Otkako je uselio u novi stan u zagrebačkoj podsljemenskoj zoni, opernom pjevaču Ronaldu Brausu život se iz temelja promijenio. Dvadeset godina živio je u Ilici i uživao u vrevi centra grada, no sada je stigao trenutak za odmor na obroncima Sljemena, u Dedićima, gdje se svakog jutra budi uz mir i tišinu. Stan od 72 četvorna metra ima dnevni boravak s blagovaonicom i kuhinjom, jednom spavaćom sobom te velikom kupaonicom. No ono što je zbilja vrijedno, a do sada nije imao, je terasa na koju se izlazi i iz dnevnog boravka i iz spavaće sobe.
- Što se tiče stila, ima tu svega - od modernog do lijepih starih komada. Ne mogu zamisliti stan koji u konceptu nema mješavinu stilova, jer sam i ja očito takav. Osobno mislim da je kod uređenja stana dobro konzultirati arhitekta. Imam sreću da među najbližim prijateljima imam sjajnih arhitekata pa sam tako svog prijatelja Mattea Trombu iz Rovinja zamolio za malu pomoć, koja se pretvorila u kompletnu adaptaciju stana. Nisam morao ništa rušiti, ali sam mijenjao sve što se moglo. Lijepo je kad možeš urediti za sebe, a još je ljepše kad imaš prijatelja arhitekta koji razumije tvoje prohtjeve. S Matteom je sve išlo lako, on posluša mene pa na kraju ja njega i stvar je riješena - kaže Ronald Braus, dodajući kako se još uvijek upoznaje s novim stanom jer za to treba vremena. Za sada se u njemu jako dobro osjeća, a to je najbitnije.
Puno stvari je preselio iz starog stana, a njemu je najvažniji pijanino koji mu je davnih dana, prije četrdesetak godina poklonila pokojna mama Žana.
- Na njemu sam i vježbao i svirao na tulumima. Išao je sa mnom od Rovinja preko Ilice pa sad na brdo… Iako u svom stanu u Rovinju imam vrijedniji instrument - koncertni klavir, ovaj je i dalje u srcu. Naravno, tu su umjetničke slike, kao i fotografije koje nas podsjećaju na prošlost i neke lijepe trenutke. Imam divnih slika od kojih moram izdvojiti velike formate akademske slikarice Lade Luketić, ali i brojne druge koje su darovi dragih prijatelja. Mislim da svakom predmetu koji uđe u stan treba vremena da nađe svoje mjesto tako da ne žurim s detaljima - govori Ronald, koji je po prirodi društven pa mu je drago da se stan sviđa i njegovim prijateljima.
Omiljeni kutak mu je kauč koji mi je darovala najbolja prijateljica Valentina iz Rovinja. Obožava se zavaliti u njega i čitati, najradije monografije nekih njemu dragih i važnih ličnosti.
Prijatelji ga rado posjećuju jer se kod njega uvijek nešto događa. Kuha se, pijucka…
- Dovoljna je dobra tjestenina al dente i čaša vina i svi su zadovoljni. Obzirom da sam prijatelj i sa brojnim vinarima, do sad se nitko nije žalio na izbor vina - otkriva Braus.
Još uvijek nema neki kutak koji bi ga podsjećao na dugogodišnju pjevačku karijeru. Skuplja brojne članke, isječke iz novina i intervjue, no još nije pronašao dovoljno vremena da sve to posloži po kronologiji. Sa sakupljanjem članaka o njemu počela je baka i unuk joj je danas zahvalan na tome.
I doma rado zapjeva, ali ne svaki dan.
- Ne znam koliko baš susjede veseli moje pjevanje, tako da sam oprezan s time. Pjevam kad nešto novo učim, a ponekad uz prijatelje zapjevam u ležernijem tonu. Sretan sam što moj nećak pokazuje interes za glazbu pa makar i kroz igru. Čim vidi klavir sjeda za njega i svira - kaže s ponosom.
Najbolje ga opušta topla kupka i gledanje televizije (spada u onu generaciju kod koje televizor mora bit upaljen i kad ga ne gleda), kuhanje za prijatelje, listanje časopisa… Kad je u pitanju hobi, kaže da mu je posao ujedno i hobi, jer ga radi sa zadovoljstvom.
- Pjevam, glumim, vodim programe, organizira, dirigiram, putujem… Zapravo mi hobi postaje spavanje, kad dođe na red. Slobodno vrijeme volim iskoristiti tako da upoznam nove gradove i ljude… Obožavam ljeti plivati i dane provoditi na plaži, dok mi je zimi skijanje i boravak u planini prvi izbor. Puno vremena provodim na putu, a život mi se odvija u dva grada koja obožavam - Zagrebu i Rovinju. Koliko sam se puta vozio tom trasom, za mene je Gorski Kotar kao privatno dvorište. No kad sam doma, sve ide polagano, a najveći mi je užitak sjediti na terasi te uz laganu meditaciju i čašu vina gledati Medvedgrad. Na njoj nedostaje još samo jedan elegantni roštilj, ali za to ću pričekati ljeto - kaže Ronald Braus.
