Niskoenergetska kuća

Ljepotica iz Dubrave

Zavirite u dom peteročlane obitelji Jelušić
Profil
Vlasnici:
obitelj Jelušić
Projekt:
Magnituda projekt
Lokacija:
Dubrava
Info:
niskoeneregetska kuća stambene površine 300 kvadrata

Prvi je motiv bio iseliti se iz stana. Godinama su razmišljali o drvenoj kući, putem interneta pretraživali proizvođače montažnih objekata, uspoređivali njihove ponude, obilazili ih… Niti jedna nije imala presjek zida s prirodnim materijalima bez stiropora, osim jednog slovenskog proizvođača, no bila je preskupa. Kada su iscrpili opcije s tradicionalnim materijalima za gradnju svojeg idealnog doma, nevoljko su odustali od drvene kuće, ali ih je i dalje držala ideja da se nekako približe prirodnim materijalima, da budu uključeni u proces projektiranja svojega doma i u konačnici da učine svoj život ugodnijim. Njihovo stajalište ne čudi, budući da su oboje veliki ljubitelji arhitekture, prirodnih materijala i okoliša.

Tako glavni motiv za zelenom gradnjom na maloj parceli kupljenoj u Dubravi, na križanju dviju ulica, gdje se nalazila trošna kućica sa šupom, nije primarno bila štednja, nego realizacija dugogodišnjih želja, a naravno i učinkovita uporaba energije s minimalnim utjecajem na okoliš. Odluka Renate i Marka Jelušića, bračnog para s kćerima od 24, 19 i 13 godina, tako je pala na gradnju niskoenergetske kuće, odnosno na Ytong kao glavnog partnera. – Godinama smo prikupljali informacije i usklađivali vizije, educirali se o materijalima koji su prisutni na tržištu. Informirali smo se i o sustavima kojima se postiže energetska učinkovitost, jer se nismo htjeli grijati na plin. Želite li kvalitetan objekt, kada uđete malo u materiju kompletnog načina grijanja, od dizalica topline do rekuperatora, izolacije i svega, stvarno se morate posvetiti građevini.

Bilo nam je važno vidjeti koliko su dostupni materijali inovativni u gradnji, koliko će sustavi utjecati na okoliš i koliko možemo koristiti domaće proizvode i proizvođače koji barataju s pojmovima energetski učinkovite gradnje. Ali, to nije uvijek moguće, kada vidite čega sve ima u zapadnoj Europi, SAD-u, Kini, shvatite gdje smo mi. Građevinski sektor je najtromija i najkonzervativnija djelatnost pa nam je bilo važno i da izvođači radova rade sve po zakonima zelene gradnje. Iz tog razloga smo i mi morali pratiti najnovije standarde graditeljstva izvan Hrvatske te ih pokušali primijeniti u našem slučaju – prepričavaju Renata i Marko, koji su zbog svega navedenoga sami odabrali dio izvođača radova.

Tek nakon detaljnog istraživanja supružnici su napravili skicu kuće, a zatim se obratili Markovom ocu, inače izvrsnom industrijskom arhitektu koji je doradio nacrte. Cijeli projekt potom je finalizirao arhitekt Tomislav Rukavina. Stara trošna kuća i nekadašnji pomoćni objekt su srušeni te su na njihovim mjestima sagrađene nova obiteljska kuća i nova šupa. Riječ je o niskoenergetskoj kući koja na godišnjoj razini troši maksimalno 40 kWh/m2, a čija je gradnja i uređenje koštalo oko 1000 eura po kvadratu. Odmah su nas zanimale i planirane uštede, a one prema prvim izračunima govore da bi u sljedećih deset godina mogli uštedjeti čak 10.000 eura za troškove grijanja i hlađenja u odnosu na standardnu kuću. Impresivno, zar ne? No, Renata i Marko govore kako je to teško izračunati jer ova zima nije bila toliko oštra. Ipak, neosporno je da će uštedjeti, a mi smo željeli saznati na koji način. Govorimo li o samoj građevini, ona iznosi oko 400 kvadrata bruto razvijene površine uključujući sve terase te zeleni krov. Kuća ima podrumski dio, prizemlje i kat, od kojih svaka etaža ima 100-tinjak kvadrata, dok se krov dijeli na zeleni i prohodni dio.

Podrum je zamišljen kao rekreacijski sadržaj, ima uredski prostor, vešeraj, stepenište, sanitarni čvor, skladište – kao jedina prostorija u kući koja nema prozore – i strojarnicu. Prizemlje čine dnevni boravak spojen s blagovaonicom i kuhinjom te roditeljska spavaća soba i kupaonica. Slijede stepenice za kat gdje se s jedne strane nalaze dvije spavaće sobe i kupaonica, a s druge je prostor organiziran kao stan najstarije kćeri s dnevnim boravkom i spavaćom sobom u jednom prostoru, kupaonicom i planiranom malom kuhinjom. Projektom su se trebale zadovoljiti potrebe peteročlane obitelji za ugodnim stambenim prostorom, ali i poslovnim i rekreativnim sadržajima. Bez obzira na striktni zahtjev za niskoenergetskim standardom uštede toplinske energije kuće, ostvareno je ispreplitanje vanjskih i unutarnjih prostora, što se jasno vidi na dinamičnom oblikovanju volumena, koji inače nije uobičajan za toplinski štedljive projekte.

Gradnja i uređenje interijera koštalo je 1000 eura po kvadratu, a moguća ušteda je 10.000 eura u sljedećih deset godina

Vanjski prostori, po svim etažama od podruma do ravnog krova, natkriveni, nenatkriveni, ukopani, zasjenjeni ili izloženi suncu, pružaju razne načine korištenja i povezivanja s interijerom – pojašnjava arhitekt Tomislav Rukavina. – Većina ideja je naša, od estetskih do izvedbenih. Bio nam je gušt biti uključeni u cijeli proces, nismo taj gušt htjeli prepustiti nikome drugom. Željeli smo postići ugodan boravak u kući, puno dnevnog svjetla… Prvo moramo napomenuti da nije bilo lako pronaći odgovarajuću parcelu koju možemo maksimalno iskoristiti. Većina ih je orijentirana istok – zapad, a mi smo kuću htjeli okrenuti prema jugu da iskoristimo sunce, ali opet da gornjim izvučenim balkonima onemogućimo ulazak sunca ljeti, ali omogućimo zimi. No, najvažnija je izolacija! Stiropor je povoljniji i lakše se postavlja, ali je paronepropusan, što znači da kuće ne diše i zadržava vlagu, a osim toga od kuće čini zvučnu kutiju: izvana se ništa ne čuje, ali se svaki zvuk čuje s jedne etaže na drugu.

Mi smo napravili betonske temelje i laganu konstrukciju kuće od Ytongovnih blokova i Multipora – dodaju supružnici, a arhitekt nastavlja kako je kao konstruktivni materijal korišten porobeton debljine 30 cm jer je odličan toplinski izolator pa na većini inače problematičnih detalja nema gubitka energije za grijanje ni hlađenje. Porobeton je dodatno izoliran mineralnim termoizolacijskim pločama debljine 20 cm iste strukture kao i nosivi zid, tako da je dobivena ovojnica 50 cm debljine koja ima minimalne toplinske gubitke i gotovo nikakvu akumulaciju topline. Podovi prema tlu i ravni krov također su toplinski izolirani polistirenskim pločama te je kuća uz grijanje preko toplinske pumpe u planiranom niskoenergetskom razredu.

Renata i Marko prvo su razmišljali o dizalici topline zemlja-voda ili voda-voda, ali s obzirom na to da bušenje jednog metra tla košta 100 eura, što je financijski neisplativo, a nikad se ne može sa stopostotnom sigurnošću znati ima li protoka podzemne vode, je li ona konstantna i hoće li se zasititi pa neće biti učinka, odlučili su se za dizalicu topline na zrak, koja grije i hladi putem podnog grijanja i ventilokonvektora. No ugradili su i sustav grijanja na plin kao rezervu za najhladnije dane, jer su temperature tijekom zime niže pa dizalica daje onoliko kWh toplinske energije koliko i troši. Osim toga, imaju i kamin na drva, što im je poseban gušt zimi.

Ugradili su i 70 kvadrata prozora s troslojnim izostaklom koji smanjuje toplinske gubitke, a što se tiče ventilacije, odustali su od rekuperatora zraka zbog bojazni od pojavljivanja štetnih bakterija, ali materijali koje su koristili za zidove i prozore, odnosno izolaciju su paropropusni pa kažu da nemaju osjećaj zasićenog kisika. Što se tiče unutarnje opreme, većina je namještaja izrađena po mjeri, pojedini komadi kupljeni su u Ikei ili u domaćim trgovinama, a dio materijala stare porušene kuće sačuvani su i iskorišteni. Tako je zid uz kuhinju obučen u ciglu od kojih je bila sagrađena stara kuća, od starog hrastovog drva izrađen je poluotok, dok su vrata stare kuće postavljena na ulaz novosagrađene šupe.

U centralnom dijelu kuće, u prizemlju, prevladavaju prirodni materijali (namjerno nelakiran hrastov parket, ukrasi poput suhe breze i cigla koja uz drvo daje toplinu) te bijela kao baza s pojedinim akcentima u tirkiznoj boji. Dio ulaznog hodnika obojan je u crnu boju s efektom školske ploče, a tirkizna se pojavljuje i u staklu gornjih kuhinjskih elemenata, izrađene od akrila i iverala s radnom pločom od kompakt ploče u sivoj sobi, za koju priznaju da i nije toliko izdržljiva kako se cijeni. Sjedeća garnitura izrađena je u Margaliću u tkanini koja se odlično održava, s obzirom na to da imaju čak pet mačaka i dvije ptičice, lampe iznad blagovaonskog stola kupljene su u Merkuru, sat je iz Ikee, kao i stol te stolci koje su donijeli iz starog stana, dok su stropne visilice izrađene prema Renatinom dizajnu. – Napravili smo sve što smo htjeli, a cilj nam je bio uz nižu cijenu dobiti što više, ali prvenstveno da se osjećamo ugodno.

Zanimljivo je kako se ukus mijenja tijekom godina. Prvi nam je stan imao žute zidove, a drugi crveno-sive s crnim stropom u kuhinji. Sada smo se odlučili za opuštajuće boje. Htjeli smo moderan, ali ne minimalistički i hladan interijer – pojašnjavaju i prepričavaju kako su neravnine na betonskom stropu ispale slučajno jer je na dan kada je trebao betonirati pao snijeg pa se lesonit ploča nadignula, beton negdje stisnuo, a negdje ne. No, na kraju su se oduševili i odlučili ne sanirati. U roditeljskoj sobi, pak, najupečatljivije je uzglavlje izrađeno od pet prešanih i spajanih vrsta afričkog drva s urezanim uzorkom koji je Renata vidjela na jednom modnom detalju, a spomenut ćemo da je i stepenište izrađeno od istog materijala. Renata i Marko htjeli su kćerima prepustiti dio odgovornosti tako da su one u potpunosti same osmislile izgled svojih soba: svaka ima drukčiju boju zidova, većina je namještaja izrađena po mjeri, dok su lusteri i fotelje kupljeni u Ikei. U svim prostorijama uočavaju se i predivne slike kupljene na zajedničkom putovanju na Kubi.

A osim svih materijala i sustava kojima se postiže energetska učinkovitost, supružnici su otišli korak dalje te u kupaonicama, gdje keramičke pločice emitiraju pustinjski pijesak, ugradili štedne TECE vodokotliće i tuš kanalice. Sljedeća zanimacija svakako će im biti zeleni krov, na kojem će posaditi biljke te na jednom dijelu ugraditi malu ljetnu kuhinju i postaviti kazan u kojemu će gorjeti vatra i u čijoj će toplini uživati u udobnim ležaljkama. Također, provedene su i sve instalacije za solarne kolektore, koje planiraju ugraditi. Specifičnost krova su i skriveni odvodi za kišnicu do betonske cisterne kapaciteta 30 m3, koju će koristiti upravo za vodokotliće, ali i za zalijevanje vrta. Za pravi tulum useljenja još im, kažu, nedostaje roštilj u dvorištu, no i on će uskoro stići…

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. srpanj 2024 23:15