Što je stvarno potrebno za život? Koliko mentalnog prostora zauzimaju materijalne stvari oko nas? Je li minimalizmom moguće postići slobodu uma i duha? Što je funkcija, a što samo želja? Kako prostor od 74 metra četvorna smjestiti u montažni blok od betonskih ploča tako da troje ukućana ima privatnost, a ujedno i prostor za druženje? Ova i mnoga druga pitanja su sami sebi postavili arhitekti iz studija RDTH architekti dok su pokušavali osmisliti obiteljski stan u Pragu.
"Gospođa H primijetila je naš rad na TV-u. Javila nam se dan nakon emitiranja reportaže o našem projektu ‘Arhitektovog stana‘. Vlasnica ima dva sina, blizance, i odgaja ih sama. Rekla nam je da i ona ima stan u bloku i da bi voljela da za nju i njenu djecu projektiramo apsolutno "čist" i moderan stan. Obavijestila nas je i da posjeduje još jedan stan u Pragu u kojem može udobno živjeti, tako da možemo biti slobodniji u svom poslu" - govore arhitekti na samom početku.
Velika prednost montažnih betonskih pločastih stanova je to što se obično mogu gotovo potpuno reprogramirati. Najveća vrijednost koja se zbog toga može stvoriti je više slobodnog prostora.
U prvim su koracima gospođa H i arhitekti su istraživali koliko daleko je ona spremna ići i koje su temeljne vrijednosti koje bi se trebale odražavati u ovoj rekonstrukciji. Bio je to očito način materijalnog i formalnog minimalizma, pa čak i asketskog pristupa životu, potreba za odbacivanjem banalnih ukrasa i volja za stvaranjem "ugodnog" prostora samo za nužne potrebe obitelji.
"Pitali smo, primjerice, treba li joj spavaća soba danju, a dnevni boravak noću. Njezina skromnost i otvorenost doveli su nas do zaključka da se radi o ukorijenjenoj navici te da odluka o navikama ovisi isključivo o korisniku i okolnostima u njegovom životu. Preskakanje nekih navika legitimna je opcija pri odlučivanju o budućem uređenju prostora u kojem ćete živjeti, a može donijeti niz prednosti. I tako, njena spavaća soba nastaje od dnevne sobe, a dnevna soba, s druge strane, od spavaće sobe. Osim toga, gospođa H bez problema može spavati na običnoj sofi. Ona, međutim, ponekad treba mogućnost barem vizualne privatnosti. Dovoljna joj je obična zavjesa da zadovolji tu potrebu. Iza zavjese se pojavljuje vlastiti svijet. To nije samo spavaća soba s gotovo savršenim blokiranjem sunčeve svjetlosti pomoću zavjesa za zamračivanje. Može biti i kino. Ako gledate film sa slušalicama na ušima, nitko tko se kreće uokolo možda ne zna da se odvija glasna akcijska scena. Film ostaje unutra i ne smeta onima koji ne žele gledati i slušati. Mogu pripremiti ručak ili večeru i pojesti ga u miru ili razgovarati kao iza zida. Mnogo je situacija i scenarija međusobnih kombinacija. Ova dva svijeta iza tanke opne su povezana, ali mogu dobro funkcionirati autonomno sve dok se poštuju. Kada se zavjesa povuče, to je klasični dnevni boravak s kuhinjom i blagovaonicom u kojem je obitelj na okupu. Zavjesa tada postaje ne samo pristojan ukras, već i poboljšava akustiku velike prostorije" - objašnjavaju arhitekti.
Kako saznajemo gospođi H je prije svega bilo je važno da njezini sinovi imaju svoje privatne sobe. One su simetrično identični. Svaka ima radni stol preko cijele širine sobe, ugradbeni ormar i krevet na razvlačenje. Može poslužiti kao klasičan krevet za jednu osobu, kauč ili na izvlačenje kao skromni bračni krevet. Kada trebaju učiti, gledati serije ili se samo izležavati, lako se može premjestiti u središte sobe. Podesiva zidna svjetiljka dobro funkcionira u gotovo svakom položaju kreveta. Kada je neko vrijeme potrebno malo više prostora, primjerice za vježbanje, cijeli krevet se može pomaknuti ispod stola koji nema noge i pričvršćen je na čelične nosače sa zida. Kroz krovne prozore iznad garderobnih ormara sunčeva svjetlost dopire do ulaznog hodnika i kupaonice.
Jednoličan linearni blok bijelog utilitarnog namještaja proteže se cijelim stanom, od poda do stropa. Integrira kuhinju, puno prostora za pohranu, prostor za perilicu i sušilicu, te odvojeni prostor toaleta.
Strogost koja prati cijeli projekt prirodna je za stan od montažnih betonskih ploča te se odrazila i na rješenje ugradbenog namještaja. Sav namještaj i površine, osim zavjesa i podova, su bijele boje. Zajedno stvaraju neutralnu pozadinu koja omogućuje slobodan izbor samostojećeg namještaja, dodataka i sobnih biljaka. Drvo koje je ugodno na dodir koristi se na blagovaonskom stolu i radnim stolovima u dječačkim sobama.
Međutim, pojavljuje se plava boja koja igra važnu ulogu ovdje. Gospođa H voli plavo. Istovremeno je posvuda i nigdje. Skriven je i pojavljuje se kad god se nešto otvori. Nalazi se u svakom ormaru, kuhinjskom elementu, toaletu ili kupaonici.
"Drugi sloj ornamentike je manje uočljiv, ali se može lako uočiti. To su spojevi konstruktivnih betonskih ploča i tretirani "ožiljci" nakon uklanjanja pregrada. Ovi dijelovi predstavljaju sjećanje i karakter izvornog montažnog betonskog stana. Nije nam cilj bilo sakriti ih kao da su nešto ružno. Stan od montažnih betonskih ploča nema se čega sramiti. Oni su dio njegove prirode." zaključuju za kraj arhitekti.
