Pametno osmišljenim i prilagođenim dodatkom kontinuirane stolarije od brezova drva arhitekt François Le Pivain preobrazio je nekoć zastarjeli pariški stan svoje sestre u otvoren, svijetao i ugodan dom s obiljem prostora za pohranu.

„Stanovima u Parizu uvijek nedostaje kvadrata“, objašnjava Le Pivain u videu Never Too Small, „pa morate raditi s postojećim prostorom, biti kreativni i stvoriti kompaktan dom koji djeluje što prostranije i što svjetlije.“ Le Pivain, suosnivač SŌNE Building Workshopa, vlastitu je dizajnersku filozofiju primijenio tijekom preuređenja doma svoje sestre, smještenog u blizini povijesnog trga Marché de l’Olive u sjevernom dijelu Pariza.

Pogledajte video!

Zadatak u stanu od 33 četvorna metra bio je upravo onakav kakav bi mnogi priželjkivali: otvoriti prostor, pritom osigurati obilje mjesta za pohranu odjeće i smjestiti sve veću kolekciju biljaka. Više svjetla, više prostora za pohranu i više sretnih biljaka. Kako bi transformirao interijer, Le Pivain uklonio je nekoliko pregradnih zidova, stvarajući osjećaj prostranosti i omogućivši prirodnom svjetlu iz triju velikih prozora da nesmetano teče kroz cijeli stan. Stolarija od breze, izrađena po mjeri, korištena je za redefiniranje rasporeda prostora, pri čemu jasno određuje ulazni dio, kuhinju, podnožje mezanina i dnevni boravak. „Stolarija prolazi kroz čitav volumen stana i stvara fluidnu povezanost među prostorima“, objašnjava Le Pivain.

Maksimalno iskorišten prostor uz promišljena rješenja za pohranu

Stolarija od breze ne definira samo različite zone doma, već ujedno integrira i po mjeri izrađene sustave za pohranu koji se besprijekorno stapaju s arhitekturom stana. „Pokušali smo iskoristiti svaki četvorni centimetar za maksimalnu učinkovitost“, kaže Le Pivain. I to je vidljivo u svakom detalju.

Na ulazu se nalazi ormar pune visine koji ima dvostruku funkciju služi i za svakodnevnu i za dugoročnu pohranu. Kuhinja uključuje ostavu i niz ormarića, što je impresivno, ali i izrazito praktično rješenje za mali prostor. Niski ormarići koji se protežu cijelom dužinom dnevnog boravka istodobno služe kao mjesto za odlaganje i kao platforma za izlaganje biljaka te drugih kolekcionarskih predmeta. Pretinci integrirani u stepenice mezanina nude diskretno rješenje za pohranu stvari izvan pogleda, a ujedno funkcioniraju i kao dodatna mjesta za sjedenje kada dolaze gosti.

Budući da prostora za pohranu nikada nema previše, iskoristio je i otvorene police kako bi definirao rub mezanina, stvarajući ono što opisuje kao „ugodnu spavaću sobu nalik čahuri“, savršenu ravnotežu između otvorenosti i intimnosti.

Dizajn oblikovan otkrićima

Sam proces obnove otkrio je niz neočekivanih mogućnosti koje su u konačnici oblikovale završni izgled stana. Ideja o mezaninu pojavila se tek nakon uklanjanja starog stropa, kada je otkriveno dodatnih 50 centimetara visine, upravo dovoljno da se iznad kuhinje smjesti nova etaža. Jedna promjena koja je u potpunosti transformirala funkcionalnost prostora.

Kupaonica je predstavljala poseban dizajnerski izazov, ali upravo je iz tog ograničenja proizašlo i jedno od najzanimljivijih rješenja. WC i kupaonica, koji su prethodno bili odvojeni, spojeni su u jedinstvenu prostoriju. Izvorni plan uključivao je klasični umivaonik, no nakon početka radova postalo je jasno da se neće udobno uklopiti u prostor. Kao odgovor na taj problem, izrađen je kutni umivaonik po mjeri, koji osigurava i funkcionalnost i lakoću kretanja unutar kompaktnog interijera.

Istodobno s uvođenjem suvremenijih završnih obrada i rješenja, tijekom obnove ponovno su otkriveni i povijesni elementi stana. Originalne stropne letvice, skrivene ispod slojeva prethodnih renovacija, godinama su bile zaboravljene. Umjesto da ih ponovno prekriju, Le Pivain i njegova sestra odlučili su ih sačuvati te obojiti u zelenu boju kao suptilan hommage prošlosti zgrade. Ta neplanirana otkrića postala su jedne od ključnih karakteristika interijera, oblikujući njegov identitet jednako snažno kao i funkcionalna rješenja.

Filozofija kompaktnog življenja

Za Le Pivaina projektiranje malih prostora nije samo pitanje učinkovitosti, već i način redefiniranja urbanog života. „Ne postoji važniji zadatak za arhitekta od oblikovanja prostora za življenje. Upravo u središtu intime i svakodnevice arhitektura dobiva svoje puno značenje“, ističe.

U gradu poput Pariza, gdje je prostor ograničen, a urbana gustoća sve izraženiji izazov, transformacija postojećih stanova predstavlja istodobno nužnost i priliku. „To je temelj održivog i humanističkog urbanog iskustva“, objašnjava Le Pivain.

Stan njegove sestre tako je mnogo više od običnog doma – on je pažljivo osmišljen odgovor na izazove i potencijale suvremenog gradskog života.

Novi broj proljetnog magazina D&D je u prodaji!

Berislava Picek/Cropix