Bile su gotovo nezaobilazan dio starih kuća, a onda smo ih desetljećima izbacivali tijekom renovacija, zajedno s tamnim lamperijama, starim podovima i svime što nam se u tom trenutku činilo zastarjelim. Danas se događa zanimljiv obrat. Kaljeve i druge masivne akumulacijske peći ponovno se pojavljuju u suvremenim interijerima - i to ne samo zbog nostalgije.

Njemački AD Magazin krajem prošle godine njihov je povratak opisao kao pravi dizajnerski povratak. Umjesto glomaznih zelenih i smeđih peći kakve mnogi pamte iz kuća baka, nove izvedbe dolaze u pastelnim i zemljanim tonovima, s reljefnim površinama, ručno izrađenim keramičkim elementima i jednostavnim oblicima. Nekadašnje grijaće tijelo tako sve češće postaje jedan od glavnih elemenata interijera. No ono zbog čega su takve peći stoljećima bile praktične nije se promijenilo. Pravilno projektirana masivna akumulacijska peć može nastaviti predavati toplinu prostoriji satima nakon što se vatra ugasi.

Zašto griju još dugo nakon što vatra nestane?

Tajna nije samo u keramičkim pločicama koje vidimo izvana, nego prije svega u onome što se nalazi iza njih. Kod tradicionalnih kaljevih i drugih akumulacijskih peći vrući dimni plinovi ne odlaze najkraćim putem prema dimnjaku. Prolaze kroz unutarnje kanale i pritom zagrijavaju veliku masu materijala koja tu energiju pohranjuje. Zagrijana masa potom je polako predaje prostoriji. Zbog toga se takva peć ponaša bitno drukčije od klasične metalne peći koja brzo zagrije prostor, ali se nakon prestanka loženja i relativno brzo hladi.

Njemački specijalizirani portal Ofen.de navodi da kod masivnih akumulacijskih peći, ovisno o modelu i količini akumulacijske mase, predavanje topline može trajati i više od 20 sati nakon posljednjeg izgaranja. To, naravno, ne znači da će svaka stara kaljeva peć grijati 20 sati niti da je dovoljno običnu peć obložiti keramikom kako bismo dobili isti rezultat. Presudni su njezina unutarnja konstrukcija, masa, materijali, dimnjak, način loženja, ali i prostor koji treba zagrijati.

Šveđani su princip usavršili prije više od 250 godina

Koliko je ta ideja zapravo stara najbolje pokazuje švedski kakelugn, visoka keramička peć koja je danas ponovno poželjan detalj skandinavskih interijera. House & Garden piše da je njezina učinkovitija konstrukcija razvijena još u 18. stoljeću, u vrijeme kada je Švedska imala problema s opskrbom drvom. Godine 1767. pokrenuta je potraga za učinkovitijim načinom grijanja, a Carl Johan Cronstedt razvio je sustav unutarnjih kanala kojima se usporava put vrućih dimnih plinova kroz peć. Umjesto da velik dio proizvedene topline brzo ode kroz dimnjak, zagrijava se masivna konstrukcija koja je zatim postupno vraća prostoriji. House & Garden navodi povijesne primjere peći koje su bile projektirane za vrlo malu dnevnu potrošnju drva. No takve brojke ne treba automatski preslikavati na današnje kuće - potrošnja ovisi o veličini prostora, izolaciji, konstrukciji peći, drvu i načinu korištenja. Princip je, međutim, i danas isti: što više proizvedene energije uspijemo pohraniti u masi peći umjesto da je odmah izgubimo kroz dimnjak, to toplinu možemo dulje koristiti.

Manje strujanja zraka i drukčiji osjećaj topline

Još jedna posebnost masivnih akumulacijskih peći jest način na koji griju. One velik dio topline predaju zračenjem sa svoje zagrijane površine, umjesto da se oslanjaju prvenstveno na brzo zagrijavanje i cirkulaciju zraka. Zbog toga nema toliko intenzivnog strujanja zraka i podizanja prašine kao kod sustava koji prostor dominantno zagrijavaju konvekcijom. Upravo je to razlog zbog kojeg toplinu kaljeve peći često opisujemo kao blagu i ravnomjernu. Nema potrebe da površina bude užarena kako bi prostor bio ugodan - velika zagrijana masa polako predaje akumuliranu energiju. Ali ni tu ne treba otići predaleko. Tvrdnje da su takve peći automatski „zdravije“ od drugih sustava grijanja teško je generalizirati. Ono što možemo reći jest da način grijanja zračenjem može uzrokovati manje strujanja zraka i prašine nego snažno konvekcijsko grijanje.

Peć više ne mora izgledati kao ona iz bakine kuće

Praktičnost je samo polovica priče o njihovu povratku. Druga polovica je dizajn. Nakon godina u kojima su interijerima dominirali jednostavni crni metalni kamini, ponovno se vraćaju keramika, tekstura, zanatska izrada i predmeti na kojima se vidi ljudska ruka. AD Magazin pokazuje koliko daleko taj trend danas ide. Australski keramičar Ben Mazey, primjerice, tradicionalni motiv kamina pretvorio je u gotovo nadrealnu keramičku skulpturu.

Njegov rad obložen je ručno oblikovanim valovitim elementima čiji donji rubovi podsjećaju na nabore tkanine, a u cijelu kompoziciju uklopio je čak i male vaze. Mazeyjev primjer ovdje treba promatrati prvenstveno kao dizajnersku interpretaciju kamina i keramike, a ne kao primjer klasične akumulacijske peći. Upravo zato dobro pokazuje koliko se promijenio naš odnos prema tom dijelu doma - ono što se nekada pokušavalo sakriti danas ponovno može postati predmet oko kojeg se gradi čitava prostorija. AD izdvaja i suvremene kaljeve peći u pastelnim bojama austrijske manufakture Kaufmann Keramik, talijanske keramičke peći La Castellamonte te suvremene modele austrijskog Sommerhubera. Zajedničko im je to da tradicijski materijal više ne pokušavaju učiniti nevidljivim. Naprotiv, naglašavaju ga.

Prije nego što srušite staru peć, dobro razmislite

Trend je posebno zanimljiv za Hrvatsku, gdje se u starijim kućama, osobito u kontinentalnim krajevima, još mogu pronaći stare zidane i kaljeve peći. Ono što se donedavno pri renovaciji često smatralo zastarjelim ostatkom prošlosti danas može biti jedan od najkarakternijih elemenata kuće. Ako je stara peć sačuvana, to ipak ne znači da je dovoljno ubaciti drva i zapaliti vatru. Prije ponovne uporabe treba stručno provjeriti stanje peći, ložišta, unutarnjih kanala i dimnjaka te utvrditi može li se sigurno koristiti ili restaurirati. To je posebno važno kod peći koje godinama nisu bile u funkciji.

Nisu idealne za svakoga

Unatoč svim prednostima, masivna akumulacijska peć nije univerzalno rješenje za svaki stan ili kuću. Za početak, nije riječ o instantnom grijanju. Velikoj masi treba vremena da se zagrije, upravo zato što joj je glavna prednost što se poslije sporo hladi. Takve peći mogu biti vrlo teške, zauzimaju određeni prostor, zahtijevaju odgovarajući dimnjak, pravilno projektiranje i stručnu izvedbu. Treba računati i na nabavu i skladištenje suhoga drva, čišćenje te redovito održavanje dimnjaka i ložišta. Zbog svega toga nije korektno obećavati da će svaka kaljeva peć automatski smanjiti račun za grijanje ili da će svaka kuća trošiti manje drva. To ovisi o cijelom nizu čimbenika - od izolacije i kvadrature do vrste i konstrukcije same peći. Ali ondje gdje za nju postoje uvjeti, princip je vrlo privlačan: vatru ložite određeno vrijeme, masivna konstrukcija pohranjuje dio proizvedene energije, a zatim je još satima polako predaje prostoru. I možda se upravo zato vraćamo nečemu što su generacije prije nas već dobro poznavale. U vrijeme kada tražimo sve pametnije načine grijanja i istodobno ponovno otkrivamo prirodne materijale, zanatsku izradu i predmete koji mogu trajati desetljećima, stara kaljeva peć odjednom više ne izgleda toliko staromodno. Samo je trebalo proći dovoljno vremena da ponovno shvatimo što je kod nje bilo dobro.

U prodaji je ljetni broj magazina Dom&Dizajn!

D&D/