Retro. Moderan. Duhovit. Originalni namještaj. Genijalni detalji. Šaren, ali ne kičast. Želim ga vidjeti uživo. Želim u njemu živjeti. Ovo su samo neke od misli koje su mi prošle kroz glavu kada sam gledala fotografije stana u São Paulo koje mi je poslao Maurício Arruda. To nije još jedan u nizu dobrih stanova koje je Maurício osmislio u svojoj mladoj, ali istovremeno jako uspješnoj arhitektonskoj karijeri.
Ovo je njegov stan. Njegov dom. Intimni kutak koji je organizirao samo za sebe, po svojim guštima, željama i preferencijama. Ono čime se najviše ponosim u stanu jest što je on svojevrsni podsjetnik na modernizam u Brazilu, kaže Maurício. Stoga dopustite da vas malo zagnjavimo i ukratko ispričamo jednu povijesnu pričicu. Nužno je to da bi se shvatilo zašto je simpatični (a neke djevojke u redakciji kažu i jako zgodan) arhitekt ovo izjavio.
Zidovi su bijeli, a pod crni kako bi se koloritni namještaj istaknuo u prostoru
Nakon vojne vladavine od 1930. do 1945. godine, Brazil je “ušao” u demokratsko razdoblje koje je trajalo od 1945. do 1964. godine. Drugim riječima, nakon Getúlija Vargasa, nacionalistički nastrojenog diktatorskog predsjednika koji je provodio populističku politiku, Juscelino Kubitschek de Oliveira poveo ja narod putem gospodarskog procvata.
U Brazilu je nastala prava ekonomska eksplozija koja će trajati do ranih 70-ih godina. No, kako uopće pričati o Brazilu, a ne spomenuti nogomet. Nikako…U tom razdoblju, Brazil je ponovno postao dominantan u nogometnom svijetu pobijedivši Švedsku 5-2 na Svjetskom prvenstvu 1958. godine. To je bio superfantastičan preokret s obzirom na to da su 1950. na Svjetskom prvenstvu izgubili 2-1, a bili su domaćini. Usporedno s gospodarskim rastom, rastao je i razvijao se suvremeni umjetnički i arhitektonski izričaj, a Brasilia je postala novi glavni grad Brazila.
Prilikom prvog posjeta (2. listopada 1956. godine) mjestu izabranom za podizanje novog grada – tada pustoši u središnjem Brazilu, Juscelino Kubitschek de Oliveira entuzijastički je prorekao: “S ove uzvišice, s ovog usamljenog mjesta koje će uskoro postati točka glavnih nacionalnih odluka, vidim budućnost moje zemlje i mogu predvidjeti novu zoru moje domovine koja se, u budućnosti, oslanja samo na svoju sudbinu.
U to vrijeme, São Paulo je imao 2,6 milijuna stanovnika i bio je jedno od glavnih financijskih i kulturnih središta Brazila. Rođenje Brasilije imalo je, pak, golemi utjecaj na moderne izraze, što se ponajviše vidjelo u nizu projekata razvijenih u ovom gradu za koje je zaslužan Oscar Niemeyer. Oscar je brazilski arhitekt i urbanist, jedan od najvažnijih predstavnika moderne arhitekture i pionir upotrebe armiranog betona.
Aktivan je već više od sedamdeset godina, te je jedan od kreatora brazilskog glavnog grada Brasilije, kojemu je zajedno s arhitektom Lucijem Costom namijenio izazito moderan i strog stil. Luciju Costi posao gradnje brazilske prijestolnice ponudio je spomenuti predsjednik Juscelino Kubitschek, a on je svojem učeniku Niemeyeru povjerio projektiranje zgrade Kongresa, Palače pravde, katedrale i stanova.
Novom organizacijom kuhinja je otvorena prema dnevnom boravku
No vratimo se na glavnu priču. Dakle, ekonomski boom, novi glavni grad i dominacija u nogometu zajedno sa zlatnim djetetom Peleom, dali su Brazilu sigurnost, samopouzdanje i moć da stvore novu modernu eru. E sada… kako je sve to povezano s Maurícijevim stanom? Idemo pogledati. Ovaj stan nalazi se u zgradi sagrađenoj 1957. godine, na početku gospodarskog procvata.
Iako je taj procvat zahvatio cijelu zemlju, pa tako i São Paulo, sva pažnja, posebice ona arhitektonska bila je usmjerena prema Brasiliji, što je, htjeli-ne htjeli, São Paulo stavilo u sjenu. Godinama nakon toga, São Paulo ima 20 milijuna stanovnika i opet je financijsko i kulturno središte Brazila. Opet je postao snažan, uzdigao se. Opet je jedan od vodećih gradova nacije.
Tu će se održati i Svjetsko prvenstvo u nogometu 2014., što Brazil, složit ćete se, itekako zaslužuje. Povratak na stan. Maurícijev dom nalazi se nekoliko minuta hoda od Paulista Avenue, glavne avenije u gradu. Izvorna organizacija stana bila je takva da je bio podijeljen na nekoliko područja – područje gdje se živi i druži, područje gdje se radi i područje gdje se spava.
Kada se uselio, arhitekt i produkt dizajner Maurício Arruda odlučio je promijeniti izgled stana i od njega napraviti open space. – Želio sam potpunu otvorenost, tj. stan u kojem se svi mogu besprijekorno družiti, bez prepreka i ograničenja.To je moj stil života. Moram priznati da sam indirektno htio prenijeti i poruku. Poruku da je vrijeme za promjene. Na bolje. Poručiti cijelom svijetu da Brazil ponovno pliva prema površini – ekonomski, socijalno i umjetnički – objašnjava Maurício koji je čim se uselio prvo promijenio lokaciju kuhinje tako što je premijestio spavaću sobu i od dvije kupaonice napravio jednu.
Time je zapravo kuhinju potpuno otvorio prema dnevnom boravku, čime je maksimizirao mogućnost druženja, razgovora, smijanja i pričanja jer sve tri prostorije u kojima se najviše “živi” – dnevni boravak, kuhinja i blagovaonica – u sadašnjem tlocrtu postaju jedna cjelina. – To druženje jako je važan dio brazilske kulture, pa je ovaj raspored puno logičniji nego prijašnji – zaključuje Maurício, pasionirani ljubitelj brazilskog modernizma, što je i više nego vidljivo u njegovu stanu.
Kako bi jezik 50-ih godina prošlog stoljeća prodisao cijelim stanom, Maurício je pod obojao u crno, dok je zidove ostavio bijelima. Sve to napravljeno je samo s jednim ciljem – omogućiti uglavnom koloritnom namještaju da se istakne, a ne da ga pojedu zidovi, strop i pod. – Osmislio sam ovo mjesto tako da bude svojevrsni laboratorij ideja koje okružuju moj um. Ovaj stan odraz je mog rapoloženja. Stanja mog duha, mojih sjećanja, mojeg pogleda na stvari i onog što izaziva moju pažnju – kaže arhitekt.
Središnji dio stana ima mnogo prirodnog svjetla i zapravo je prava mala galerija u kojoj je izložena paleta lokalne brazilske tkanine i namještaja. U ovom dijelu pažnju privlači Bubble svjetiljka s potpisom Georgea Nelsona, klasik dizajna iz sredine stoljeća (1947.) koja je i dio stalnog postava Muzeja suvremene umjetnosti u New Yorku.
Velik broj komada u ovom dijelu stana dio je privatne zbrike samog arhitekta koji je strastveni kolekcionar brazilskog modernog namještaja iz sredine stoljeća. Maurício priznaje kako već godinama marljivo posjećuje razne trgovine i buvljake diljem zemlje te skuplja komad po komad, a kupnjom stana konačno je došao na svoje jer napokon ima prostor u kojem sve skupljeno može izložiti.
Taj centralni dio stana ima i dašak kockarskog u sebi. Zašto? Pa pogledajte samo blagovaonički stol čije su noge zapravo kula od gigantskih karata. Dizajn potpisuje sam Arruda, a stolu su sjajno dodane zelene stolice Jaspera Morrisona koje je napravio za Magis 2005. godine.
Na zidu se nalaze radovi brojnih brazilskih umjetnika poput Marcela Gauterotha, Rafaela Assefa, Felipea Morozinija…a ne može se ne zamijetiti i Florence Knoll sofa iz 1954.godine – još jedan klasik dizajna iz sredine stoljeća koji savršeno paše sa suvremenim fotografijama i ilustracijama Marcosa Villasboasa i J.Borgesa. Asada vas puštamo da uživate u fotografijama ostatka stana… Stvarno je lijep, zar ne?
