Specijalistička ordinacija dentalne medicine Petričević

Nemam strah od odlaska zubaru, barem ne u onom trenutku kada sjednem na zubarsku stolicu i kad čujem umirujiće riječi svog stomatologa koji kaže da je sve uredu. Ali zato imam nelagodu od čekaonica.

Nikako ne volim čekaonice, bilo da čekam u socijalistički uređenoj ordinaciji moje liječnice u domu zdravlja na Knežiji ili u high tech čekaonici kod kozmetičara… Jednostavno sam tip koji ne voli čekati, pogotovo ne u kojekakvim ordinacijama koje izgledaju otužno, depresivno, tako bolnički… I onda mi je prijateljica rekla: moraš otići kod mog zubara.

Ima cool dizajnersku ordinaciju, totalno ćeš se oduševiti, vidjet ćeš. Teško, pomislila sam, ali sam se svejedno zaputila u Maksimirsku 88, na četvrti kat, u specijalističku stomatološku ordinaciju dentalne medicine Petričević.

Din-don.Vrata mi je otvorila medicinska sestra Marija i pozvala me da uđem u čekaonicu i da pričekam doktora. Opa, pa ovdje bih stvarno mogla bez problema čekati satima jer me dočekala posve drugačija stomatološka čekaonica, koja nimalo ne liči na tipičnu zubarsku čekaonicu.

Na podu svijetle pločice velikog formata, zidovi snježno bijeli, na sredini prostora dvije retro foteljice bijele boje, a između njih okrugli stolić. Sjela sam u foteljicu, pod nogama osjetila kravlju dlaku koju inače ne volim u interijerima, ali je ovdje čak djelovala dobro – nekako ugodno, kao u nečijem dnevnom boravku.

I onda sam iz kuta čula neku ugodnu ambijentalnu muziku, podigla pogled prema staklenom zidu i na njemu vidjela projekciju čudesnog morskog svijeta i u trenutku kada sam se počela opuštati i ne razmišljati više o svom prekrcanom rasporedu i što još sve moram obaviti… jedan dio staklene stijene se otvorio i sa širokim me osmijehom pozdravio doktor Petričević, jedan od tri doktora koji rade u ordinaciji.

Ivan je sasvim netipičan doktor stomatologije, mlad i komunikativan specijalist oralne kirurgije kojeg sam odmah detektirala kao totalnog ovisnika o dizajnu. Taj njegov smisao za estetiku očituje se u njegovu smislu za odijevanje, stvarima koje mu se sviđaju, koje cijeni, knjigama i časopisima koje su na policama u ordinaciji, ali i u samom interijeru koji je dugo planirao i ostvario zajedno s prijateljem i arhitektom Matijom Crnogorcem.

Htio sam funkcionalan prostor koji se u jednom potezu može prebrisati, a uz to da je lijep i atraktivan

– Matija i ja smo godinama, obično uz čašu vina, razgovarali o tome kakva će biti moja ordinacija jednog dana kada se osamostalim. Ja sam htio da prostor bude izuzetno bijel i čist, da ga u jednom potezu možeš prebrisati krpom, ali da istodobno bude lijep i ugodan. Da ne bude jedna od onih ordinacija u kojima se ljudi osjećaju nelagodno i koje izgledaju kao da ste u bolnici.

Četrnaest mjeseci pomno smo projektirali svaki kutak ordinacije. Ja sam Matiji pričao o specifičnosti svoga posla, o načinu rada i organizaciji stomatološke jedinice, o svim zakonitostima svog posla koje moraju biti ostvarene, a Matija je sve to slušao i predlagao kako sve to ostvariti i uklopiti u smislenu cjelinu – ispričao je Ivan Petričević te dodao kako je najbolji znak da su u tome uspjeli činjenica da mu pacijenti na stolcu često zaspu.

– Moraš imati dobre ruke. To je preduvjet za svakog dobrog stomatologa, ali ipak smatram da prostor u kojem moje kolegice i ja boravimo po 15 sati dnevno mora biti što ugodniji kako bi se svi u njemu osjećali što bolje – kaže doktor stomatologije. Uza sve spomenuto, prostor je poseban i po tome što izgleda puno veći nego što zapravo jest, a u naravi je to samo 54 kvadrata. Centralni dio ima tri cjeline. Jednu čini servisna zona, u kojoj se nalazi mala čajna kuhinjica i WC, koji su odijeljeni kliznim stijenama od medijapana te ih, zapravo, ni ne vidite. Odmah iza kliznih stijena nalaze se stol i stolice koje zajedno s policama i vješalicom tvore drugu zonu, u kojoj se nalazi čekaonica.

Čekaonica i ordinacija također su odijeljene pomičnim bijelim stijenama od medijapana, koje se savršeno nadovezuju uz veliku staklenu stijenu od mliječnog stakla na kojoj je projekcijsko platno s mogućnošću obostrane projekcije. U trećoj zoni nalazi se ordinacija, koja je opet podijeljena u dvije cjeline: u jednoj su stol i kompjuter za naručivanje, a drugu čine zubarski stol i stomatološka jedinica sa svim potrebnim stvarima za ostvarivanje primarne funkcije prostora – popravljanje zubi.

– Osim kvalitetnog i udobnog stolca, za dobro osmišljenu zubarsku jedinicu važno je da vam je sve nadohvat ruke i da se sve brzo i lako može očistiti. Za stomatološki biznis od presudne je važnosti i dobra rasvjeta, u koju smo puno uložili, ali važno je još i tisuću drugih sitnica zbog kojih će se pacijenti osjećati dobro i zbog kojih će rado dolaziti – kaže Petričević.

Jedna od tih sitnica, koja izgleda jako dobro, je što se u prostoru ne vide kabeli, klima-uređaj, radijatori i ti ružni dijelovi hardvera interijera. – Sve te stvari sakrili smo iza perforiranog frezanog čelika kojim je obučena fasadna stijena uz prozore. To je jednostavno i jeftino rješenje (cijela ta stijena s montažom stajala nas je 4000 kuna) koje u prostoru izgleda sjajno, a ne smeta funkciji – objasnio je Petričević, dodajući da je to samo jedna od stvari koju su radili po mjeri.

Klizne stijene od medijapana, staklena stijena, ormarići za medicinsku opremu, radni pult od korijana… sve je to izrađeno po mjeri, prema nacrtima arhitekta Crnogorca i pod supervizijom doktora Petričevića.

– Nema tu ekstravagancije i nekih posebnih dizajnerskih komada. Jedini dizajnerski komad je vješalica Latva, koja stoji u kutu u ordinaciji, a sve ostalo je ili Ikea ili namještaj po mjeri – kaže Petričević. Čekajte, i one foteljice i ona koža na podu, i to je Ikea? – Da. Foteljice su iz Ikee i stoje 299 eura, a stolić je s neke rasprodaje u Meblu ili Lesnini košta oko 800 kuna – kaže doktor. Ipak, detalj na koji je jako ponosan i koji možda ipak najbolje pokazuje da ovo nije posve obična ordinacija su diplome na zidu, detalj koji svi liječnici jednostavo obožavaju.

– Taj must have svake ordinacije osmislili smo tako da smo diplome kolegice ortodontice Renate, paradontologice Jelene, inače moje supruge, i moje, umjesto da ih uokvirimo, dali skenirati i isprintati na prozirnu samoljepljivu foliju. Folije smo nalijepili na zid i sada izgledaju puno urednije, ljepše i neobičnije – pohvalio nam se doktor.

I to je, zapravo, samo još jedan od onih primjera kako za dobre detalje u prostoru ne treba imati puno novca, nego dobre ideje. Dok mi to govori, pogled mi skreće na staklene elemente koji na tankom flaksu vise iza njegova stola. – A to sam prošle godine kupio u Nami za 8 kuna. To su zapravo ukrasi za bor koji nama ovdje vise tijekom cijele godine – ispričao je doktor koji uistinu ima savršen smisao za estetiku.