U SUSJEDSTVU

Na močvarnom području niknulo spektakularno stambeno naselje: Svaki balkon može imati mali vrt

Osmišljeno za rast, promjenu i stanovanje: OFIS arhitekti realizirali su jedinstveno stambeno naselje

Ljubljanski arhitektonski ured OFIS arhitekti, koji su osnovali Rok Oman i Špela Videčnik, već desetljećima zauzima istaknuto mjesto na slovenskoj i međunarodnoj arhitektonskoj sceni. Njihov prepoznatljiv autorski rukopis temelji se na istraživačkom pristupu projektiranju, snažnoj povezanosti arhitekture s prirodnim i urbanim kontekstom te kontinuiranom propitivanju odnosa između izgrađenog prostora i ljudi koji ga koriste. Od stambenih i javnih građevina do projekata realiziranih u zahtjevnim prirodnim okruženjima, njihov rad obilježava nastojanje da arhitektura ne bude samo odgovor na funkcionalne zahtjeve, nego i promišljena interpretacija mjesta, njegove povijesti, identiteta i specifičnih prostornih uvjeta.

Takva se filozofija jasno iščitava i u njihovu novom stambenom naselju „Stanovanje na močvarnom tlu”, realiziranom uz ljubljanski Put sjećanja. Riječ je o projektu koji nadilazi uobičajeno promišljanje višestambene gradnje i otvara pitanje kako oblikovati životno okruženje koje će istodobno omogućiti privatnost, zajedništvo, neposredan dodir s prirodom i slobodu individualnog izražavanja. Umjesto arhitekture koja je dovršena onoga trenutka kada se završe građevinski radovi, OFIS je stvorio strukturu koja nastavlja živjeti, rasti i mijenjati se zajedno sa svojim stanovnicima.

image
PRIVATNI ALBUM/
image
PRIVATNI ALBUM/
image
PRIVATNI ALBUM/

Močvara kao polazište arhitektonskog koncepta

Stambeno naselje smješteno je uz ljubljanski Put sjećanja, zeleni koridor koji okružuje grad i predstavlja važnu poveznicu između urbanog prostora i prirodnog krajolika. Upravo se na tom području gradsko tkivo susreće s prostranstvima Ljubljanskog barja, krajolika čiji su identitet tijekom stoljeća oblikovali voda, mekano tlo, vegetacija i duga povijest ljudskog naseljavanja.

Gradnja na močvarnom području oduvijek je podrazumijevala posebno razumijevanje prirodnih uvjeta. Temelji, uzdignute konstrukcije, mostovi i povišene platforme omogućavali su ljudima da nastanjuju prostor u kojem su voda i tlo određivali mogućnosti i načine gradnje. Upravo taj povijesni odnos čovjeka i krajolika postao je jedno od ključnih polazišta arhitektonskog koncepta.

OFIS ga je reinterpretirao suvremenim arhitektonskim jezikom, kroz ritam konstrukcijskih nosača, uzdignute zajedničke prostore, ozelenjene terase i otvorene površine. Pritom nije riječ o doslovnom preuzimanju povijesnih oblika, nego o njihovoj apstraktnoj interpretaciji koja suvremeno stanovanje povezuje s karakterom močvarnog područja. Arhitektura tako ponovno uspostavlja odnos s krajolikom u kojem je način gradnje oduvijek proizlazio iz razumijevanja prirodnog okruženja.

Nadomak Zagreba krije se pravo malo čudo! Željko je stvorio mjesto koje izgleda kao da je iz drugog stoljeća

image
PRIVATNI ALBUM/
image
OFIS/

Stanovanje kao kontinuirano istraživanje

Suvremena stambena arhitektura sve se češće oblikuje pod utjecajem regulatornih zahtjeva, ekonomskih pritisaka i potrebe za što učinkovitijom organizacijom pojedinačnih stanova. Projekt „Stanovanje na močvarnom tlu” uvažava te okolnosti, ali istodobno vraća u središte promišljanja šire značenje stanovanja kao društvenog, kulturnog i ekološkog procesa.

Stan se ovdje ne promatra kao izolirana funkcionalna jedinica, nego kao sastavni dio većeg životnog okruženja. Terase, komunikacijski prostori, vrtovi, dvorišta i ozelenjene površine postaju prirodan nastavak interijera, proširujući svakodnevni život izvan granica zatvorenog prostora. Upravo odnosi među tim elementima oblikuju identitet naselja i u velikoj mjeri određuju kvalitetu života njegovih stanovnika.

Takav pristup nadovezuje se na iznimno važno razdoblje slovenske stambene arhitekture. Tijekom 1970-ih i 1980-ih godina projekti poput Ferantova vrta, naselja VS-1 i Koseze, kao i nekoliko stambenih kompleksa s terasama, istraživali su nove odnose između kolektivnog stanovanja, urbanog prostora i krajolika.

Prostrane terase, vrtovi i pažljivo oblikovani prijelazi između privatnih i zajedničkih površina omogućavali su stanovnicima da razvijaju vlastite obrasce življenja, istodobno sudjelujući u stvaranju zajedničkog identiteta naselja. Ti su projekti postavili temelje vrijedne arhitektonske tradicije čija su načela i danas aktualna.

Projekt OFIS arhitekata nastavlja razvijati upravo te ideje, prilagođavajući ih suvremenim izazovima urbane gustoće, klimatskih promjena, ekološke odgovornosti i promjenjivih životnih navika.

image
MIRAN KAMBIC/
image
MIRAN KAMBIC/
image
MIRAN KAMBIC/
image
MIRAN KAMBIC/
image
MIRAN KAMBIC/
image
MIRAN KAMBIC/

Od pojedinačnog stana do grada

Novo stambeno naselje objedinjuje različita mjerila stanovanja unutar otvorenog i međusobno povezanog arhitektonskog sustava. Stambeni volumeni organizirani su oko zajedničkih komunikacijskih putova, vrtova i ozelenjenih dvorišta, stvarajući prostorni slijed koji postupno povezuje privatno i javno.

Stan se nastavlja na balkon, balkon se povezuje sa zajedničkim prostorima, a zgrade se otvaraju prema okolnom krajoliku. Takva organizacija omogućuje postupno i prirodno prelaženje iz intimnog prostora doma u šire životno okruženje naselja.

Arhitektura, urbanizam i krajobrazno oblikovanje od samog su početka promišljeni kao međusobno povezane cjeline. Svaki od tih elemenata sudjeluje u oblikovanju prostorne organizacije, od rasporeda građevina do najmanjih vanjskih površina koje pripadaju pojedinačnim stanovima.

Upravo taj kontinuitet omogućuje stanovnicima da čitavo naselje dožive kao produžetak vlastitog doma. Privatni i zajednički prostori pritom ostaju jasno definirani, ali se međusobno povezuju komunikacijskim putovima, zelenilom i zajedničkim vanjskim površinama. Rezultat je prostorna struktura koja istodobno čuva individualnost stanovanja i potiče osjećaj pripadnosti zajednici.

image
JANEZ MARTINCIC/
image
JANEZ MARTINCIC/
image
JANEZ MARTINCIC/
image
JANEZ MARTINCIC/

Arhitektura koja ostavlja prostor za individualnost

Unutar jasno definirane prostorne i konstrukcijske strukture, naselje ostavlja znatan prostor za individualne potrebe i različite načine života. Prostrani balkoni i terase postaju svojevrsne vanjske sobe, proširujući životni prostor stanova i otvarajući mogućnosti za aktivnosti koje se tradicionalno povezuju s privatnim vrtovima.

Njihove dimenzije omogućuju sadnju biljaka, uzgoj, igru, odmor i obavljanje svakodnevnih kućanskih aktivnosti. Stanovnici ih mogu organizirati prema vlastitim navikama, željama i potrebama, koje se tijekom vremena mogu mijenjati.

Tako jedna terasa može postati bujan, gusto zasađen vrt, dok će se druga pretvoriti u ugodan vanjski dnevni boravak. Neki će stanovnici prostor posvetiti uzgoju biljaka, dok će drugi prednost dati otvorenim površinama i tek povremenom ozelenjavanju.

Arhitektura pritom osigurava jasan konstrukcijski i prostorni okvir, ali ne nameće jedinstven način korištenja. Naprotiv, omogućuje da se individualne razlike postupno razvijaju i postanu sastavni dio arhitektonskog identiteta naselja.

S vremenom će upravo terase oblikovati promjenjiv karakter pročelja. Svaki će stan svojim načinom korištenja vanjskog prostora pridonositi zajedničkom izgledu građevine, stvarajući dinamičan odnos između arhitektonskog reda i osobnog izražavanja.

Izgubila je obiteljsku vikendicu u požaru pa godinama kasnije na istom mjestu podigla jedinstvenu kuću

image
MIRAN KAMBIC/
image
MIRAN KAMBIC/
image
MIRAN KAMBIC/
image
MIRAN KAMBIC/
image
MIRAN KAMBIC/
image
MIRAN KAMBIC/
image
MIRAN KAMBIC/
image
MIRAN KAMBIC/

Zelenilo kao sastavni dio arhitekture

Vegetacija u ovom projektu nije zamišljena kao dekorativni dodatak, nego kao ravnopravan element prostorne i ekološke organizacije naselja. Ozelenjene terase osiguravaju hlad i pridonose smanjenju izravne izloženosti sunčevu zračenju tijekom toplijih mjeseci, dok biljni pokrov može ublažiti lokalne temperature, podržati bioraznolikost i pridonijeti zadržavanju oborinskih voda.

Otvorene prizemne razine, dvorišta i vertikalni prostori istodobno potiču prirodno strujanje zraka kroz naselje, povezujući ekološke principe projektiranja s kvalitetom svakodnevnog života.

Posebna vrijednost realiziranog rješenja proizlazi iz činjenice da je vegetacija od samog početka bila uključena u arhitektonsku i konstrukcijsku razradu građevina. Dubina supstrata, konstrukcijska opterećenja, sustavi navodnjavanja i odvodnje, odabir biljnih vrsta te njihovo buduće održavanje utjecali su na arhitektonska i tehnička rješenja.

Takvim pristupom zelenilo dobiva trajnu i jasno definiranu ulogu u zgradama i njihovoj okolini. Biljke ne pridonose samo klimatskoj ugodi, nego i oblikuju prostore koje stanovnici svakodnevno koriste, mijenjajući njihovu atmosferu, vizualni karakter i doživljaj tijekom godine.

Ekološka strategija naselja temelji se na kombinaciji pasivnih mjera i konvencionalnih građevinskih sustava. Zasjenjivanje, vegetacija, vanjski životni prostori i prirodno kretanje zraka pridonose stvaranju ugodnijih uvjeta stanovanja te smanjenju izloženosti visokim ljetnim temperaturama.

Na taj način održivost postaje sastavni dio arhitektonskog koncepta, a ne zasebna tehnička kategorija.

image
JANEZ MARTINCIC/
image
JANEZ MARTINCIC/
image
JANEZ MARTINCIC/
image
JANEZ MARTINCIC/
image
JANEZ MARTINCIC/
image
JANEZ MARTINCIC/

Vrijeme kao jedan od ključnih elemenata projektiranja

Jedna od posebno zanimljivih ideja ovog naselja jest promatranje vremena kao aktivnog sudionika u oblikovanju arhitekture. Za razliku od građevina čiji se izgled nastoji trajno zadržati u prvotnom stanju, ovdje je promjena predviđena kao prirodan i poželjan proces.

Biljke rastu, mijenjaju se s godišnjim dobima i reagiraju na način održavanja. Stanovnici svoje terase oblikuju prema osobnim navikama, interesima i mogućnostima. Pojedini će vrtovi tijekom godine obilovati cvijećem, dok će se drugi mijenjati kroz uzgoj, ponovno sađenje ili razdoblja u kojima će vegetacija biti prepuštena prirodnim procesima.

Sve će te promjene postupno oblikovati izgled zgrada, stvarajući arhitekturu čiji karakter nije unaprijed u potpunosti određen.

Konstrukcijski sustav osigurava stabilnost i kontinuitet, dok vegetacija i svakodnevni život unose raznolikost. Arhitektura postavlja početne uvjete, ali njezin se identitet nastavlja razvijati tijekom vremena, u neposrednom odnosu sa stanovnicima i okolišem.

Takav koncept stanarima daje aktivnu ulogu u razvoju naselja. Njihove individualne odluke postaju vidljive na razini čitave građevine i postupno pridonose oblikovanju zajedničkog životnog prostora.

Završetak gradnje stoga ne predstavlja završetak arhitektonskog procesa, nego tek početak njegove dugoročne transformacije.

image
MIRAN KAMBIC/
image
MIRAN KAMBIC/
image
MIRAN KAMBIC/
image
MIRAN KAMBIC/

Struktura, krajolik i sjećanje

Odnos između stabilne konstrukcije i promjenjivih načina korištenja prostora dodatno povezuje naselje s kulturnim krajolikom Ljubljanskog barja.

U ranim konceptualnim studijama arhitekti su istraživali uzdignute platforme, vertikalne nosače i ozelenjene elemente, nadahnute konstrukcijama karakterističnima za močvarna i vlažna područja. Među referencama pojavljuju se stupovi, mostovi, plovila, poljoprivredne građevine i povišene površine, odnosno elementi koji su tijekom povijesti omogućavali čovjeku da se prilagodi specifičnim prirodnim uvjetima.

Te su reference postupno oblikovale arhitektonski jezik projekta, utemeljen na idejama oslonca, uzdizanja i korištenja prostora.

Umjesto izravnog oponašanja tradicionalnih konstrukcija, OFIS je njihove temeljne principe pretočio u suvremenu arhitekturu. Realizirano naselje tako se nadovezuje na načelo duboko ukorijenjeno u povijesti naseljavanja močvarnih područja: svaka gradnja započinje razumijevanjem krajolika.

Konstrukcija, prostorna organizacija i vegetacija postali su sredstva kojima se taj odnos izražava u suvremenom arhitektonskom kontekstu.

image
MIRAN KAMBIC/
image
MIRAN KAMBIC/
image
MIRAN KAMBIC/

Nova interpretacija urbane gustoće

Na razini čitavog naselja građevine i krajolik oblikuju povezano životno okruženje u kojem zelenilo nije ograničeno samo na prizemne površine. Ozelenjene terase nastavljaju vegetaciju vertikalno duž pročelja, stvarajući slojevitu strukturu u kojoj privatni vrtovi pridonose zajedničkom zelenom ambijentu.

Komunikacijski prostori i zajedničke vanjske površine otvaraju mogućnosti za svakodnevne susrete među stanovnicima, dok otvoreno prizemlje povezuje stambeni kompleks s okolnim krajolikom i zelenim koridorom Puta sjećanja.

Takva organizacija donosi drukčije razumijevanje stambene gustoće. Iako naselje obuhvaća opsežan stambeni program, njegov prostorni koncept osigurava pristup dnevnom svjetlu, vegetaciji, vanjskim prostorima i pogledima prema okolini.

Riječ je o kvalitetama koje su se tradicionalno povezivale s individualnim obiteljskim kućama i privatnim vrtovima, dok su ovdje postale sastavni dio kolektivnog stanovanja.

Urbana gustoća tako ne mora nužno značiti odricanje od privatnosti, osobnog vanjskog prostora ili neposrednog kontakta s prirodom. Naprotiv, pažljivo osmišljenim odnosima između zgrada, otvorenih površina i ljudi moguće je oblikovati stambeno okruženje koje objedinjuje prednosti urbanog života i kvalitete tradicionalno vezane uz stanovanje u zelenilu.

Kvaliteta gustoće, prema takvom pristupu, ne proizlazi isključivo iz broja stanova ili izgrađenih četvornih metara, nego prije svega iz odnosa između arhitekture, krajolika i svakodnevnog života.

Sestre se zaljubile u napušteno selo na Cresu pa redom počele kupovati i obnavljati kuće: Pogledajte prizore!

image
OFIS/
image
OFIS/

Između individualne slobode i zajedničke odgovornosti

Projekt „Stanovanje na močvarnom tlu” otvara i pitanje odnosa između individualne slobode i kolektivne odgovornosti, koje postaje posebno važno u suvremenim stambenim zajednicama.

Iako ozelenjene terase pripadaju pojedinačnim stanovima, one istodobno sudjeluju u oblikovanju zajedničkog identiteta naselja, njegova vizualnog karaktera i okolišnih uvjeta.

Stanovnici imaju slobodu oblikovati vlastito neposredno okruženje, no njihove odluke utječu i na širu zajednicu. Održavanje vegetacije, briga o vanjskim površinama i njihovo postupno prilagođavanje potrebama postaju sastavni dio svakodnevnog života.

Arhitektura pritom ne propisuje kako bi stanovnici trebali koristiti svoje prostore, nego stvara uvjete u kojima se odnos individualnog i zajedničkog može prirodno razvijati.

Takav pristup održivosti nadilazi isključivo tehničke pokazatelje energetske učinkovitosti. Obuhvaća klimatsku ugodu, bioraznolikost, odgovorno korištenje resursa i dugoročnu prilagodljivost stambenih prostora, ali istodobno prepoznaje važnost stvaranja okruženja koje ljudi cijene, koriste i o kojem se žele brinuti.

Ekološka odgovornost tako postaje dio svakodnevnih navika i životnog iskustva, ugrađena u samu arhitektonsku strukturu naselja.

image
JANEZ MARTINCIC/
image
JANEZ MARTINCIC/
image
JANEZ MARTINCIC/

Evolucija ideje stanovanja

Projekt „Stanovanje na močvarnom tlu” objedinjuje dvije snažne lokalne tradicije koje su oblikovale identitet slovenskog prostora.

Prva proizlazi iz povijesti naseljavanja Ljubljanskog barja, područja u kojem su voda, tlo i krajolik stoljećima određivali načine gradnje i organizacije života. Druga se oslanja na humanističku ostavštinu slovenske stambene arhitekture, osobito kolektivnog stanovanja, u kojoj su odnosi između arhitekture, urbanizma, krajolika i svakodnevnog života zauzimali središnje mjesto u projektantskom promišljanju.

OFIS arhitekti te su ideje razvili u skladu sa suvremenim društvenim i okolišnim izazovima, stvarajući naselje u kojem se stabilan konstrukcijski okvir povezuje s prostorima otvorenima za promjene, individualno korištenje i razvoj vegetacije.

Pojedinačni stanovi pritom ostaju dio šireg kolektivnog okruženja, dok krajolik aktivno sudjeluje u stvaranju klimatske ugode, prostornog identiteta i kvalitete svakodnevnog života.

Arhitektura tako ne predstavlja konačan, nepromjenjiv proizvod, nego početni okvir za život koji će se tijekom godina nastaviti razvijati. Njezina će se pročelja mijenjati s rastom biljaka, terase će poprimati različite karaktere, a stanovnici će svojim navikama, odlukama i načinima korištenja prostora postupno oblikovati identitet čitavog naselja.

Upravo u toj otvorenosti prema promjeni leži jedna od najvažnijih vrijednosti projekta. Umjesto da budućnost stanovanja pokušava unaprijed definirati, arhitektura stvara uvjete u kojima se ona može prirodno razvijati.

image

Novi broj magazina D&D je u prodaji!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. studeni 2026 13:03