Luksuzna vila na otoku Silbi

Ne znam za vas, ali ja ove godine nisam išao na more. Istina, bilo je tu nekoliko vikenda, u Zagrepčanima omiljenom vikend-ljetovalištu, Novom Vinodolskom, ali sve zajedno svelo se tek na nekoliko dana. Nemojte me krivo shvatiti, nije da se žalim.

Nikada nisam bio veliki fan ljetovanja, povlačenja po apartmanima ili hotelima, navlačenja opreme za plažu ili sjedenja na plaži, čekajući da se onesvijestim od sunčanice ili pregorim na suncu. Ne, ljeto bih rado proveo drugačije, na udobnoj ležaljci, u osami, s dobrom knjigom, pa bi se eventualno prošetao do mora kada mislim da se trebam smočiti. A to je nemoguće u apartmanu.

Ali je moguće u ovakvoj kući, kakvu upravo gledate. Kući u kojoj se zapravo možete odmarati, da vas ne gledaju susjedi preko ograde (veliki plus za mene), kući na mirnom otočiću gdje nema automobila (Silbi) iz čije se spavaće sobe pruža pogled na more. Kući od 101 metra kvadratnog, s velikom blagovaonicom u kojoj se može provesti cijeli dan.

Kuću koju gledate na ovim stranicama projektirao je Nenad Fabijanić, naš proslavljeni i ekscentrični arhitekt. Kažem ekscentrični jer ga taj epitet prati od doba kada je predložio radikalni projekt spuštanja pruge koja prolazi kroz centar Zagreba pod zemlju i radikalnu preobrazbu cijele vizure grada. Neki to nisu shvatili, druge je bilo briga, ali je Fabijanić ostao zapamćen kao megaloman koji će promijeniti Zagreb.

A uskoro sprema nešto još luđe. Ali ne bavi se on sve vrijeme megalomanskim projektima, ponekad ga uhvati želja da primi neki manji projekt, poput ove kuće za odmor, nazvane Kuća O. 101 metar kvadratni je definitivno manji zahvat nego mijenjanje vizure cijelog grada. Ili možda ipak nije? Jer Fabijanić s podjednakom opsesijom za detalje pristupa svakom projektu. – Kada kuhinjska napa izlazi iz kuće – kaže mi Fabijanić nekidan dok mi pokazuje što su on i njegova desna ruka Željko Pavlović stvorili na Silbi – to nekako uvijek ispadne glupo. Viri metalna cijev, skuplja se mast i mušice, pa onda sve kapa po fasadi i prlja je. Zato smo mi na stražnjoj strani kuće izveli jedan mali trik.

I zaista, na stražnjoj strani kuće je izlazak nape koji tako ne izgleda, već je polukružni cilindar, napravljen od plastificiranog aluminija posebno zaštićeno da bi preživio žestoke morske uvjete. Cijeli tekst zapravo počinjem naopako, od stražnjeg kraja kuće, i to od najsitnijeg detalja – izlaska nape, ali to mi je prvo upalo u oči. Na prvi pogled na neku kuću jasno je koliko je dobro dizajnirana, ali u detaljima se zapravo prepoznaje radili se o dobro osmišljenoj građevini ili samo lijepoj građevini. A trik do kuće koja će biti savršeno izvedena, od početka do kraja, zapravo je vrlo radikalan i zahtijeva vjeru investitora u arhitekta.

Radi se o konceptu gesamtkunstwerka, kako mi objašnjava Fabijanić. Ne budi lijen, ukucao sam ja taj pojam u Google jer me je rijetko sram priznati da ne znam točne definicije arhitektonskih koncepata. Radi se, da skratim malo cijelu povijest riječi, o konceptu koji je krenuo iz glazbe, a u moderna se vremena koristi u arhitekturi, pogotovo onoj proizašloj iz Bauhausa, koja implicira da je arhitekt cijeli projekt imao u svojim rukama, od samog nacrta kuće pa sve do finalnog opremanja.

– Da – kaže Fabijanić – vodio sam računa o svemu. Od izbora kamena do kvaka koje će se ugrađivati. Nisam ih ja dizajnirao, ali sam ih ja izabrao. Silba je otok prepun malenih stazica, bez cesta, što je i razumljivo, jer na tom malenom otočiću nedaleko od Paga nema automobila. Kako onda sagraditi supermodernu kuću bez kamiona? Jednostavno. Sve treba prepustiti lokalnim meštrima. Što je i bio slučaj s Kućom O. Sva gradnja je obavljena lokalno (meštar je, napominje arhitekt u šali, bio obaviješten da radi za profesora Fabijanića, pa je pogodio svaku mjeru u mikron i obavio sjajan posao), a završni radovi, poput vrata i prozora, obavljeni su u Zagrebu pa dopremljeni na otočić.

Što je bila logistička noćna mora za sebe. Iako je lokalni majstor opremljen svim građevinskim materijalom koji mu treba, stvari koje su se nužno dopremale na otok su mogle biti dopremljene samo kamionima do trajektne luke u kojoj su mogle ostati samo određeno vrijeme. Nakon toga otokom su se prebacivale traktorčićima i kariolama. A ako to nije dovoljno, možda je fascinantan podatak da je cijela kuća sagrađena u pola godine. Papiri za gradnju sređeni su krajem prošle godine, a investitor je imao samo jednu želju – useliti se 1. 7. ove godine. Tako je i bilo.

– Na ovom je mjestu prije bila malena prizemnica – priča Fabijanić kako je cijeli projekt počeo. – Nju smo srušili i sagradili kompletno novu kuću. Cijeli teren ima lagan pad prema moru, a kuću smo ogradili visokom kamenom ogradom da bismo stvorili prostor intime za vlasnika kuće. Na ulazu u prostrano dvorište, takozvani pretprostor kuće, stoje predivna visoka vrata od tikovine. Otvorite vrata i dočekat će vas dvorište, dnevni boravak i blagovaonica koji kao da čine jedan prostor. Osim, naravno, ako škure koje se protežu cijelom frontom prizemlja nisu zatvorene. – Grilje su zapravo izmišljena stvar – priča mi Fabijanić dok gledamo slike.

– Prava stvar na otocima su škure, zatvorene plohe koje stvarno štite prozore. Negdje su se čak izrađivale od metala, ima ih nekoliko i na Silbi. Upravo su te masivne škure iskorištene na Kući O, ali su usko povezane s vanjskim prostorom, pa se količina svjetla u kući i atmosfera mogu određivati. Usred dvorišta je novoposađena maslina koja je zamijenila tri dlakava čempresa koji su radili smeće, desno od vrata je metalna cijev koja zagonetno izvire iz zemlje, a zapravo je tuš, a uzduž cijelog desnog zida je kamena radna ploha oko koje se spremaju gemišti, čisti riba i priprema predjelo koje će se poslužiti unutra uz večeru.

Unutrašnjost prizemlja čine dva spojena kuloara, onaj za odmor i blagovanje. Otvoreni prostor od 50 kvadrata ispunjava jedan veliki kauč, veliki stol za večeru, okružen stolicama danskog dizajna (“Rijetke su te stolice kod nas”, kaže Fabijanić, “nije to sad nešto bogzna kaj, ali je savršen dizajn. Sjedalo je pleteno, pa se može sjediti u njima s mokrim kupaćima”) i velika ploha koja se proteže najdužim neprekinutim zidom.

Ploha je izrađena od kerrocka, modernog materijala od kojeg je napravljen i sudoper, koji je gotovo nemoguće oštetiti. S obzirom na to da je ploha toliko dugačka, bilo ju je nemoguće dopremiti u jednom komadu, pa je stigla rastavljena i na licu mjesta je varena i polirana tako da se ne vidi prekid. S jedne strane plohe su pećnica, napa i sudoper, a sa sasvim druge strane istog elementa, ispod kojeg su smještene knjige i sve ostale stvari koje ljudima trebaju u vikendici, stoji televizor. Zidovi su prekriveni crtežima riba Ivana Šebalja, a pod je izrađen od istarskog kamena kirmenjaka koji je posebno pjeskaren i četkan da bi se izbjegao visok sjaj poliranih kamenih podova.

Stepenice za drugi kat su od ostatka prostorije odvojene predivnom drvenom stijenom od običnog hrasta, ali bajcanog u sivo s posebnim bijelim filmom koji se uvukao u pore drva. Fabijanić je i zamislio da taj tamni komad drveta ipak bude šaren i s velikom je pažnjom pratio slaganje stijene kako bi se uvjerio da će imati pravilan ritam. Ispod stepenica, otvaranjem drvene plohe, dolazi se do WC-a i gospodarstva, sve je obloženo u ormarima, a u uskom ormariću uz frižider se nalazi vinoteka.

Gornji je kat jednostavan – tri prostorije. Dvije spavaće sobe, jedna manja, s dva odvojena kreveta za djecu, i velika spavaća soba s bračnim krevetom. No prava je atrakcija, kako kaže Fabijanić, “raj”, kupaonica u kojoj dominira ogromni dvostruki tuš koji se proteže od jednog do drugog zida i od kupaonice je odijeljen staklom. Cijeli jedan zid zauzima i veliko ogledalo koje je u jednom trenutku prekinut bijelim ormarom u kojem vlasnici mogu držati sve kupaonske potrepštine, ali tako je sklonjen i vodokotlić. Iz soba i kupaonice, za razliku od prizemlja koje je zbog privatnosti ograđeno visokim zidom, pruža se predivan pogled na otvoreno more do kojeg je tek stotinjak metara šetnje.

Sve u svemu, Fabijanić je izuzetno oduševljen ovom kućom. Zadnji ju je put vidio useljenu i namještenu kad ga je investitor pozvao na svečano otvorenje vikendice sagrađene u rekordnom roku. No nije samo zadovoljan izvedbom kuće, već i senzacionalnim odnosom s investitorom, koji je, kaže, vrlo rijedak današnjih dana. Ovdje je imao priliku svoju viziju izvesti do kraja, bez velikih borbi. Inače, objašnjava mi, arhitekti kukaju o tome kako ih investitori ne razumiju i kako stalno nešto žele mijenjati, pa se većina posla svodi na kompromise. Ovo je bio sasvim drukčiji odnos. Istina, investitoru je pokazao apsolutno svaku sitnicu koja će se ugrađivati u kuću, ali on je samo rekao da u potpunost vjeruje njegovu odabiru. Tako je i bilo i kuća je završena točno onako kako ju je Fabijanić zamislio. I eto, na kraju ljeta, zapravo u ove kišne dane, mi vam nudimo posljednju ljetnu kuću ove sezone, pravi mali raj na malenom otočiću gdje se svatko može opustiti.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!