O zgradama i planiranju u Beču i Zagrebu

Moje kuće nisu umjetnička djela, a ponavljanje shvaćam kao kompliment, što znači da je koncept dobar i jako sam ponosan na to. Tako je arhitekt Radovan Tajder odgovorio na novinarsko pitanje postavljeno tijekom vodstva po retrospektivnoj izložbi koja je u utorak otvorena u Muzeju za umjetnost i obrt. Naime, model osnovne škole u Prečkom, jedan od prvih Tajderovih radova iz 1974. godine, koji je tada mladi arhitekt zaposlen u tvrtki Didaktainvest osmislio zajedno s kolegom Nenadom Paulićem, pokazao se vrlo uspješnim pa je isti projekt, s malim varijacijama, realiziran još tri puta: u Zaprešiću, Perjavici i Dugavama.

Kako je Didaktainvest bila specijalizirana za opremanje predškolskih i školskih objekata, među najinovativnija Tajderova ostvarenja ubraja se i Megas, komponibilni sustav koji je omogućio slaganje objekata u visinu i bio je idealan za male parcele. Po tom modelu izgrađen je, primjerice, vrtić u Gajnicama, za koji Tajder ističe kako mu je jedan od tri najdraža objekta, no žali što primjena takvog sustava nije naišla na veći interes. S velikim žarom govori i o obiteljskoj kući Čatić u Pribiću pored Jastrebarskog, kao i o nautičkoj srednjoj školi u Malom Lošinju iz čijeg je izgleda jasno vidljiva njegova velika ljubav prema brodovima. Ipak, nakon što je 1984. godine zgotovio sjajnu interpolaciju u Ilici 81, koja je bila njegova zadnja izvedba realizirana u Zagrebu, ovaj nesuđeni pomorac “usidrio” se u Beču gdje počinje drugo razdoblje njegove iznimno plodne karijere.

Pregovori sa susjedima

Tijekom razgovora upozorava i kako – što zbog loše izvedbe, a što zbog pomanjkanja održavanja – mnoge njegove kuće u Hrvatskoj propadaju ili su promijenile karakter, što ga, kaže, jako žalosti. U Beču, objašnjava, kuće stare četvrt stoljeća izgledaju kao nove, jer su ljudi svjesni da je dobro održavanje jeftinije od sanacije. Koja je najveća razlika u gradnji između Beča i Zagreba? – U Beču se sve gradi legalno, a legalno se gradi zato što je vrlo jednostavno i financijski pristupačno doći do građevinske dozvole. Kada je projekt u razradi savjetujete se s institucijama grada kao što su prometnici, čistoća, vatrogasci i Magistrat koji je zadužen za sliku grada, a on nosi broj 19. Arhitekti u M19 uvijek su skloni podržati ono što je dobro i njima donosite na uvid neki projekt. Uglavnom vam kažu da je sve u redu ili imaju kakav savjet koji je obično jako dobar i konstruktivan. Kad ste taj savjet usvojili i sa svima načelno raspravili projekt, onda građevinska policija raspisuje nešto što se zove “Bauverhandlung” (pregovori, op.a.). Točnije, pošalje se obavijest svima koji bi mogli imati interesa oko te zgrade, primjerice susjedima, i na tim pregovorima svi mogu reći što misle. Pregovore moderira netko iz građevinske policije (Magistrat 37) i ako sve dobro prođe, onda ste zapravo dobili sve pristanke i u roku od najviše tri mjeseca, čak i za najkompliciraniju kuću, u najosjetljivijem dijelu grada, imate građevinsku dozvolu. Usto, Magistrat za sliku grada nije zadužen samo za procjenu projekata u nastajanju, nego se istom tom magistratu morate obratiti ako hoćete staviti reklamu na vlastiti dućan, ako hoćete satelitsku antenu pričvrstiti na balkon, ili nedajbože, sanduk od klima-uređaja na fasadu. Ako vam oni to ne odobre, a napravili ste – slijede oštre konzekvence – detaljno opisuje Tajder.

‘Pametni’ stanovi

Njegovi objekti u Beču sežu od urbanih vila i stambenih nizova, poput onih u Tamariskengasse, kojima je odao počast svom profesoru Dragi Galiću i njegovim antologijskim stanovima u Vukovarskoj ulici, pa sve do garaža i hi-tech poslovnih zgrada, kao što je nedavno izgrađeno sjedište Raiffeisen banke na Dunavskom kanalu, koje je proglašeno prvim pasivnim tornjem na svijetu. I kao što ističe da se hi-tech kuće ne mogu graditi bez pravog tima, tako uvijek iznova naglašava i važnost urbanizma: – Jako sam se kasno počeo baviti urbanizmom, tek u Austriji, no to je ključna, krunska djelatnost arhtekture, a kuće su detalj. Kako napravite urbanizam, takav će vam biti grad. U prilog Tajderovoj tezi govori i činjenica da je Beč četvrtu godinu za redom proglašen najboljim gradom na svijetu za život. Tome doprinosi i dobro planiranje, a činjenica da stvari funkcioniraju i da se pažljivo i brižno razvijaju ujedno drastično podiže cijene nekretnina u Beču, dodaje Tajder čiji je sljedeći projekt gradnja tzv. “pametnih stanova” u bečkom predgrađu Stammersdorf. – Radi se o stanovima male kvadrature u kojima se štedi na svakom kvadratnom centimetru, tako da mene ti “pametni” stanovi jako podsjećaju na poslijeratnu socijalističku izgradnju u Hrvatskoj, gdje su naši arhitekti radili čuda i na minijaturnim kvadraturama napravili upotrebljive, korisne stanove – zaključuje arhitekt.

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!