaključio da uz njihov životni tempo još nisu spremni za kuću.
- Tako je ovaj stan ispao odličan kompromis - prizemlje, dvorište i dio osjećaja života u kući, ali bez svih obveza koje ona nosi. Ovo nam je treći zajednički stan, ali prvi koji smo zaista mogli oblikovati od samog početka - govori Tihana. Oboje su ekonomisti i roditelji dvoje tinejdžera, od 15 i 13 godina, a uz njih je tu i maltezerica Lili. Sa Samoborom su povezani cijeli život. Marko ondje živi od rođenja, dok je Tihana rođena u Zagrebu, ali je obiteljski oduvijek bila vezana uz Samobor, u koji se vratila početkom devedesetih. Povezuje ih i ljubav prema glazbi, plesu i događanjima. Marko je 18 godina svirao u bendu, Tihana pleše od sedme godine, jedno su vrijeme zajedno vodili plesnu školu, a začetnici su i organizatori samoborskog Dočeka u podne.
Zato je i novi dom morao odgovarati njihovoj društvenoj svakodnevici. Željeli su lijep prostor, ali ne stan koji izgleda kao da se u njemu ne smije ništa pomaknuti.
Stan u Velikoj Gorici zaludio je internet: Ljudi ne mogu prestati gledati ovaj interijer
- Od početka smo znali da želimo topao, smiren i ugodan prostor koji će izgledati lijepo, ali neće djelovati kao izložbeni salon. Nama je dom mjesto u kojem se stvarno živi. Imamo dvoje djece i psa, tako da je funkcionalnost morala biti jednako važna kao estetika. Nisam željela hladan, sterilan interijer niti prostor u kojem se čovjek boji nešto dotaknuti - govori Tihana. Velika prednost bila je to što su stan kupili u samom začetku projekta. Nekoliko vrata odmah su izbacili kako bi prostor bio otvoreniji i protočniji, a mogli su birati i između ponuđenih parketa, keramike, vrata i štokova. U toj se ranoj fazi u projekt uključio i dizajner interijera Mladen Frankić, kojeg poznaju godinama.
- Poznavali smo njegov rad, on je poznavao nas i naš način života, i praktički smo jedva čekali da jednom zajedno radimo nešto baš za nas. Jedno je imati puno ideja, a sasvim drugo od cijelog stana napraviti skladnu cjelinu. Njegovo iskustvo, osjećaj za proporcije, materijale i detalje dali su našim idejama strukturu i završni sloj koji sami vjerojatno ne bismo uspjeli postići - pojašnjava Tihana. Velikih sukoba nije bilo. Bilo je zato mnogo razgovora, uspoređivanja uzoraka, mijenjanja poneke pločice, dekora ili nijanse.
- Mislim da je najveća vrijednost dobrog dizajnera u tome što zna kada neku ideju razviti, a kada je zaustaviti. Kada uređujete svoj stan, emocionalno ste uključeni i lako vam se može svidjeti deset različitih stvari koje međusobno nemaju veze. Netko mora cijelo vrijeme držati nit projekta u rukama - kaže Tihana.
Dizajner Mladen Frankić njihov je interijer opisao kao topli suvremeni minimalizam. Bazu čine nijanse pijeska, tople smeđe i drvo, a mirnu paletu razbijaju koža boje konjaka na blagovaonskim stolcima, velika tapeta u dnevnom boravku, tamni profili vitrine te zeleni tonovi spavaće sobe i jedne kupaonice. Posebno su ponosni na vrata od poda do stropa u dnevnoj zoni. Neuobičajena su, ali nenametljiva, stapaju se sa zidovima i ostatkom interijera i danas ih smatraju jednom od najboljih odluka tijekom uređenja. Najviše je razmišljanja ipak otišlo na dnevnu zonu. Kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak trebali su izgledati kao jedna cjelina, a da svaki dio zadrži vlastiti identitet. Ključan potez dogodio se još na nacrtu: radnu plohu kuhinje pomaknuli su 50 centimetara prema blagovaonici i dobili funkcionalni poluotok s ugrađenom rashladnom vitrinom za vino. Kuhinjski niz nastavlja se u ostakljenu, diskretno osvijetljenu vitrinu s tamnim profilima, a zatim prema blagovaonskom stolu.
- Znala sam od početka da želim da kuhinja bude svojevrsni ‘eyecatcher‘ prostora. U jednom sam trenutku nacrtala ideju poluotoka, vitrine, polica i hladnjaka za vino, koji prvotno nisu bili zamišljeni na taj način, a onda smo je s Mladenom razradili. Danas taj dio nije samo dekorativan, nego je postao mjesto oko kojeg se ljudi prirodno okupljaju, što je nama možda i najvažnije jer smo izrazito društveni - opisuje Tihana.
U stanu žive tek četiri mjeseca, ali reakcije gostiju već potvrđuju da je ideja uspjela - većina prvo primijeti upravo kuhinju. Gotovo sav namještaj u stanu izrađen je po mjeri. Za njega su zaslužni Alan Bubanović i Leon Čanić iz samoborskog Guru WoodLaba, Markovi prijatelji još s fakulteta. Obojica su godinama radila na visokim poslovnim pozicijama, dok su namještaj izrađivali iz hobija u garaži. Na kraju su dali otkaze i od hobija napravili posao. U stanu Matijaščićevih izradili su sve stolarske elemente - kuhinju, poluotok, vitrinu, ugradbene ormare, spremišta, namještaj u dječjim i spavaćoj sobi te kupaonski namještaj.
- Namještaj po mjeri bio nam je izuzetno važan jer smo željeli maksimalno iskoristiti prostor bez osjećaja zatrpanosti. Puno toga što služi spremanju na prvi se pogled uopće ne primjećuje. Nama je to idealno - da prostor djeluje mirno, a da se iza te vizualne jednostavnosti krije dovoljno mjesta za stvarni obiteljski život - objašnjava Tihana.
Na materijalima za stolarske radove i kvalitetnim okovima nisu željeli štedjeti. Isto vrijedi za blagovaonske stolce, zavjese i karniše. Tihanina velika želja bila je i tapeta Studijo Wallart.
- To je svakako bio trošak bez kojeg smo mogli živjeti, ali danas kada je pogledam, nije mi ni najmanje žao. Mislim da je upravo ona dnevnom boravku dala karakter i povezala sve boje u prostoru - kaže Tihana. Za zavjese i karniše surađivali su s EN Dizajnom iz Zagreba, dok je Guru WoodLab, osim izvedbe namještaja, sudjelovao i u razradi brojnih detalja i tehničkih rješenja. Od prve ideje do useljenja prošlo je više vremena nego što su očekivali, a cijene su u međuvremenu rasle. Planirani budžet zato su malo premašili, a kompletno unutarnje uređenje na kraju ih je stajalo oko 40.000 eura.
- Kad danas razmišljamo o tome gdje je novac otišao, iskreno ne postoji ništa za što kažemo da nam je žao što smo u to uložili - naglašava Tihana. Zanimljivo, najmanje problema imali su upravo s interijerom. Puno naporniji bio je sam proces gradnje. Bilo je pogrešno izvedenih grubih radova, nesporazuma s majstorima, kašnjenja i naknadnih popravaka. Jedna od anegdota koju danas prepričavaju sa smijehom vezana je uz kućanske aparate. Zbog planiranog ranijeg useljenja kupili su ih čak osam mjeseci prije nego što su ih mogli koristiti.
- Mjesecima su stajali zapakirani u jednoj prostoriji na gradilištu kojoj nismo mogli normalno pristupati. Nismo ih mogli otvoriti ni isprobati, tako da je osam mjeseci postojao taj mali upitnik - hoće li sve uopće raditi kada ih konačno spojimo? Na kraju smo imali jednu intervenciju vezanu uz pećnicu, srećom ništa ozbiljno, ali danas nam je smiješno koliko smo dugo čekali taj trenutak istine - prisjeća se Tihana.
Najzahtjevnije je, dodaje, bilo uskladiti rokove.
- Jedan izvođač kasni, drugi čeka njega, treći ima svoj termin, nešto je trebalo doći pa nije stiglo, nešto je stiglo pogrešno… Vjerojatno svi koji su ikada uređivali stan znaju taj domino-efekt. Danas se tome možemo smijati. U trenutku kada živite usred svega toga, nije baš toliko zabavno - kaže Tihana. Iz dugog procesa proizašlo je ipak i nešto čemu se nisu nadali. Tijekom gradnje upoznavali su ostale buduće stanare zgrade, pa su do useljenja od susjeda postali prijatelji. Iako su u uređenje uložili puno vremena i novca, Tihani su posebno važni detalji koji nemaju veze s dizajnerskim trendovima. Na zidovima su crno-bijele fotografije djece s Markova posljednjeg koncerta, njihove zajedničke fotografije, prizori New Yorka, grada koji posebno vole i kojem se uskoro ponovno vraćaju, te fotografija njihove Lili dok je bila mala.
- To su detalji koji možda nemaju veliku dizajnersku vrijednost sami po sebi, ali nama daju osjećaj doma - ističe Tihana. Jedino što još čeka svoj red jesu dvorišta. Tu je, kroz smijeh kaže, Marko već stavio veto na njezino potpuno preuzimanje projekta jer želi dati svoj doprinos uređenju vanjskog prostora. A hoće li ovo biti njihov posljednji stan? Teško je reći. Djeca su ih već pitala koliko će dugo ostati jer se obitelj dosad u prosjeku selila svakih pet godina.
- Zasad, nakon četiri mjeseca života ovdje, ne postoji nešto za što bismo rekli da smo ozbiljno pogriješili. Vjerojatno ćemo nakon nekoliko godina pronaći ponešto što bismo napravili drukčije - a poznavajući mene, vjerojatno ću već imati i novi projekt u glavi - zaključuje Tihana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....