Jednostavnost oblika i kvalitetni materijali. Tu kombinaciju njeguje britanska tvrtka Ochre za čijim su komadima namještaja potpuno poludjeli ljubitelji lijepih stvari, neovisno o tome koji stil interijera preferiraju. I u tome zapravo leži tajna uspjeha te tvrtke. Nisu osvojili samo ciljanu publiku, nego sve koji znaju što je dobar dizajn i ne žele svašta, po bilo koju cijenu, trpati unutar svoja četiri zida.
Tvrtku Ochre čine tri žene. Moćne, vesele i entuzijastične. Solenne de la Fouchardiere, Joanna Bibby i Harriet MacDonald. Ovaj tjedan vodimo vas u predivnu kuću Harriet MacDonald, koja odiše toplinom i na prvi pogled ne toliko primjetnom elegancijom. U ovoj kući sve djeluje vrlo jednostavno, a zapravo je jasno da se o svakom detalju dobro promišljalo i da ništa nije na određenome mjestu tek tako, slučajno.
Na prvi pogled sve djeluje jako jednostavno, ali zapravo su svi detalji pažljivo i detaljno birani
Kuća Harriet MacDonald smještena je na Shelter Islandu, udaljenom samo dva sata vožnje automobilom od Manhattana. – Obožavam drvo. Volim reći da je to jedini materijal koji može dići i najsuroviji prostor iz mrtvih. To je materijal doma. U pravom smislu te riječi.
Moja obitelj dijeli to mišljenje, pa smo se prilikom biranja kuće u kojoj ćemo živjeti jednoglasno složili da tražimo potpuno drvenu kuću. Željeli smo da sve bude drveno. Od podova do zidova – priča Harriet i otkriva da se u kuću na Shelter Islandu zaljubila na prvi pogled.
– Znam da zvuči kao klišej, ali zaista je tako. Vidjela sam je i istog trenutka znala da u njoj želim živjeti zauvijek. Prekrasna, drvena dvokatnica, ni prevelika, ni premala. Baš po mjeri za mene i moju obitelj. Doduše, kada smo prvi put ušli, bila je pomalo zapuštena pa smo se odmah bacili na adaptaciju. Nismo ništa previše mijenjali. Samo smo je obnovili, učvrstili malo te promijenili organizaciju prostorija jer nam u početnoj varijanti nije odgovarala. Naime, u originalnom tlocrtu spavaće sobe nalazile su se u prizemlju zajedno s dnevnim boravkom, a kuhinja i kupaonice bile su na katu.
Nelogično, zar ne? Zato smo napravili spavaće sobe s kupaonicom gore, a dolje je tzv. aktivni dio kuće koji sadrži dnevni boravak, blagovaonicu i kuhinju – kaže Harriet. Ističe da su tijekom adaptacije na katu još napravili svojevrsni kućni ured, mjesto gdje svi koji moraju nešto napraviti za posao ili školu, imaju sve potrebno, a posebice mir.
– U ovoj prostoriji uvijek vlada nered, ali to valjda tako treba biti kad je radna – smije se Harriet koja priznaje da suprug i ona najviše vremena vole provoditi u dnevnom boravku. Tamo im je najudobnije. Lijepo se zavale u mekanu bijelu sofu ili trosjed, u zimskim danima iz crnog kamina pucketa vatrica, a pod nogama ih grije gusti bijeli tepih od ovčje kože. – Cijela je kuća u neutralnim tonovima. Sve se zapravo temelji na bijeloj, bež, sivoj i crnoj jer te boje stvaraju ugođaj koji nama najviše odgovara. Ugođaj jednostavnosti. Ne volim dominaciju raznog koloriteta jer stvara histeričan ambijent u kojemu se ne osjećam ugodno – objašnjava vlasnica.
Ono na što je obitelj posebno ponosna jest to što su sami osmislili terasu na kojoj tijekom lijepog vremena provode skoro cijeli dan. Na terasi su drveni stol sa željeznim nogama, dvije drvene klupe i stolići u obliku panja. Sve to obitelj je pronašla na glomaznom otpadu, sama prebojala i ponovno vratila u funkciju.
– Svi smo zajedno sudjelovali u tome i baš smo se dobro zabavili te naposljetku stvorili odliËno mjesto za uživanje u doručku, ručku ili večeri, i to na svježem zraku – kaže Harriet. Od detalja, u kući uvjerljivo prevladavaju knjige koje Harriet i njezin suprug obožavaju. – Imamo stotine knjiga koje su smještene posvuda po kući. Ponegdje smo još stavili neku sliku, i to je uglavnom to od detalja. Nismo htjeli pretjerivati. Kuća treba disati, a ne da bude zatrpana stvarima koje ničemu ne koriste – zaključuje Harriet.
Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!
