Novo mjesto na zagrebačkoj top lokaciji

Na samom kraju 2019. godine dobili smo informaciju da je u zagrebačkom centru osvanuo novi hotel Manda s kategorizacijom hotela baštine (heritage), u povijesnoj zgradi na adresi Draškovićeva 15a.

Suvlasnik Domagoj Dujić srdačno nas je pozvao da sami pogledamo što su on i njegov tim suradnika vrijedno radili proteklih nekoliko godina. Budući da je u pitanju sam centar glavnog grada, točnije Trg hrvatskih velikana, prije nego što smo stupili u nove prostore morali smo se malo podsjetiti povijesnih podataka. “U studenome 1920. godine Zagrebačka burza od Grada kupuje parcelu, gradilište trokutastog oblika koje se nalazilo na samom kraju Jurišićeve ulice, gdje su se spajale Martićeva ulica i ulica Račkog. Burza odmah započinje s procesom gradnje palače. Odlučeno je da se najbolji projekt odabere na pozivnom natječaju te je rješenje Viktora Kovačića izabrano kao najbolje. Kovačić u svom natječajnom projektu razmišlja i o urbanističkoj cjelini i predlaže još jednu zgradu, koja bi trebala biti blizanac njegovoj zgradi Burze i činiti simetričan ulaz u novi dio grada”, informacije su koje nalazimo na službenim stranicama Hrvatske narodne banke, koja trenutno naseljava impozantnu Palaču Burze arhitekta Viktora Kovačića, bez koje nema dubljeg razumijevanja lokacije na koju smo pozvani u goste. Zgrada “blizanac” Palače Burze kasnije je sagrađena prema projektu arhitekta Slavka Benedikta, a kroz niz godina od izgradnje promijenila je razne stanare, od toga da je bila Dom inženjera i arhitekata, a u jednom periodu naseljavali su je i privatni stanari, kao i nekoliko državnih ureda. Saznajemo da od 2012. godine zgrada biva većinom napuštena, osim dva privatna stana, i da uslijed toga dobiva i ne baš popularni nadimak Zgrada Frankenstein.

KONCEPT

U razgovoru sa suvlasnikom Domagojem dobivamo informacije iz kojih zaključujemo da se ovdje prije svega radilo o avanturi, a tek potom o adaptaciji. Zgrada je bila u potpunosti zapuštena i godinama neodržavana, a u procesu renovacije bilo je potrebno obnoviti gotovo svaki centimetar. Svi zidovi, podovi, stropovi, stubište i pripadajuće instalacije bili su vidno nagrizeni nemarom, dok su neke prostorije desetljećima bile zatvorene i u tom procesu postale stanište svakojakih životinja.

Projekt preuređenja i uređenja interijera autorski potpisuju Pavao Kosturin i Frane Slišković iz Studija Perspektive, a u širem interdisciplinarnom timu sudjelovao je veći broj projektanata i suradnika, od kojih je neizostavan doprinos Maje Kosić u konceptu uređenja interijera. Cjelokupan prostor koji je preuređen zauzima prizemlje i četiri kata zgrade, a u projektu je stvoreno 26 novih jedinica, od toga 18 soba i 8 apartmana te dodatni prostor poput lounge bara. U cijelom projektu arhitekti su mudro izbjegli sklop klišeja i dali promišljen odgovor kroz niz detalja poput vjerne obnove starog stubišta, ponovnog iskorištavanja stogodišnjeg parketa i umjetničkih motiva Nine Atević Murtić.

KOMPLEKSNO

Zamolili smo arhitekte da nam malo detaljnije objasne kako je tekao ovaj proces preobrazbe. “Prostor je prije preuređenja bio u lošem stanju, zapušten iz aspekta održavanja i nedovoljno opremljen instalacijskim sustavima. Također, prostori su kroz povijest korištenja zgrade bili višestruko puta neadekvatno adaptirani, što je još više doprinijelo općem stanju same zgrade”, ističu arhitekti i dodaju: “Proces je uključivao izvođenje novih slojeva međukatne konstrukcije, rušenje postojećih i izvođenje novih pregradnih elemenata, kompletno uređenje interijera, a kao najzahtjevnije valja spomenuti izvođenje suvremenih instalacijskih sustava hotela, s obzirom na to da je riječ o zgradi s početka 20. stoljeća. Novo projektirani hotel opremljen je sustavom grijanja, hlađenja i ventilacije, sprinkler sustavom, elektroinstalacijama i telekomunikacijama, a sve skladu s najvišim hotelskim standardima.

Iz Studija Perspektive navode kako su prvotne ideje kojima su se vodili u projektu bile stvoriti mjesto koji će prostorno, funkcionalno i tehnološki zadovoljiti sve potrebe najvišeg suvremenog hotelskog i ugostiteljskog standarda. S druge strane, ideja je bila u takvom sadržaju zadržati osjećaj prošlosti, s obzirom na lokaciju i povijesno nasljeđe koju postojeća zgrada posjeduje. U cijelom tom procesu svakako je nužno naglasiti da preuređenje povijesnih i ambijentalno zaštićenih zgrada predstavlja kompleksan proces, kako u fazi projektiranja, tako i u samoj fazi izvođenja. U fazi projektiranja nije moguće predvidjeti mnoge ulazne podatke, primjerice stanje nosive konstrukcije ili točnu poziciju i stanje postojećih instalacijskih sustava. Veliki broj odluka donosi se u samoj fazi izvođenja, što podrazumijeva stalno praćenje i usklađivanje projektne dokumentacije. Također, samo izvođenje radova podrazumijeva veliku pažnju, oprez i preciznost, što uvelike utječe na samu zahtjevnost projektiranja.

POŠTOVANJE

Usprkos zaprekama s kojima su se suočili svi suradnici na projektu, prvotna ideja na koncu je i ostvarena. Šetajući po obnovljenim prostorima stogodišnje zgrade uočavamo da su arhitekti uspjeli stvoriti moderan i suvremen interijer koji je prije svega ugodan zato što je vidljivo poštovanje spram povijesti vidno. Tako su neki dijelovi stare zgrade obnovljeni i zadržani, a drugi su iznova interpretirani držeći se iste ideje.

Foto: Berislava Picek/Hanza Media