Skandinavski stan u srcu Zagreba

Od trenutka kad smo prvi put ušli u stan nismo mogli prestati misliti na predivnu staklenu stijenu okrenutu prema jugu, genijalan pogled na grad i fascinantan zalazak sunca. Ovaj nas je prostor jednostavno osvojio na prvu, a dojmu su pridonijeli i neuobičajeno veliki prozori koji interijeru pružaju mnogo sunčeve svjetlosti – govori mlada poslovna žena Maja, koja zajedno sa suprugom i kćerkicom živi u stanu od 48 kvadrata u centru Zagreba i u njega je, kako sama priznaje, beskrajno zaljubljena. – Tražili smo manji stan u novogradnji sa spavaćom sobom u koju stane nešto više od kreveta i ormara, a u ovom stanu pronašli smo i puno više od očekivanog.

Pronašli smo, kako volim reći, neponovljiv osjećaj svijetlog prostranog doma. I to u samo 42 kvadrata plus dodatnih 6 kvadrata, koliko zauzima balkon – kaže Maja i dodaje da ih je odmah osvojila i bijela unutarnja stolarija, svijetle keramičke pločice na zidu u kuhinji, kombinacija svijetlosivih i tamnosivih pločica u kupaonici te kvalitetna Catalano sanitarija. Sve to genijalno se poklopilo s njihovim željama budući da im budžet nije dopuštao veće naknadne zahvate. – Stan nam je odmah izgledao savršeno, najljepši mali dvosobni stan koji smo dotad vidjeli, a sve što smo morali učiniti kao novi vlasnici bilo je – dekorirati ga, otkriti ga, uživati u njemu… – smije se Maja. U stanu je bračni par ipak pronašao nešto što im smeta.

/ CROPIX

U početku je to bio zid između kuhinje i dnevne sobe koji su htjeli srušiti. Na kraju su shvatili da je to zapravo prednost jer u tako malenom stanu nema puno mjesta za odlaganje stvari, a ujedno zid i vizualno dijeli kuhinju od boravka i tako skriva svakodnevni nered koji u njoj nastaje. – Zid je poslužio za smještanje dubokih niskih ormarića u dnevnoj sobi ispod televizora koji su dio starih garderobnih ormara iz moje djevojačke sobe, a koje je moja mama dala izraditi u njoj omiljenoj boji iverice – boji trešnje u kombinaciji s bojom mahagonija. Iako nikad nisam dijelila mamino oduševljenje odabirom tih boja, ipak su ti ormari pronašli svoje mjesto i u našem malom stanu, a u njih zbog dubine od 60 cm stane sve, od igle do cipela i posteljine.

U dnevnoj sobi mjesto su pronašli i stari tamnoplavi kauč na razvlačenje od umjetne kože i ljubičasti tepih, također iz moje djevojačke sobe. Budući da me je od tada prošla faza tamnih boja, htjela sam nešto svjetlije u boravku, pa smo kauč maskirali u bijelo i osvježili ga veselim jastucima, od kojih sam neke izrađivala sama. Stolić u dnevnoj sobi nismo kupili jer nam je prostor na tepihu predragocjen. To je mjesto gdje nekad radije sjedimo nego na kauču, vozimo tricikl i romobil, vježbamo, plešemo, skačemo, gradimo i igramo različite igre s kćerkicom, čija mala umjetnička djela krase gotovo sve zidove u stanu – opisuje vesela vlasnica i napominje da su u stan suprug i ona minimalno ulagali. I to postupno.

– Najviše smo uložili u kuhinju koju je zbog svojih nestandardnih dimenzija radio naš prijatelj, i to po mjeri. Naime, nije bilo mjesta za veliku perilicu, pa smo morali kupiti malu, a budući da je i sama kuhinja vrlo mala morali smo pametno osmisliti sve do zadnjih detalja. Htjeli smo da svi električni aparati budu skriveni i da kuhinja bude vizualno neprekinuta cjelina. Zato smo se odlučili za bijelu ivericu u visokom sjaju koja kuhinji daje svježinu i eleganciju. Investirali smo u duboke ladice u kojima okomito možemo spremiti tave, zdjele i ostale kuhinjske potrepštine koje su nam na dohvat ruke, a da se pritom ne moramo stalno saginjati. Zidni kuhinjski ormarići postavljeni su skroz do stropa da bi u njih stalo sve stakleno i keramičko posuđe te začini i hrana.

Odlično je to što je u kuhinji kao i u cijelom stanu na podu laminat Salsa terkett, koji se s vremenom pokazao vrlo otporan na slučajno prolivene različite tekućine, a zbog iste podne obloge stan izgleda vizualno veći – opisuje. Srce stana je blagovaonica, smještena u sredini i okružena ostalim povezanim prostorijama. Ujedno je i prva prostorija koja se vidi kad se uđe u stan. – Budući da u stan nismo htjeli ugurati još jedan radni stol, blagovaonica nam ponekad služi i kao radna soba u kojoj često svoje mjesto na stolu dijele tanjuri, laptop i šivaća mašina. U čitavom stanu pokušavali smo ne pretrpati ga velikim komadima namještaja, stvarima koje prekrivaju površinu poda i uglove da bi vizualno izgledao veći, zato ni u blagovaonici nije bilo mjesta ni za što drugo osim za najnužnije – stol i stolice.

/ CROPIX

Stol smo posudili od moje bake – to je stari obični drveni stol koji nije u cijelosti obojen u bijelo, već je dio stola ostavljen u boji drveta, što mu daje starinski šarm. Stolice su pak posebna priča. One su bile moja dugogodišnja čežnja i fantazija. Naime, originalne Eamsice su izvan našeg budžeta, ali kad sam u jednom izdanju D&D-a vidjela da su kopije u Lesnini manje od 500 kuna, to je bilo dovoljno da suprug sam krene u akciju. Nažalost, taj dan se vratio bez stolica jer su bile rasprodane. Kako rasprodane? Ne, nisam mogla prihvatiti taj odgovor, nazvala sam drugi i treći prodajni centar i, srećom, rekli su da imaju još pet komada na skladištu.

Odmah sam rezervirala 4 komada. Od tog dana stolice su ukras koji me svakodnevno oduševljava, a to što nisu originalne nimalo ne umanjuje estetsku notu koju pružaju u centru našeg doma – iskreno govori vlasnica koja je najponosnija na to kako je organizirala sobu koja je preko dana dječja, a noću spavaća soba. – Bračni smo krevet dali izraditi kod jednog starog majstora od punog drva. Obojen je u bijelo, ali tako da se vidi struktura drva, a ispod kreveta su duboke ladice koje imaju ručkice od ružičaste špage.

Kinderbet smo dobili na poklon, a ormari su iz moje djevojačke sobe. U kćerkin mali kutak uz prozor smjestili smo stolić sa stolicama koje je na poklon dobila od svoje tete i Brio štednjak koji smo nabavili u Švedskoj. Njene igračke skrivene su u ladicama ispod kreveta, sve osim slikovnica koje sve troje jako volimo pa smo ih smjestili u drvene kutije u svakom kutu stana – smije se vlasnica pozivajući nas na balkon koji gleda na jug, uvučen je i ograđen s tri strane pa se računa pola kao lođa, a pola kao balkon.

– To je odlično jer je dobro zaštićen od vremenskih nepogoda pa na njemu možemo svašta držati bez straha da će pokisnuti.

Balkon je mjesto gdje sjedimo uz sok i grickalice, crtamo vodenim bojama, uživamo u suncu i čitamo časopise i slikovnice, a kad treba na njemu se može osušiti mnogo rublja. Na balkonu smo pokušali stvoriti malu oazu za uživanje pazeći pri tome da ga ne zatrpamo jer zbog staklene stijene sadržaj balkona je prvo što se vidi kad se uđe u stan. Tako je tu od većih komada samo stara suprugova bijela plastična ležaljka. Toplinu balkonu koji na podu inače ima tamnosive pločice daju šareni prugasti tepisi od recikliranog tekstila koje je ručno radila suprugova baka. Ti tepisi su odlična stvar jer služe za sjedenje: kad je vani hladno možemo iskočiti na balkon samo u čarapama, a kad se zaprljaju samo ih ubacim u perilicu.

Na balkonu su svoje mjesto pronašle i neke kćerine igračke kao što su ljubičasti romobil i crveni Ikea sob koje smo u koferima donijeli iz Švedske. Budući da smo svi zajedno boravili u Stockholmu nekoliko mjeseci, odlučili smo kćerkicu počastiti igračkama koje nam je poslije bilo žao ostaviti. Romobil je bio poklon za njezin rođendan, a soba bez originalnih rogova pronašli smo preko švedskog oglasnika za manje od 50 kuna. Balkon je svojevrsna kulisa našeg stana koja u danu promijeni mnogo lica, od igrališta preko vešeraja do mjesta za romantična druženja skriveno od neželjenih pogleda – zaključuju vlasnici.

Foto: Berislava Picek/Hanza Media