Vila iz 1928. godine u Karlovcu, smještena na samom rubu zelenog šanca koji okružuje karlovačku Zvijezdu, gradsku tvrđavu iz 16. stoljeća, koji čini povijesnu jezgru grada Karlovca, nedavno je osvanula u punom sjaju.
Šanac koji je u prošlosti bio ispunjen vodom iz Kupe zbog obrambenih razloga danas je prostrani zeleni park. Vila je okružena vlastitom zelenom okućnicom, a posebnim mjestom za stanovanje čini je upravo neposredna blizina prostranog zelenog perivoja, nekadašnjeg vodenog opkopa, te samog centra grada. Sagrađena je kao obiteljska kuća karlovačkog inženjera Oskara Lobkovića prema nacrtu tvrtke Kabalin i Jamnicky te je dio poteza od tri obiteljske vile sagrađene u svojevrsnom nizu, urbanistički promišljenom, s pogledom na Stari grad.
NEKADAŠNJI VRTIĆ
- Prije nego što su ovu vilu od grada Karlovca otkupili sadašnji vlasnici, tu je bio gradski dječji vrtić i jaslice. Objekt je bio u lošem stanju, posljednjih godina vrtić je jedva uspijevao zadovoljiti minimalne tehničke uvjete. Sudbina većine starih zgrada je propadanje jer ozbiljne rekonstrukcije koštaju puno, ako ne i dvostruko ili trostruko više od gradnje novih zgrada - kaže arhitektica Zora Salopek Baletić, vlasnica tvrtke Matrica arhitektura.
Kuća je dio zaštićene kulturno-povijesne urbanističke cjeline grada Karlovca, nije pojedinačno kulturno dobro, što znači da se njena pojavnost u slici grada mora poštovati, ali je relativno velika sloboda u tretmanu unutrašnjosti.
- Kod vanjštine je bilo bitno da se uklone nekvalitetne dogradnje, dok su nove dogradnje diskretne i suvremene. Ono što nije diskretno, smješteno je ispod razine tla pa niti ne sudjeluje u pojavnosti objekta - dodaje Salopek Baletić.
Boja koju su zatekli na starom pročelju bila je svijetlo plava. Zahtjev konzervatora bio je da nova boja ne mora nužno biti ista, ali mora biti dio hladnog spektra boja. Naime, u tom potezu kuća izmjenjuju se topla-hladna-topla boja fasade.
- Novi vlasnici kuće od svih boja baš nisu ljubitelji svijetlo plave. Kad smo se svi uživjeli u povijesni uzorak u susjedstvu, postalo je jasno da se od njega ne može odstupiti, ali treba pažljivo odabrati. Tako je pročelje dobilo finu, malo “ugašenu” svijetlo sivo-plavu boju - rekla je arhitektica.
GARAŽA
Kuća je u obnovi podvrgnuta većim, ne samo kozmetičkim, zahvatima. Bio je potreban ozbiljan zahvat iz konstruktivnih razloga, ali i zbog programa koji su postavili novi vlasnici. Vila veličine 550 kvadrata, prema njihovoj želji, trebala je postati ugodna i komforna kuća u kojoj će se voditi suvremen način života, neopterećen i obogaćen prošlošću zgrade.
Tako se u podrumu nalaze sve servisne prostorije, prostorija za okupljanja i garaža. U prizemlju su zajedničke prostorije - kuhinja, blagovanje i dnevni boravak, na katu spavaći trakt za roditelje i soba za goste. U potkrovlju je spavaći trakt za djecu. Svi prostori su, prema željama vlasnika, otvoreni i prostrani, a interijer je uređen suvremeno i jednostavno.
Garaža je izvedena kao dogradnja u razini podruma, dakle ispod razine tla, ali da bi se iz nje moglo ući u kuću, bilo je potrebno spustiti dosadašnju razinu podruma što je, pak, prouzročilo podbetoniranje svih temelja kuće.
Dograđena je i nadstrešnica ispred ulaza u kuću, ali je, za razliku od garaže koja se mimikrijom odabranih materijala gotovo sasvim sakrila, vidljiva pa je i njeno oblikovanje suvremeno, bez pretenzija da “odglumi” prošlost koja nije autentična.
PROSTOR ZA IGRU
Nadstrešnica je izvedena od čelika i stakla s jednostavnim i vitkim stupovima koji se ne nadmeću s cjelinom zgrade.
- Otvoreni i veliki prostori na dvije osnovne etaže zahtijevali su micanje dijela nosivih zidova i njihovu zamjenu gredama i stupovima. Dobiveno otvoreno i upotrebljivo potkrovlje tražilo je potpuno uklanjanje postojeće konstrukcije krovišta i zamjenu novim čeličnim nosivim sustavom koji omogućava da se potkrovlje organizira na željeni način, većinom kao slobodni prostor za igru s dvije spavaće sobe i kupaonice na pravom mjestu - objašnjava Zora Salopek Baletić.
Unatoč ovim velikim zahvatima, osnovni raspored postojeće kuće ostao je isti kao i prije u svim bitnim elementima, a to su prije svega staro kameno stubište te dvije prostrane loggie s pogledom na grad. Prije je objekt funkcionirao kao niz zatvorenih prostorija s izdvojenim stubištem koje služi isključivo za komunikaciju, a sada je stubište odvojeno od ostalih prostorija kliznim vratima koja su uglavnom otvorena, tako da kuća većinu vremena funkcionira kao jedna cjelina. Zgrada je opremljena potpuno novim, suvremenim instalacijama i sustavima tako da je, bez obzira na svoju starost, nakon ovog zahvata komforna i ugodna kao bilo koja novogradnja.
Uređenje unutarnjih prostora je suvremeno, jednostavno i funkcionalno, neopterećeno viškom namještaja. U atmosferi interijera bitnu ulogu odigralo je prožimanje prošlosti i sadašnjosti. Prošlost je, primjerice, prisutna kroz način na koji su tretirani otvori, prozori i vrata koji su izvedeni po mjeri prema uzoru na stare prozore i vrata, sa svim finim detaljima, profilacijama i spojevima.
KONZERVATORI
Obnova je nedavno završena i novi život za staru vilu je počeo igrom neke nove djece, druženjem nekih novih prijatelja, novom obiteljskom atmosferom. Preostalo je još malo posla da bi sve bilo zaokruženo - uređenje okoliša. Zasad je izvedena samo metalna ograda po uzoru na staru postojeću ogradu i u odgovarajućoj boji, prema naputcima konzervatora. Nažalost, tijekom izvođenja ustanovljeno je da je potrebno ukloniti velike, drevne borove u dvorištu koje, kaže arhitektica, nije bilo moguće izliječiti. Ali, doći će neki novi borovi.
Dream team
Ženskih ruku djelo
Slučajno je ispalo da su glavni akteri uređenja vile u Karlovcu u projektnoj fazi bile žene. Vlasnica kuće bila je ispred svoje obitelji glavna osoba za dogovore oko razvoja projekta. U projektnoj tvrtki Matrica arhitektura na ovom su projektu radile vlasnica tvrtke arhitektica Zora Salopek Baletić i arhitektice Jelena Rajčević i Marijana Plazibat, sve tri vrlo iskusne na području rekonstrukcija i stambenih interijera. Konzervatorica karlovačkoga Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture zadužena za brigu o projektu bila je Sonja Jakšić.
Foto: Miljenko Bernfest
