Stan i ured u samo 53 m2

Što zbog recesije, što zbog prirode posla, sve više ljudi radi od kuće i treba pravi ured. Pogledatje kako je arhitektica Sandra Meštrović riješila taj problem i u svom domu napravila ugodan, atraktivan i funkcionalna životni i radni prostor

Željela sam stvoriti ured/dnevni boravak koji će zbog tog životnijeg dojma biti ugodniji za rad projektantima i odmak od stereotipnih radnih prostora strankama koje nam dolaze.

Zbog toga u dio ureda ulazi i kuhinja, rađena na principu mini kuhinje kojoj je jedan dio skriven u ormaru uklopljenom u zid. Drugi cilj bio je otvaranje prostora i povezivanje s prirodom. U radni prostor ukorporiran je i hodnik s bibliotekom pa je prostor radne sobe dubine četiri i pol metra dobio dubinu gotovo 11 m kroz hodnik i 7 m kroz prozor prema kuhinji, što smanjuje osjećaj malog prostora.

Radna soba ima veliki prozor koji dominira prostorom a gleda na zelenilo, s druge strane na kraju hodnika su terasa i vrt tako da se u toplim mjesecima živi u okruženju prirodom što je neka vrsta mirne zelene oaze u centru Zagreba – ispričala je arhitektica i diplomirana scenografkinja Sandra Meštrović kako je zamislila, a potom i realizirala 53 kvadrata velik stan na zagrebačkoj Zvijezdi koji joj ujedno služi i kao ured. Stan se nalazi u staroj kući iz 1930-ih, a Sandra ga je potpuno adaptirala i prilagodila svojim životnim i radnim potrebama.

– S obzirom na to da se ne mogu odmarati i istodobno raditi, kada jedno završi počinje drugo – u istom prostoru. Ovakvim suživotom stana i ureda vrijeme nije točno određeno, što odgovara i prirodi mog posla. Na neki način gotovo stalno radim ili barem razmišljam o projektima, s duge strane radim u vlastitom domu i u okuženju koje sama kreiram. U pauzi za ručak najdalje što trebam otići je izaći na terasu i ručati u vrtu. U hladnijim mjesecima za istu svrhu služi šank u kuhinji. Ukoliko nas je više od dvoje na objedu, ured postaje stan, jedan od stolova postaje blagovaonički, a radna soba dnevni boravak. Na stolu je umjesto vaze stablo benjamin koji po potrebi premjestim na drugi stol – objašnjava arhitektica koja kaže da joj je glavni cilj bio maksimalno iskoristiti prostor pa je sav fiksni namještaj rađen po mjeri prema njezinim nacrtima.

Ovo je pravi transformer, radni stol postaje blagovaonički, a radna soba u tren se pretvara u boravak

– Materijali koje sam koristila su lakirani medijapan za namještaj i Corian za radne plohe. Sami po sebi su neutralni, a koriste se pri opremanju radnih i stambenih prostora. S obzirom na pretapanje funkcija prostora, veliki dio je zatvoren u ormare ili niske ladičare, na taj način prostor održavam urednijim i fleksibilnijim. Jedan od stolova ima tri funkcije: blagovanje, sastanci i drugo radno mjesto koje se povremeno koristi, stoga je zahtijevao otporniji materijal (corian) koji se lako održava i izgleda vječno nov.

Potpuno je funkcionalan za svaku namjenu – ističe Sandra Meštrović, koja je kupila samo pomični namještaj od čega su joj najvažnije bile stolice koje je kupila u Vitri i Themeliji. Dvije radne stolice su ergonomske (design Antonio Citterio), a uz njih je arhitektica tek sada kompletirala blagovaonički stol sa šest Vitrinih Eamesica, laganih plastičnih stolica koje prema potrebi premješta da budu uz jedan ili uz oba stola. Kutna garnitura “Quattro” je iz BoConcepta, također kupljena u dvije faze, prvo trosjed a nakon dvije godine još i dvosjed.

Dovoljno je tih par dizajnerskih komada da cijeli prostor dobije na stilu i upravo zbog toga namještaj po mjeri rađen je u čistim linijama i u samo tri boje. Koristila sam uglavnom bijelu boju, grafitno sivom bojom naglasila sam kubus u centru stana s pomoćnim prostorima i ormarima kao zaseban volumen u kojem su pomoćni sadržaji sakriveni i samim time u drugom planu. Crvena boja je korištena za akcente kao topla boja, komplementarna zelenilu prirode koja kroz vizure ulazi u stan – kaže Sandra Meštrović.

Što se tiče rasvjete, ona je u ovom konceptu bila od presudne važnosti jer svjetlost u jednom trenutku prostor transformira iz ureda u stan. Princip je bio da se prostor ne zaguši lampama a da je moguće mijenjati scene po želji. To je, kaže, postigla skrivanjem ili mimetiziranjem lampi u zidove i strop, skrivanjem u namještaj. Sve ugradbene lampe su bez okvira, nadgradne su indirektne i njihov se intenzitet može regulirati. Led trakama u boji cijeli prostor se može obojati pa bijeli zidovi poprimaju boju te je reflektiraju u prostor. Čak i WC za goste ima posebnu priču, scenografski efekt neograničenog prostora postignut ogledalima i bojama te crvenim Vitrinim “algama” koje se kroz odraze nižu u beskonačnost. Bijelo je osvijetljena samo niša s umivaonikom.

Premda život nosi promjene i u jednom trenutku radite stan za sebe, preko noći se život potpuno promijeni, u svakoj situaciji biram ured u stanu ili u sklopu stana. To je vrlo osobni odabir i način života, a ovise najviše o vrsti posla. Meni osobno nema velike razlike između sjedenja za kompjutorom, na sofi ili rada u kuhinji, sve u svoje vrijeme, u svemu uživam a uvijek u toplini doma. Moje radno mjesto nije samo za kompjuterom, jutro često provodim na gradilištima, sastanci su najčešće izvan ureda u prostorima koje projektiram ili u specijaliziranim trgovinama.

Na jednom projektu je od početka projekta do kraja realizacije barem 20 sudionika (investitori, izvođači, dobavljači), a nekad istodobno radim na više od deset projekata u raznim fazama, taj dio komunikacije i kordinacije je iscrpljujući i uzima puno vremena pa je dragocjen svaki trenutak za izradu projektne dokumentacije. Moj stan/ured je moje utočište, u njemu nalazim mir i inspiraciju za kreativno stvaranje, a omogućava mi da ne zanemarim privatni život. Radim posao koji volim gdje je svaki projekt novi izazov, a proces stvaranja kreativnog rješenja sa željom da korisnik dobije više nego što očekuje, tzv. dodanu vrijednost, daje smisao tome što radim – zaključila je arhitektica Sandra Meštrović.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!