Ipak, on je taj put prošao, danas sa suprugom Petrom i njihovom djevojčicom živi u prizemnici od 110 kvadrata u zagrebačkoj Brezovici, a još čeka izdavanje uporabne dozvole. Ovo je kratki pregled njegove “avanture”.
BLOG: HIŽA.XYZ
TKO JE POKRENUO BLOG HIŽA.XYZ?
Ivan Kocijan nije građevinar, niti je na bilo koji način povezan s građevinom. Po struci je magistar elektrotehnike, komunikacije i računalstva, a kad je počeo graditi kuću, nije znao koji je postupak, na što sve treba pripaziti te koje papire treba srediti. S vremenom je prikupio ponešto iskustva koje je odlučio podijeliti na svojem blogu hiza.xyz.
- Postoji nekoliko stranica o gradnji kuće, međutim, na većini njih možete pročitati kako ljudi prigovaraju našim zakonima, državnoj upravi i kompletnom postupku. Iako se slažem s njima, smatram da takve objave ne pomažu. Na hiza.xyz trudim se objektivno i jasno objasniti što je sve potrebno u određenoj fazi gradnje ili održavanja kuće, da drugi ne bi morali provesti sate istražujući - kaže.
Ipak, ističe da objave dolaze iz njegova osobnog iskustva i ne moraju nužno odgovarati potrebama svakog pojedinca koji se upušta u projekt kupnje građevinskog zemljišta i gradnje obiteljske kuće. Iz tog razloga pokrenuo je i forum na kojem posjetiteljima bloga prepričava isključivo vlastite dojmove te ih potiče na razmjenu informacija.
Želja, trud, ali i upornost. Tako bismo najkraće mogli opisati projekt gradnje kuće u zagrebačkoj Brezovici, u kojoj danas živi tročlana obitelj Kocijan. No, prije nekoliko godina, kad su Ivan Kocijan i njegova tadašnja djevojka, a danas supruga Petra, tek počeli tragati za građevinskim zemljištem, nisu znali što ih sve čeka. Ipak, imali su sreću što su već za mjesec, dva pronašli idealnu parcelu na kojoj bi gradili obiteljsku kuću.
- Mnogi odustaju od traženja zemljišta na nekom području samo zato što netko kaže da su cijene ‘visoke’. No, moguće je platiti dvostruko više ili manje po kvadratu od prosječnih iznosa, sve ovisi o tome za koliko vlasnik želi prodati. Ako znate područje na kojem biste gradili, predložio bih da se, uz provjeru na oglasniku, obiđe lokacija i pogleda gdje sve ima praznih parcela. Supruga i ja smo se vozili automobilom i gledali što nam se sviđa pa potražili vlasnika kako bi vidjeli prodaje li se zemljište. Na kraju smo kupili zemljište koje uopće nije bilo u oglasniku, niti je bio natpis da se prodaje. Naravno, nekima je ovo neugodno pa mogu otići na katastar.hr i pronaći sve što ih zanima online - prepričava Ivan Kocijan, dodajući da su odabrali zemljište u Brezovici, a presudan je bio pravilan oblik parcele (30 x 30 metara) te mirna, slijepa ulica sa samo 10-ak kuća.
Kad su oni 2018. tražili zemljište, cijene su se kretale od 30 do 50 eura po kvadratu. No, u međuvremenu su zemljišta znatno poskupila pa te cijene vjerojatno ne odgovaraju današnjoj situaciji. Također, ističe da im je najvažniji dokument prije same kupnje bila Lokacijska informacija, u kojoj se među ostalim navodi i dopuštena izgrađenost građevinskog zemljišta. U njihovu slučaju ona je bila 30 posto iako to nisu iskoristili maksimalno.
Drugi razlog zbog kojeg mnogi odustaju od kupnje je “preveliko” zemljište. No, uvijek se može parcelirati ako to odgovara i vlasniku. To podrazumijeva stvaranje nove katastarske čestice koja će biti odvojena od ostatka zemljišta. Taj proces traje otprilike sedam do osam mjeseci, no postoje načini kako ga ubrzati.
- Primjerice, mi smo sami obilazili vlasnike susjednih zemljišta. Zanimljiva priča oko ovoga je da mi je geodet rekao da će se to oduljiti bar na tri, četiri tjedna jer je parcelu kraj nas kupila osoba koja živi u Nizozemskoj. Papiri se moraju poslati na adresu gdje je osoba prijavljena te ako se ne žali u roku dva ili tri tjedna od trenutka kad primi papire, smatra se da se osoba slaže s parcelacijom. Budući da je zemljište koje smo našli bilo u starom oglasu, nazvao sam agenciju i očekivano, nisam dobio kontakt osobe koja je kupila zemljište. No, bio sam uporan i doznao ime osobe koja ga je prodala. Nakon 10-ak poziva došao sam do te osobe, koja mi je dala kontakt kupca. Poslao sam papire mailom, a natrag sam ih dobio poštom, potpisane. Dakle, sve je bilo sređeno u manje od tjedan, samo je trebalo malo upornosti - prepričava.
Kod odabira zemljišta uvijek je, ističe, potrebno malo kompenzirati, odnosno odreći se nekih stvari. Ali da sad kupuju zemljište, kaže da bi kupili isto. Jedino bi više pozornosti obratili na orijentaciju i ulaz na zemljište jer o tome ovisi položaj kuće.
Samo potpisivanje kupoprodajnog ugovora i upisa zemljišta u katastar i gruntovnicu proteklo je relativno jednostavno, a plaćeno je i tri posto poreza na kupnju zemljišta. Troškovi javnog bilježnika kod potpisivanja kupoprodajnog ugovora iznosili su 200 kuna, a platili su 40 kuna biljega za upis u katastar. Upis u gruntovnicu posljednjih je godina puno jednostavniji jer se može odraditi kod javnog bilježnika koji podnosi elektronički prijedlog za upis u zemljišnu knjigu, bez obzira na to gdje je nekretnina smještena, a to stoji 270 kuna. Ako, pak, sami predajete zahtjev, upis stoji 250 kuna. No, tu postoji jedna “caka”.
- Rok za upis je 60 dana te ako u tom roku ne upišete zemljište, obračunat će se pristojba u peterostrukom iznosu. Kako bi se to izbjeglo, predlažem da se odmah pokrene postupak upisa - savjetuje.
Najzabavniji dio procesa gradnje kuće, nastavlja, bio je idejni projekt.
- I tu najčešće mora doći do kompenzacija jer nije moguće ispuniti sve želje, koliko god se trudili. Nekad sam mislio da mi treba spavaća soba veličine 25 kvadrata s dodatnih 10 kvadrata garderobe, ali sam u nekom trenutku shvatio da mi je važnije imati mjesta za stol u blagovaonici. Naravno, ovo se ne odnosi na situaciju u kojoj postoji neograničen budžet - kaže i dodaje da je prvi zahtjev prema arhitektu bila garaža spojena s kućom.
- Druga najvažnija stvar bila nam je da je kuća prizemnica, ne veća od 100 kvadrata. Ni supruga ni ja ne volimo velike kuće, a naša na kraju ima 110 kvadrata s garažom od 40 kvadrata, što je u granicama onoga što smo htjeli. U tih 110 kvadrata uspjeli smo staviti sve što smo htjeli: kupaonicu, odvojeni toalet, tri sobe i 50 kvadrata dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice - kaže.
Nakon idejnog projekta i dobivanja posebnih uvjeta koji, usput rečeno, nisu bili izdani u zakonskom roku, radio se glavni projekt, na temelju kojeg se izdaje građevinska dozvola - skup projekata koji dokazuju da buduća kuća ispunjava zakonske zahtjeve. Cijene glavnog projekta su šarolike i ovise o arhitektu, a većina njih naplaćuje po kvadratu projekta. U Zagrebu, raspon cijena u to se vrijeme kretao od 15 do 35 eura po kvadratu, a prema nekim informacijama, arhitekti izvan Zagreba mogu napatiti i puno manje pa je preporuka zatražiti ponude od dva, tri arhitekta.
Nakon izdavanja građevinske dozvole uslijedio je začuđujuće kompliciran i iscrpan proces pronalaska majstora za gradnju.
- Prije nego što se uopće krene u potragu za majstorima, savjetujem da imate građevinsku dozvolu. Ne treba biti pravomoćna, ali bilo bi dobro da je izdana. Puno majstora ne želi ništa konkretno dogovarati bez nje. Nisam u potpunosti shvatio zašto, ali moja pretpostavka je da ne žele dati ponudu i obećavati se prije nego što su sigurni kako će kuća izgledati i kad će moći početi gradnja - kaže Ivan, dodajući da je poželjno raspitati se kod arhitekta i poznanika za preporuku. Tada su najveće šanse dobiti kvalitetnog majstora. Druga mogućnost je raspitati se na forumima, no ni to nije garancija za dobar odabir.
Posebno je važan, ističe, odabir nadzornog inženjera, a najgore što netko može napraviti jest odabrati ga preko izvođača radova. Naime, nadzorni inženjer mora biti nepristran i raditi u interesu investitora. Pritom nadzor nije jeftina stavka jer stoji često koliko i izrada glavnog projekta. Ovisno o dogovorenim stavkama, nadzor gradnje stoji od 1000 do 3000 eura. Cijena ovisi o nekoliko faktora, a najvažniji je koliko puta nadzorni inženjer dođe na gradilište.
Za one koji ne znaju, ističe, gradilište je potrebno pisano prijaviti nadležnom uredu za graditeljstvo i prostorno uređenje, nakon čega slijedi iskolčenje građevine, osiguranje gradilišta te izrada ploče koja sadrži ime investitora, projektanta, nadzora gradnje i izvođača radova. I napokon, gradnja je mogla početi.
- Žalosno, ali godinu i pol dana trebalo nam je samo da sredimo papire, kuću smo izgradili u kraćem periodu - kaže. Ukratko, gradili su kuću koja ima trakaste temelje, zidali ciglom, betonirali deku, izradili krovište, postavili stolariju, izvodili instalacije...
Svakako jedna od najvažnijih, ali i najskupljih stavki pri gradnji kuće, kaže, odabir je grijanja.
- Iako se ne čini tako, to je najvažnija i najteža odluka. Tlocrt, krov, prozori, vrata i sve ostalo puno su lakše odluke nego grijanje. Nekoliko smo mjeseci supruga i ja proučavali sustave grijanja i raspitivali se što je sve moguće ugraditi prije nego što smo odlučili. Na kraju smo ugradili dizalicu topline s podnim grijanjem. Da radimo sve ispočetka, sigurno bismo ugradili isti sustav. Dizalica radi bez prestanka od studenoga do travnja i uvijek je toplo u kući. Nema razmišljanja kad ćete upaliti grijanje i nema situacije da se ujutro probudite pa je hladno u kući - kaže, dodajući da su dizalice topline danas vrlo popularnije, što nije bilo slučaj prije tri, četiri godine, kad je radio projekt.
U konačnici, gradnja je trajala deset mjeseci, s tim da je fasada napravljena šest mjeseci nakon useljenja. Trenutačno još čeka izdavanje uporabne dozvole.
Što se tiče samog uređenja i opremanja, kaže da nisu imali neki željeni stil. Prije dvije godine u trendu su bili bijeli interijeri, a to je bilo nešto što nikako nisu htjeli pa su odabrali kombinaciju drva i sive boje. Pri uređenju dječje sobe htjeli su izbjeći roza boju, a odlučili su se za šareno i veselo uređenje.
- Kad bih mogao nešto mijenjati, vjerojatno bih natkrio cijelu terasu. Sad imamo dio od 10 kvadrata koji nije natkriven jer smo se bojali da neće biti dovoljno svjetla u kući, međutim, pokazalo se da ga ima i više nego što je potrebno - kaže i dodaje sa smiješkom da mu je najdosadnija faza cijelog procesa bila odabir lustera. Priznaje da i nakon dvije godine imaju samo jedan luster, a tako će, smije se, biti još neko vrijeme.
ŠTO SE MOŽE DOZNATI IZ LOKACIJSKE INFORMACIJE?
1. Je li na zemljištu dopuštena gradnja i na kojem području. Može se kupiti zemljište od 1000 kvadrata, ali se na samo 200 kvadrata može graditi. Na kartama koje se dobiju uz dokument je prilično jasno naznačeno na kojem je dijelu dopušteno graditi.
2. Koja je najmanja veličina parcele za gradnju kuće. Primjerice, najmanja veličina parcele u području na kojem smo supruga i ja kupili zemljište je 350 kvadrata. Iako izgleda malo, vjerujte, puno je kuća u Zagrebu sagrađeno na zemljištima od 300-400 kvadrata.
3. Koja je najveća dopuštena izgrađenost zemljišta. Govori koliki dio zemljišta može zauzimati vaša kuća i pomoćni objekti. Primjerice, ako se kupi zemljište od 1000 kvadrata koje ima najveću dopuštenu izgrađenost od 30 posto, svi objekti moraju se staviti na 300 kvadrata.
4. Kolika mora biti minimalna udaljenost građevine od susjedne parcele. U Zagrebu je to tri metra, a vjerujem da je ista praksa i u većini Hrvatske. Osim u Zagrebu na Kajzerici, ondje vrijedi pravilo tri centimetra.
CIJENA PARCELACIJE I UPIS VLASNIŠTVA
Geodet - 7000 kn
Diobni ugovor, kupoprodajni ugovor i molba za upis u gruntovnicu - 4000 kn
Troškovi upisa u zemljišne knjige - 250 kn
Ovjera kupoprodajnog ugovora kod javnog bilježnika - 250 kn
UKUPNO = 12.000 KN
ŠTO SE SVE PLAĆA PRIJE POČETKA GRADNJE?
Uz same troškove koje nameće država (HEP, komunalni i vodni doprinosi) moraju se platiti usluge arhitekta i geodeta, a ovo su prosječni iznosi troškova za kuću površine 100 kvadrata u Zagrebu.
GLAVNI I IDEJNI PROJEKT - Te projekte izrađuje arhitekt, a bez njih se ne može dobiti građevinska dozvola. Cijene se u Zagrebu kreću od 15 do 35 eura po kvadratu, a uzme li se srednja cijena od 25 eura po kvadratu, troškovi te stavke iznose 2500 eura. Kao primjer, uzet ćemo srednju cijenu od 25 eura/m2, tako da troškovi za kuću od 100 m2 prosječno iznose 2500 eura.
GEODETSKI PROJEKT - To je dio glavnog projekta, ali u većini slučajeva naplaćuje se odvojeno. Cijene variraju ovisno o području i angažiranom geodetu, a prosječna cijena je 1000 eura.
PRIKLJUČAK ZA STRUJU - Ta stavka ovisi o snazi priključka koji se uzima. U pravilu se obiteljske kuće spajaju na jednofazni priključak snage 9,20 kW. Jedinična cijena je 2125 kn/kW, što za kuću u Brezovici iznosi 19.550 kuna (oko 2600 eura).
PRIKLJUČAK ZA PLIN - Cijene ugovaranja priključka za plin variraju i ovise o troškovima gradnje i kreću se od 5500 do 8000 kuna. Uzme li se, primjerice, srednja cijena, to ispada 6750 kuna (oko 900 eura).
VODNI DOPRINOS - Plaća se Hrvatskim vodama za zaštita od poplava. Cijena se plaća po m³, a iznosi 8,44 kn/m³. Bez nacrta teško je znati obujam kuće, ali u ovom primjeru kuća ima otprilike 300 m³. Vodni doprinos tako iznosi 2532 kuna (oko 340 eura).
KOMUNALNI DOPRINOS - To su sredstva namijenjena za održavanje komunalne infrastrukture. Zagreb je podijeljen u četiri zone, a najskuplja stoji 118,00 kn/m³. Komunalni doprinos u tom slučaju iznosi 35.400 kn (oko 4700 eura).
GRAĐEVINSKA DOZVOLA - Naravno, treba platiti i administrativne troškove građevinske dozvole koji iznose 800 kuna (oko 110 eura).
* KAD SE SVE ZBROJI, ukupni troškovi do početka gradnje za kuću od 100 kvadrata iznose 12.150 eura. Od tog iznosa, čak 70 posto ide državi.
TRAKASTI TEMELJI ILI TEMELJNA PLOČA?
Prije nego što se krene s iskopom, važno je znati da postoji više vrsta temelja, a dva najčešća u Hrvatskoj su trakasti temelji i temeljna ploča.
- Izbor temelja ne ovisi o vama, nego o tlu na kojem radite te statičaru koji će napraviti proračun. Puno sam se raspitivao o toj temi i ono što sam zaključio bilo je prilično očito. Jedni će reći da je bolja temeljna ploča, drugi da su trakasti temelji, međutim, ovdje ćete morati vjerovati statičaru. Na jednom forumu pročitao sam da arhitekt klijenta ispituje kakve želi temelje. Ako imate arhitekta koji postavi takvo pitanje, vjerojatno biste trebali otići od njega. On je taj koji bi trebao znati što je bolje u određenoj situaciji - savjetuje.
BETONIRANJE DEKE: FERT GREDICE ILI AB PLOČA?
Nakon gradnje temelja i zidanja prvog (ili jedinog) kata, vrijeme je za betoniranje deke.
- Ovisno o projektu, deka može biti izvedena od fert gredica ili pune armirano betonske ploče. Fert gredice rade se na način da se prvo postave one, a između njih dolazi cigla. Na postavljenu ciglu stavlja se armatura i na sve to ide beton. Fert gredice su jeftinije i brže se postavljaju od pune ploče, međutim, ne koriste se ako je raspon između zidova veći od pet metara. U tom slučaju ide puna ploča koja je teža za izvođenje jer treba napraviti oplatu te složiti armaturu i potporne stupove. Na mom projektu je situacija takva da imam kombinaciju jednog i drugog. Jedan dio kuće je 8 x 6 metara bez zidova pa je u tom dijelu išla puna ploča. Drugi dio kuće napravljen je od fert gredica. Što će se koristiti, ovisi o statičaru - kaže.
Koliko je izvođač ravno ili neravno napravio deku, vidi se nakon žbukanja i gletanja.
- Nažalost, nemam savjete kako to izbjeći, svaka deka će biti neravna, samo se morate nadati da se to u konačnici neće vidjeti. Ako bude jako neravna, možete staviti knauf na strop i to se neće vidjeti. Naravno, to je još jedan dodatan trošak pa morate procijeniti koliko vam to smeta - napominje.
IZRADA KROVIŠTA
Zadnja faza grubih radova kod gradnje kuće izrada je krovišta koje se, za razliku od zidanja, kompliciranije i traje dulje. Prizemnice obično imaju kompliciranije krovište, a izrada višestrešnog krova traje dva do četiri tjedna.
Prije izrade krovne konstrukcije potrebno je impregnirati grede. Kod odabira OSB ploča ili dasaka, treba znati da se OSB ploče rade od prešane iverice i da na papiru imaju bolje karakteristike, a grede su povoljnije, ali se savijaju. Osim ako se ne kupe potpuno suhe daske koje onda stoje koliko i OSB ploče. Slijedi paropropusna folija i letve, zatim limarija, kontraletve te crijep.
PVC, ALUMINIJSKA ILI DRVENA STOLARIJA?
Mana drvene stolarije je što je morate često održavati, ali je ekološki najprihvatljivija. PVC stolarija ima dobra izolacijska svojstva, lako se održava te je jeftinija od aluminijske i drvene stolarije. Manji problem kod PVC stolarije je što se, ovisno o vanjskim temperaturama, skuplja ili širi, pa ćete je vjerojatno nakon nekoliko mjeseci morati “podesiti”. Također, treba imati na umu da cijena stolarije raste ako nije u bijeloj boji. Uz aluminijsku stolariju ide najveći energetski razred, ali i najveća cijena.
NA ŠTO TREBA PAZITI KOD GLAZURE I ŽBUKANJA?
Kod žbukanja treba paziti da zidovi budu ravni, kako kasnije ne bi bilo problema s postavljanjem ormara, kuhinje... Kod glazure je, pak, potrebno znati završne visine poda u kući. Nitko se ne želi dovesti u situaciju da se parket ili pločice ne mogu postaviti jer ne stanu ispod ulaznih vrata ili staklene stijene. Također, treba pripaziti kod prijelaza s parketa na pločice.
MOGUĆNOSTI GRIJANJA U OBITELJSKOJ KUĆI
Ivan Kocijan istražio je nekoliko sustava grijanja, a ovo su njegovi zaključci.
GRIJANJE NA LOŽ ULJE
Definitivno je jedan od nepredvidljivih sustava što se tiče cijene. Cijena nafte konstantno se mijenja i može se dogoditi da je danas jedna cijena, a već sutra plaćate puno manje ili više. Te promjene cijena nisu zanemarive jer ako imate spremnik od 1000 litara i cijena se poveća za 20 lipa, plaćate 200 kn više. Što se tiče jednostavnosti korištenja i komfora, ovaj sustav je među najjednostavnijim i najkomfornijim. Jedino o čemu morate brinuti je da u spremniku uvijek ima dovoljno lož ulja kako biste se mogli grijati.
GRIJANJE NA DRVA
Najveća prednost bili bi mali troškovi i osjećaj topline. No, ovaj sustav zahtijeva svakodnevno održavanje i potreban prostor za skladištenje. Kod grijanja na drva može se napraviti kamin ili kupiti peć, a ako je riječ o centralnom grijanju, peć se može spojiti na grijanje, što je dobra opcija jer ne stvara dim. Međutim, ako nestane struje, peć se može pregrijati.
GRIJANJE NA PELETE
Slično je grijanju na drva, međutim, pruža nešto više komfora jer se pelete stavljaju u peć, a ona uzima koliko joj treba. Najveća investicija u ovom sustavu je sama peć koja se čisti rjeđe od peći na drva. Problem ovog grijanja su često nekvalitetni peleti koji izazivaju 90 posto kvarova na pećima.
GRIJANJE NA PLIN
Najkomforniji sustav grijanja. Nikakav trud nije potreban što se tiče pokretanja jer se termostat postavlja na željenu temperaturu i sustav počne grijati. Također, održavanje ovog sustava nije skupo jer se servis bojlera obavlja jednom godišnje. Međutim, plin ima isti problem kao i grijanje na lož ulje, a to je cijena energenta. Također, preduvjet za spajanje na plin je dostupnost plinske instalacije u vašem mjestu. Kod ovog sustava mora se paziti s računima jer je lako moguće da platite više nego što ste potrošili.
DIZALICA TOPLINE
Dizalica topline ili toplinska pumpa je nešto što postaje sve popularnije kod nas. Ovaj sustav se spaja na struju, ali toplinu dobiva iz obnovljivih izvora energije - vode, zemlje ili zraka. Današnje dizalice topline rade do -20 stupnjeva, a preporučuje se i ugradnja el. grijača koji kod jako niskih temperatura pomaže u stvaranju energije. Što se tiče komfora, dizalica topline jednaka je kao i plinski sustav. Iako u nekoj mjeri ovisite o cijeni el. energije nju, za razliku od plina, uvijek možete sami proizvesti koristeći solarne panele. Inicijalna cijena ugradnje ovog sustava je visoka i on se isplati tek za nekoliko godina.
INFRACRVENO GRIJANJE
Prilično nepoznat koncept u našim krajevima, ali sve popularniji diljem svijeta. Sastoji se od panela koji se stavljaju na zid i uključe u struju. Paneli griju zid i tako zagrijavaju prostoriju. Nisam previše proučavao ovaj sustav s obzirom na to da bi panele morao staviti na zid (iako, uski su i neprimjetni). Još jedna stvar, nisam siguran kako se ovim sustavom grije voda jer je on zamjena za radijatore.
UDJELI POJEDINIH FAZA U UKUPNOJ CIJENI GRADNJE KUĆE:
• Građevinska dozvola (idejni projekt, glavni projekt…) – 8%
• Nadzori gradnje – glavni nadzor te nadzori struje, vode i strojarstva – 1%
• Gradnja – temelji, zidanje, stolarija, krov… – 76%
• Unutarnje uređenje – 9%
• Fasada – 5%
• Uporabna dozvola – 1%
*Postotni udio u gradnji odnosi se na prizemnicu od 180 kvadrata građevinske bruto površine u Brezovici
PROJEKTIRANJE UNUTARNJEG PROSTORA
BLAGOVAONICA
Pozicioniranje blagovaonice ovisi isključivo o željama pojedinca, ali na umu treba imati potrebu površinu za sve elemente. Za normalan stol, koji može primiti šest do osam osoba, projektira se prostor najmanje 2,1 x 2,1 metar. Standardna širina stola je 90 cm, stolaca 60 cm i ove dimenzije se smatraju dovoljne za stol.
KUHINJA
Standardna visina donjih kuhinjskih ormarića je 90, a širina 60 centimetara. Prostor potreban za prolaz kreće se od 60-90 centimetara. To su ujedno i dimenzije vrata pa to može biti dobar orijentir ako strahujete da je to nedovoljno mjesta za prolaz.
SPAVAĆA SOBA
Tu je najvažnije imate dovoljno prostora za prolaz s jedne na drugu stranu kreveta. U kućama, najmanja širina glavne sobe koja se projektira je 260 centimetara. To ostavlja 60 centimetara prolaza ako je krevet dužine dva metra.
DNEVNA SOBA
Dnevna soba se može napraviti od 10, 100 ili 1000 kvadrata i nikad neće biti previše. Ali, ako se ne želi pretjerivati, treba paziti da za normalan dnevni boravak treba 3 x 3 metra. To je standard. Nikako ne preporučujem ići ispod toga.
GARAŽA
Teško je odrediti savršenu veličinu garaže, međutim, Ivan Kocijan smatra da je većina garaža koju danas prodaju uz stanove premala. Većina tih mjesta je najviše 2,5 x 5 metra, što je jedva dovoljno za parkirno mjesto. Prema njegovu mišljenju, dobra veličina garaže za jedan automobil je 3 x 6 metra, što je 18 kvadrata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....