Nakon što su godinama bile razdvojene, skrasile se u različitim državama i obišle dobar dio svijeta, Ingrid Stanković i Nataša Marčelja, sestre blizanke, odlučile su da je vrijeme da ponovno budu blizu, da imaju svoje mjesto i da ga dijele. Brižno su uredile prekrasnu kuću u Svetom Jakovu u Malom Lošinju, namijenjenu za okupljanje i dragocjene obiteljske trenutke. Tome je i služila.
Sve dok nije stigao poziv da probaju “najbolju otočku janjetinu” u Malom raju, nekadašnjoj poznatoj seoskoj konobi smještenoj u Vidovićima na Cresu, malom selu iznad Martinšćice, na nadmorskoj visini od oko 260 metara. Kad su stigli, Ingridin je suprug, inače pravnik za pomorsko pravo, ostao zatečen veličanstvenim pogledom na istarski poluotok i brojne otoke, uključujući Zeču, Lošinj i Unije.
- Mi ovdje moramo imati kuću - rekao je.
Stoljetno selo tradicionalne otočke ruralne arhitekture sa suhozidima, balaturama i zbijenim kućama građenima od lokalnog, grubo klesanog kamena s debelim obodnim zidovima, s prizemljima koja su imala odvojene ulaze, a često su služila kao konjušnice ili konobe, tada je djelovalo vrlo uspavano, gotovo napušteno. Jedini metež događao se na terasi seoske konobe. Imala je samo 25 mjesta za sjedenje, a stol se morao tjednima rezervirati unaprijed.
Ingrid je počela istraživati, čekajući hoće li se pojaviti mogućnost kupnje u Vidovićima jer se u zraku osjetilo da tamošnje malobrojno stanovništvo još nije bilo spremno olako prihvaćati nove ljude. A zatim se dvije godine poslije vratila u konobu.
- Piće za cijelu terasu, sada smo susjedi - radosno je uzviknula.
Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više. U prodaji!
No, želje još nisu bile ostvarene - kupili su tek mali dio jedne susjedne kuće. S vremenom je Ingrid postala dio svakodnevice Vidovića i upoznala susjede. Među njima je bio i vlasnik konobe Guerina, čiju je konobu kasnije i kupila.
Isprva je tragala za poslovnim partnerima koji bi nastavili voditi konobu, ali svi su htjeli napraviti klasičan turistički dvomjesečni profitabilni biznis. A onda je prelomila:
- Ne, kupila sam to za svoj mir.
Sve se to odvijalo u ranim 2000-ima. Ingrid danas u Vidovićima ima nekoliko objekata, baš kao i njezina sestra. Ujedinjene vizionarskim duhom i umjetničkim obiteljskim nasljeđem, počele su jednu po jednu kuću obnavljati, vraćajući im život uz veliko poštovanje prema prošlosti.
- Prvi ulasci u te kuće, stare i po 200 godina, bili su nabijeni emocijama. To su bile ruševine, stropovi su se doslovno raspadali. Bile su potpuno namještene, ali obavijene tamom, osjećale su se tako napušteno. Mogli smo zamisliti kako su ljudi nekad u toj tami, nad svijećom, živjeli - opisuje Ingrid.
Sama obnova pokazala se mukotrpnim, dugotrajnim i financijski opterećujućim procesom. Cilj je bio pomiriti tradicijsku gradnju sa suvremenim rješenjima, a zadržavanje izvornih gabarita kuća povuklo je niz prepreka: kose zidove, niske stropove, prozore i vrata različitih dimenzija... Uz stotine tehničkih i administrativnih izazova, dodatni je problem bio pronaći izvođače i majstore na otoku. Sve je to trebalo riješiti tako da kuće ostanu vjerne svojoj prošlosti, ali i dovoljno funkcionalne za život - najprije njihov, a potom i njihovih budućih gostiju.
Arhitekti osmislili naselje na Cresu koje ruši stereotipe: Ovakve kuće na Jadranu još niste vidjeli
Naime, sestre su te kuće prvotno zamislile kao svoje druge domove, mjesta za okupljanje s prijateljima i obitelji. Ingrid i njezin suprug posadili su masline, a dani berbe pretvorili su se u, kako kaže, najljepša druženja koja pamti u životu. Ideja o njihovu iznajmljivanju javila se kasnije, kada su pomislile da možda postoje ljudi koji dijele njihov pogled na svijet i ljubav prema mirnom otočkom načinu života, te bi rado ovdje boravili neko vrijeme.
Takav je pristup donio i drukčiju definiciju otočkog luksuza: ne toliko u raskoši, već u privilegiji boravka u autentičnom, stoljetnom prostoru, okruženom mirom i tragovima prošlih generacija.
Objedinile su kuće pod brendom Sisters Homes, a svaka nosi naziv po rednom broju na kojem se nalazi.
Kuća broj 11, prva koju smo obišli s Ingrid, smještena je u središtu sela, a nekoć je pripadala najbogatijoj obitelji u Vidovićima. Imala je i prostran, odvojen podrum u prizemlju koji je vratima bio povezan sa susjednim kućama.
Sve su interijere sestre osmislile vodeći se vlastitom estetikom i umjetničkom intuicijom. U njima prevladava minimalizam, koji u njihovu slučaju podrazumijeva odbacivanje suvišnog, uz dašak industrijskog stila, dok se materijali poput betona, stakla, čelika i epoksija skladno nadopunjuju s autentičnim dekorativnim elementima.
Kako smjestiti četvero djece u samo 8 m2? Rješenje splitske dizajnerice vrijedno svake hvale!
Kuhinje i pojedini blagovaonički stolovi izrađeni su od lijevanog betona i završno obrađeni epoksidnim premazom. U kući broj 11, površine 110 kvadrata, prevladavaju sivo-bež nijanse, betonski podovi, željezne nosive grede, betonsko stubište koje vodi do međukata i gornje etaže, te škure povezuju u skladnu cjelinu. Prostor sadrži i pokoji dizajnerski komad, uz tipične seoske elemente, poput drvenih škrinja i kovčega koji su nekada putovali za New York.
Kuća broj 5, pak, sastoji se od tradicionalne kamene kuće na tri etaže i odvojenog prizemlja, a ukupne je površine 110 kvadrata. Odvojeno prizemlje danas je u funkciji spavaćeg dijela. U njemu dominira betonski pod s utisnutim crnim kamenjem, koji na autentičan način svjedoči o arhitektonskoj povijesti otoka Cresa. Ističe se i impresivan kameni blok, izvorno dio zida, koji je ostavljen netaknut, a opet sve u kombinaciji sa starinskim sačuvanim predmetima.
Veliki apartman u glavnoj kući proteže se kroz tri gornje etaže - objedinjenu kuhinju i blagovaonicu u kojoj dominiraju topli smeđe-žuti tonovi u epoksi podu i naglašenom dijelu kuhinjskog otoka, zatim galerijski salon s malom kućnom bibliotekom te spavaću sobu s vlastitom kupaonicom otvorenog tipa.
Budući da je nekadašnja visina od poda do stropa iznosila 1,20 metara, izvedene su tanke čelične spregnute konstrukcije koje su ostale vidljive. Po mjeri su ugrađeni i čelični prozori, no posebno je impresivno samostojeće skulpturalno spiralno stubište izvedeno bez nosivog zida!
Nije samo kravata: Jedna monstera nosi hrvatsko ime! Priča o njezinu podrijetlu pravo je iznenađenje
- Inženjer građevine nas je upozorio da ne možemo osloniti stubište na postojeći zid izveden od lošeg kamena, praktički od suhozida, pa smo ga zamislile kao zasebno tijelo unutar kuće. Svaki dan šalovala se jedna stepenica... - prepričava.
Atmosferi pridonose i sačuvani komadi namještaja, poput klupe u kuhinji i kreveta na gornjoj etaži.
- To su originalni kreveti stari više od stotinu godina. Bili su dugački 1,70 metara, pa smo produživali bočne stranice. Sve što se moglo i dalo spasiti, spasili smo. Ali bilo je jako skupo to sve voziti u Rijeku i restaurirati, da smo na kraju već polako i odustajali. Ali onda me sestra, moram priznati, posramila, podsjećajući da su nekada ljudi sve to nosili starim putem i uz pomoć magarca. Onda sam odlučila sačuvati nešto iz svake kuće. A nalazile smo svašta: šivaće mašine, molitvenike, krštenice, fotografije... - nabraja Ingrid.
Iako je Nataša završila fizioterapiju, a Ingrid studij prava, obje imaju snažan senzibilitet za kulturu i umjetnost. U kućama su tako izložena djela brojnih hrvatskih umjetnika.
Nina Atević Murtić, s čijom obitelji njeguju prijateljski odnos, posebno je za ove kuće izradila keramičke stolove, dok pojedine zidove krase kompozicije umjetnika i slikara Borisa Bedrača, iz ciklusa Energy Softwares.
Kući broj 5 pripada i pomoćni objekt Magazin, površine 35 kvadrata. Izraz "magazin" označava nekadašnji poljoprivredni objekt odvojen od stambenog dijela. Takvi su se objekti koristili za razne svakodnevne poslove, poput mljevenja brašna, pečenja kruha, proizvodnje rakije i slično. Magazin kuće broj 5 jedan je od najstarijih u selu i koristio se za pečenje kruha. Danas je preuređen i prenamijenjen, baš kao i prostor nekadašnje seoske konobe Mali raj, površine 25 kvadrata. Oba ta preuređena objekta, nazvana Small Spaces, sadrže dnevni boravak, galeriju za spavanje, kupaonicu i terasu.
Zelena oaza od 25 metara četvornih s povrtnjakom na zagrebačkoj Trešnjevci
S terase Magazina gotovo da se nazire guvno - ravna površina okružena suhozidom koja je nekada služila za vršidbu žita uz pomoć stoke, a sada u ljetnim mjesecima postaje pozornica za jazz koncerte, ugošćujući neka od najvećih imena jazz scene, poput Elvisa Stanića, Zvjezdana Ružića, sastava Borna Šercar’s Jazziana Croatia i pjevačice Astrid Kuljanić.
Ingrid se prisjeća i jedne simpatične anegdote.
- Za vanjske prostore iskoristili smo stare industrijske posude od gize iz riječke tvornice motora i ljevaonice Rikard Benčić te ih prenamijenili u rasvjetna tijela. Kada je legendarni hrvatski jazzist održao koncert na terasi, prije nastupa obilazio je svjetiljke i kucao po njima. Svaka je proizvodila drukčiji ton - prepričava.
Dok su kuće 11 i 5 namijenjene smještaju četiri osobe, Small Spaces su namijenjeni samcima ili parovima. Na raspolaganju su im preuređena terasa nekadašnje konobe i zajednička kuhinja. Upravo se u sklopu zajedničke kuhinje nalazi i nekadašnja cisterna, kakve su bile sastavni dio gotovo svake kuće, smještene izvan njezinih gabarita. Neke su danas isušene, druge zatvorene, no ova je prekrivena staklenom plohom koja omogućuje pogled u njezinu unutrašnjost.
Ako se promatraju i oni najsitniji detalji, u zajedničkoj kuhinji može se uočiti i crno-bijela fotografija Guerina, kao podsjetnik na početak ove sestrinske avanture.
Natašine su kuće broj 1 i 9, a one pričaju svoje priče. Koncept uređenja prati ista filozofija, no upravo ih povijesni kontekst čini jedinstvenima. Prizemlje jedne od njih služilo je kao škola, dok se u drugoj nalazila kapelica, što potvrđuju i brojni sačuvani detalji. No o tome nekom drugom prilikom...


Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....