Neke se kuće obnavljaju tako da izgledaju kao muzejski eksponati, dok se one druge nastoje vratiti životu. Upravo ovom drugom pristupu pripada obnova funkcionalističke vile u Pragu iza koje stoje češki arhitekti iz Tunicate Studija. Riječ je o kući iz razdoblja 1937. i 1938. godine, koju su izvorno projektirali arhitekti Arnošt Mühlstein i Victor Fürth, autori povezani s funkcionalističkom arhitekturom tadašnje Čehoslovačke.
Prag je u to vrijeme bio jedno od važnijih središta funkcionalističke arhitekture u srednjoj Europi. Riječ je o modernističkom pravcu koji se razvijao između dva svjetska rata, a karakterizirali su ga jednostavni volumeni, ravni krovovi, veliki prozori i naglasak na praktičnosti i kvaliteti stanovanja umjesto dekoracije. Upravo zato mnoge funkcionalističke kuće i danas djeluju iznenađujuće suvremeno.
Ova je vila desetljećima gotovo u potpunosti zadržala svoj izvorni izgled, sve do prve djelomične obnove 1994. godine. No, nakon 2000-ih kuću je ozbiljno oštetio požar, nakon čega je godinama stajala napuštena. Upravo tada počinje njezina nova priča, ali ne kao konzervatorski projekt, nego kao reinterpretacija prostora za suvremeni život.
D&D u prodaji: Stanovi i kuće u Hrvatskoj koji krše pravila - i izgledaju savršeno!
Vlasnici su se arhitektima obratili s djelomično razrađenim projektom rekonstrukcije, stoga su projektu pristupili s već definiranim vanjskim volumenom kuće, dok je interijer zahtijevao potpuno novo promišljanje. Kako objašnjavaju autori projekta, cilj nije bio kuću pretvoriti u “povijesni artefakt”, nego očuvati njezin identitet i istovremeno je prilagoditi današnjem načinu života.
Kuća površine 655 kvadrata prema ulici se ponaša gotovo introvertirano. Ulazno pročelje s malim otvorima djeluje zatvoreno i zaštitnički, stvarajući svojevrsni odmak od gradske vreve. No, upravo zato trenutak ulaska u interijer postaje još snažniji. Nakon predvorja prostor se naglo otvara prema dnevnoj zoni i panoramskom pogledu na Prag, koji je dodatno naglašen novim horizontalnim trakastim prozorom u dnevnom boravku i blagovaonici.
“Željeli smo svjesno naglasiti princip zatvaranja prema ulici i otvaranja prema vrtu”, objašnjavaju arhitekti.
‘Ovako smo na malu parcelu uspjeli smjestiti urbanu vilu, veliki bazen i izdašan vrt‘
Istovremeno su tražili način kako omogućiti protočnost prostora, ali i zaštititi intimnost interijera od neželjenih pogleda. Rješenje su pronašli u kliznoj pregradi izrađenoj od tankih drvenih letvica koja djeluje lagano i nenametljivo, ali jasno definira granice prostora.
Organizacija kuće prati logiku izvornog funkcionalističkog projekta. Prizemlje je zamišljeno kao otvorena društvena zona namijenjena okupljanju i svakodnevnom životu, kat je rezerviran za privatne prostorije, dok podrum objedinjuje tehničke i stambene funkcije. Arhitekti su nastojali povezati prostorije u veće funkcionalne cjeline kako bi interijer djelovao prirodno i fluidno.
Krov ovog sveučilišta pretvara kampus u golemi otvoreni auditorij s 9000 mjesta
Velik izazov predstavljala su postojeća konstruktivna ograničenja koja nije bilo moguće mijenjati. Različite visinske razine i slojevita struktura kuće nisu doživljeni kao problem, nego kao polazište za oblikovanje prostora. Posebno se ističe stubište, gdje su novi zahvati formalno i materijalno povezani s izvornom konstrukcijom kako bi prijelazi djelovali gotovo neprimjetno.
Materijali u interijeru slijede racionalnost karakterističnu za funkcionalističku arhitekturu. Vidljivi betonski elementi naglašavaju strogoću prostora, dok hrastovi podovi unose toplinu i mir. Paleta materijala ostaje suzdržana, bez viška dekoracije, čime dodatno dolazi do izražaja osjećaj smirenosti i prostorne kohezije.
Poseban karakter interijeru daju kamini koji su postali jedan od glavnih motiva projekta. Jedan se nalazi u prizemlju, gdje povezuje dnevni boravak i blagovaonicu, dok je drugi smješten na gornjoj etaži. Oba su oblikovana kao skulpturalni elementi, obloženi patiniranim bakrom koji je realizirao češki studio DURO DESIGN. Upravo zahvaljujući toj metalnoj ovojnici kamini djeluju poput samostalnih objekata unutar prostora i postaju snažni vizualni akcenti interijera.
Projekt dovršen 2025. godine potpisuju Jan Roučka i Dana Szabó, dok je u konceptualnoj fazi sudjelovala i Martina Homolková.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....