Male kuće koncept su stanovanja koji ima dugu povijest u svim kulturama, a u posljednje je vrijeme zamjetno da njihova popularnost raste gotovo na svim kontinentima. Iako se ne radi o nekoj inovaciji, u pojedinim je zemljama to potpuno novi model koji postaje trend, a uslijedio je zapravo kao odgovor na kolaps tržišta nekretnina još za vrijeme poznate krize 2007.-2008. godine. Kod nas je to gotovo pa uobičajen princip, pogotovo u južnijim krajevima i siromašnijim dijelovima zemlje, gdje su ljudi obično živjeli u manjim kućama ili su često imali dva odvojena doma, od kojih je drugi, manji, bio smješten na poljoprivredno zemljište te je služio za kratkotrajni boravak. Osim takvih, malih kuća koje su bile opremljene za življenje, nerijetko su na imanjima postojale i zasebne građevine koje su služile kao spremišta ili alatnice. Premda stanovanje u malim kućama nije novotarija kod nas, u posljednje vrijeme i mi smo svjedoci gradnje sve većeg broja minijaturnih domova, pa i prenamjene spomenutih privemenih poljoprivrednih alatnica ili spremišta u prostore za odmor.
Ovakav potez svakako može biti riskantan jer malo je onih koji vjeruju da 20 četvornih metara može biti dovoljno za život. Međutim, primjer koji u potpunosti ruši ovu predrasudu pronašli smo u selu Topići podno Biokova, udaljen samo nekoliko minuta vožnje od Baške Vode. Daleko od svega, ušuškana u 200 četvornih metara biljnog carstva, kuća Piccolina od samo 20 kvadrata izgleda kao maštarija.
- Nekada je to bilo spremište na našem obiteljskom imanju koje se, u principu, jako malo koristilo. Prije nekoliko godina odlučili smo se za rekonstrukciju i prenamjenu. Nakon što smo ishodili potrebne dozvole da od spremišta napravimo stambeni prostor, započeli smo radove. Naravno, sve smo morali obnoviti, provesti nove električne instalacije, vodu, dodati kupaonicu i prostor za kuhinju. Proces kompleksnijih grubih radova bio je povjeren lokalnoj građevinskoj tvrtki, a za ostalo smo bili zaduženi mi u krugu obitelji. Suprug je električar, pa je postavljao struju, osim toga i zidne i podne obloge u cijelom prostoru, u čemu sam mu i ja pomogla, a u pomoć nam je priskočio i svekar, koji je napravio terasu i vanjske kamene zidove - opisuje nam Ivona.
Kuća “Malena” (u doslovnom prijevodu) promišljen je prikaz optimalne iskorištenosti prostora. Nužno je razumjeti da je minimalizam jedino pravo rješenje za ovakve slučajeve, sve drugo bi nadvladalo poetiku ovog ambijenta. Stoga se vlasnici odlučuju za blage i zemljane tonove te prozračnost objekta u koji su ipak uspjeli smjestiti sve potrebno, od dnevnog boravka, kuhinje i spavaće sobe do kupaonice. Jedini pregradni zid služi zaštiti privatnosti kupaonice, a sve drugo otvoreno je i bez barijera, osim one lagane vizualne prema spavaćoj sobi. Najmudriji potez istaknut je u odluci da se nekadašnji prozor premjesti na bočnu stranu kuće, a da se prednji dio u potpunosti otvori prema van preko velikih staklenih stijena. Ovaj pothvat otvara kuću u potpunosti prema impresivnom imanju prepunom biljaka, a jednako tako uvlači tu prirodu u unutrašnjost vizualno proširujući kuću. Izbrisana granica između vanjskog i unutarnjeg posebno je naglasila jedinstvenost kuće.
- Nismo htjeli pretjerivati ni s čim, htjeli smo da sve bude u jednom obliku suptilno i samozatajno. Razmišljala sam o stavljanju tapeta na određeni zid ili, pak, o bojenju jednog zida, ali sam ubrzo shvatila da bi to samo narušilo ovaj prostor, koji već posjeduje poseban identitet. Odlučili smo se za bjelinu i prirodne tonove kako bismo stopili prirodu i našu kućicu koja je pravi odmor za dušu. Osim kućice, tu je i izrazito bogata okućnica s više od 200 različitih biljaka, od banana, palmi i maslina do raznih drugih egzotičnih biljaka, kao i autentičnih dalmatinskih. Ugođaj je zaokružen, od mirisa i pogleda do mira, koji je teško pronaći. Svaki put kad dođemo ovamo za vikend, a to je relativno često, uvijek nam se teško vratiti kući jer tu kao da vlada neki imaginarni svijet u kojem želite ostati stalno - zaključuje za kraj vlasnica.
